U čast Pavu Urbanu, mladom ali i legendarnom fotografu koji je ubijen prije 20 godina dok je fotografisao razaranje starog dubrovačkog jezgra 6. decembra 1991. godine, preksinoć je održan performans Rat art u Zagrebačkom kazalištu mladih.
Puna scena Miška Polanca, svjedočila je razgovoru iz emisije Radio Dubrovnika s Pavom iz 1989. godine, u kojem govori o radovima za koje je primio treću nagradu na Dubrovačkom salonu II, motivima koje voli snimati (djevojke, žene, majka), ali i o budućim planovima.
O njegovom životu i djelu govorio je direktor Umjetničke galerije Antun Maračić.
Još za vrijeme srednje pomorske škole, Urban se počinje baviti fotografijom, pa na ljeto 1991. godine upisuje studije snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, čime prekida porodičnu tradiciju, koja je generacijama bila vezana uz plovidbu.
Ubrzo se vraća u Dubrovnik koji je opkoljen jedinicama JNA i prijavljuje se u dobrovoljce, odlazi u Župu Dubrovačku na prvu crtu odbrane.
Po padu Župe, vraća se u grad i počinje raditi kao fotoreporter “Slobodne Dalmacije”, “Dubrovački vjesnik”, a dokumentuje za Ministarstvo informisanja RH i intenzivno radi na Rat artu, koje je zaključio s 12 čudesnih fotografija granatiranja i razaranja dubrovačkog gradskog jezgra.
“Uvijek je bio u žarištu događaja. Srljao je u rizik, no ponašao se kao da je zaštićen, a kamera mu je služila kao oružje.
Sve te fotografije su snimane toliko egzaktno, jasno su kadrirane, pozicija je kao da se snima film, a za kamermana nema nikakvog rizika kao da je sve izrežirano i falso”, rekao je o Urbanovom načinu rada i predanost profesiji Antun Maračić.
U foajeu su izloženi Urbanovi radovi koje je snimio na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Bonus video:
