izumiranje

"Vijesti" u Petrovićima: Selo živne kad dođe omladina

U školskim hodnicima gotovo da nema dječije galame. Nailazimo na učenicu 3. razreda Milicu Kovač. Sama je u odjeljenu
77 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 10.12.2011. 19:22h

Selo Petrovići u Banjanima kod Nikšića, prvo selo u Crnoj Gori koje je dobilo struju, sa oko stotinak domaćinstava i nešto više od 300 stanovnika, nekada je imalo sve uslove za život seljana, dok je danas situacija bitno drugačija.

U selu se nekada nalazila bolnica, a danas, kažu mještani, nemaju ni ambulantu. Seosku školu, staru 150 godina, koja je nekada brojala i 370 đaka, danas pohađa svega 12 učenika.

Osnovnu školu tu je završio i književnik Mirko Kovač.

U selu se nalazi arheološko nalazište, koje posjećuju više stranci nego ljudi iz Crne Gore. Na predsjednika mjesne zajednice Novaka Popovića ekipa “Vijesti” naišla je dok je čuvao ovce.

O tome kako se danas živi u Petrovićima, Popović kaže:

“Sada se živi teško. Nema prodavnice, nema djece da idu u školu, nema omladine. Ovdje su sve su staračka domaćinstva”, kaže Popović.

U selu se nalazi arheološko nalazište, koje posjećuju više stranci nego ljudi iz Crne Gore

Sa ženom živi u Petrovićima i bavi se stočarstvom.

Sin mu živi u Podgorici, jedna kćerka u Nikšiću, a druga u Kolašinu.

“Da je meni otac živ, ne bih čuvao ovce i ne bih bio ovdje”, iskren je Popović.

Mještani uglavnom provode vrijeme, kaže Popović, uz zajednička okupljanja, šalu i priču.

„Vikendom dođu mladi da obiđu svoje stare i bude malo življe - priča Popović dok povremeno pogledom prati svoje stado.

Na pitanje šta ga zadržava na selu, kaže da je tu “zbog starine”.

“Društvo treba da povede računa o selu. Mnogi bi se vratili”, navodi.

Smatra da mladi sa sela odlaze jer tu ne mogu da žive.

“Da bi se stvorila porodica treba imati primanja, a ovdje je to teško”, kaže Popović.

Priča da je 30 godina živio u Nikšiću i da je onda odlučio da se vrati u Petroviće.

“Nijesam se pokajao”, kaže.

Na pitanje da li može da se preživi od držanja ovaca, Popović kaže kako su i ranije živjeli od toga, pa mogu i sada.

“Svakog mjeseca imam od 600 do 700 eura. Može da se živi, samo mislim da Ministarstvo treba da stimuliše na neki način ljude”, smatra Popović.

Popović ima stado od oko 200 ovaca.

Ponosno ističe da je to prvo selo u Crnoj Gori koje je dobilo struju.

Petrovići su prvo selo u Crnoj Gori koje je dobilo struju

"Godine 1936. imali smo vodu, struju i željeznicu. Uklanjanjem pruge otežano nam je vodosnadbijevanje. Ukidanjem pruge Nikšić - Čapljina, 1976. godine, u Petrovićima više nema vode, već se snabdijevamo sa bistijerni. Imali smo bolnicu. Od 15 do 20 ležaja je bilo tu. Sada ljekar dolazi četvrtkom i pregleda pacijente u bolničkim kolima, jer nema ambulante", kaže Popović.

Mještanin Jovan Marković pokazuje nam kafanu, koju je nekada držao sa svojom ženom.

Iako u njoj ima inventara, ipak zjapi prazna - u njoj nema mušterija.

“Kafanu sam zatvorio prije pet godina. Sada služi da kada neko naiđe, ima gdje da popije piće, kafu”, kaže Jovan.

Škola s 12 đaka

Nastavnica Crnogorskog jezika u OŠ “Jovan Draganić” Radislavka Vujović kaže da je škola proslavila 150 godina postojanja u maju.

“Nekada je ovdje bilo 370 učenika, sada je samo 12”, kaže Vujović. O tome kako je raditi u školi s malo đaka, Radislavka kaže: “Sami rad je lakši u odnosu na škole gdje ima više djece. Lakše se uspostavi disciplina u razredu. Možemo više da se posvetimo djeci. Djeca su poslušna i vaspitana, nemamo problema koje imaju nastavnici u školama u gradu. Međutim, djeca ovdje nemaju mogućnosti da saznaju sve ono što mogu njihovi vršnjaci u gradu”, kaže Vujovićeva.

Navodi da niko od nastavnika ne živi u Petrovićima, već da putuju iz Nikšića. U Petrovićima je počela da radi nakon što je proglašena tehnološkim viškom.

“Kada su mi rekli u koje mjesto treba da idem, nijesam ni znala gdje se to nalazi. Nije mi žao zbog toga što sam ovdje poslata da predajem. Sjajan je kolektiv. Iako život ovdje polako odumire, moja želja je da upravo odavde pođem u penziju”, kaže Vujović.

Jedna učenica trećeg razreda

U školskim hodnicima gotovo da nema dječije galame. Nailazimo na učenicu 3. razreda Milicu Kovač. Sama je u odjeljenu.

Kaže da bi voljela da ima više drugara. Odličan je đak i posebno voli maternji jezik.

Nešto starija od nje, učenica 8. razreda Radojka Draganić kaže da bi voljela kada bi u Petrovićima bilo neki lokal gdje bi slušali muziku. U njenom odjeljenju imaju 4 đaka.

Njen drug Nikola Jančić kaže da ima kompjuter, ali da kompjuter ne koristi za igrice, već samo za pisanje. On kaže da se druži dok je u školi.

“Kod kuće nemam s kim da se družim. U mojoj blizini nema mojih vršnjaka”, kaže Nikola.

Crvenu stijenu više posjećuju stranci

Praistorijsko nalazište “Crvena stijena” pod zaštitom je države i jedini je spomenik I kategorije u Nikšiću.

Istraživanja su otkrila kulturni depozit debljine 20-30 metara, koji je, uz lokalitet El Castillo u Španiji, najdublji u Evropi.

Pećina se nalazi na oko 700 metara nadmorske visine, ima otvor širine 24 metra, visine oko 25 metara i dubine u osnovi oko 15 metara. Najstariji kameni artefakti stari su oko 180.000 godina.

Na pitanje da li ima turista koji obilaze nalazište, Jovan Marković kaže da većinom dolaze stranci, a iz Crne Gore malo je posjeta. Marić kaže kako se razni artefakti pronađeni na tom lokalitetu nalaze u muzejima u Nikšiću, Beogradu, Sarajevu, Zagrebu.

U Selu Petrovići nalazi se i manastir Kosijerevo, koji datira iz 13. vijeka. Manastir je zbog potrebe gradnje Bilećkog jezera, prenesen sa obala rijeke Trebišnjice u Petroviće.

Galerija