definisati lokacije

Kazinu nije mjesto u centru grada i u blizini škole

U Italiji postoje samo četiri legalizovana kazina, a Rusi su stavili katanac na kockanje, a Crna Gora je napravila "raj za kockare"
252 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 08.11.2011. 08:27h

Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o igrama na sreću, koji je radilo Ministarstvo finansija, ponovo je prošao javnu raspravu. Resor Milorada Katnića uvažio je neke od pristiglih sugestija, ali glavna, na kojoj insititra dio civilnog sektora, pa čak i pojedini državni organi, nije našla mjesto u novoj verziji tog dokumenta.

Riječ je o zahtjevu da kladionice budu što dalje od škola, a bilo je sugestija i da se zajedno sa kazinima potpuno izmjeste iz centra grada.

Predstavnici organizacije "Herc MNE", čiji je zadatak da se bori protiv zavisnosti od kockanja, glavnu zamjerku vide u tome što nije u skladu sa evropskim normama.

"Evropa nalaže da se prije svega štiti korisnik igara na sreću i da taj bude prije svega upućen u štetnosti igre. Kod nas se kockanje uzdiže, dok se u okruženju sprovode mjere da se ono znatno smanji", kazala je predstavnica te organizacije Tamara Tomović.

Tako, podsjeća ona, u Italiji postoje samo četiri legalizovana kazina, a Rusi su stavili katanac na kockanje, dok je Crna Gora “koja je do guše u ekonomskim, socijalnim i psihološkim problemima”, napravila, kako kaže, raj za kockare.

"Nigdje u zemljama EU ne postoji kazino ili kladionica u centru grada na dohvat svima, osim kod nas. Tako se na primjer autobusko stajalište za učenike Ekonomske, Trgovinske i Osnovne škole "Boro Ćetković" nalazi ispred kazina", upozorila je ona.

Evidentirati svako lice koje uđe ukazino ili kladionicu (foto: Nenad Mandić, arhiva "Vijesti")

Ona napominje da je, iako je kockanje zabranjeno maloljetnicima, evidentno da su oni rizična grupa i da dva puta više koriste bilo koji vid igara na sreću od odraslih.

"Postojeći zakon se ne poštuje i lica mlađa od 18 godina imaju slobodan pristup kockanju. Naš predlog je bio da se evidentira svako ko uđe u kladionicu ili kazino, tako što će se skenirati lična karta i tako će se znati i koliko puta lice ulazi da kocka. Dalji predlog je bio da na svakom aparatu stoji upozorenje da kockanje može da bude štetno i da iz zabave može preći u porok", kazala je ona, i kao predlog navela da svima bude dostupan SOS telefon ukoliko kockanje počne da šteti čovjeku i njegovoj porodici.

To bi se obezbijedilo, kazala je, tako što bi u svakom kazinu postojao plakat sa SOS brojem.

Dio ovih predloga iz Ministarstva finansija su uvažili, pa novim odredbama nalažu da su obavezna obavještenja o štetnosti kockanja u kazinima, kladionicama i igrama na sreću na automatima.

"Predložili smo da se zakonom reguliše i autozabrana, da patološki kockar sebi zabrani ulazak u kazino. Što se tiče udaljenosti kazina od škola od 250 metara, bespotrebno je, kazina moraju biti van užeg dijela grada, na periferiji, jer ne znači mnogo da li je udaljenost 200 ili 250 metara, razlika je mala i beznačajna", kazala je ona.

Zvanični podaci Uprave policije pokazuju da su od 2009. do septembra 2011. godine podnijete 22 prijave protiv maloljetnih osoba, a u vezi sa krivičnim djelima na štetu kladionica i kazina. Ukupan broj prijava je 84.

Uprave policije pokazuju da su od 2009. do septembra 2011. godine podnijete 22 prijave protiv maloljetnih osoba, a u vezi sa krivičnim djelima na štetu kladionica i kazina

Predstavnik Instituta za javno zdravlje dr Ljiljana Golubović, na javnoj raspravi je kazala da problematično i patološko kockanje pogađaju široku socijalnu mrežu i da se procjenjuje da posljedice osjeća osam do deset osoba iz okoline kockara.

"Kockanje više nema negativne konotacije i stigmatizacije, ono je legalan, društveno prihvatljiv i rasprostranjen obilik zabave", kazala je Golubović, uz napomenu da u Crnoj Gori gotovo da nema kvarta u kom nema barem jedna kladionica.

Ona je u svom izlaganju kazala da je problem kockanja među mladina postao značajan javno-zdravstveni problem, te da raste zabrinutost za maloljetnike koji su izloženi lako dostupnim regularnim i iregularnim oblicima kockanja.

"Ako se ne skrene pažnja na adolescente u visokom riziku od kockanja, to može rezultirati povećanjem broja patoloških kockara u sljedećim generacijama. Taj porast može biti praćen ne samo emocionalnim i finansijskim gubitkom tih osoba i njihovih porodica, već i značajnim pravnim i finansijskim troškovima zajednice", upozorila je Golubović.

Kako pomiriti dvije strane

Sa druge strane, na Nacrt dokumenta žalili su se i kompanije koje se bave igarama na sreću, čiji predstavnici smatraju da su izmjene zakona i previše restriktivne.

U Ministarstvu su pokušali da pomire dvije strane, pa je, kako su kazali, cilj Nacrta da definiše kontrolisani razvoj ove oblasti, imajući u vidu njenu socijalnu i zdravstvenu dimenziju i specifičnost ponude koja je povezana i sa turizmom.

"Namjera je da se maloljetnička populacija dodatno zaštiti od negativnog uticaja, kao i da se obezbijedi veća društvena odgovornost države i pojedinca. Tokom javne rasprave, dostavljene su primjedbe na odredbe kojima je regulisano ovo pitanje. Primjedbe su se odnosile na obavezu uvođenja odredbi o društvenoj odgovornosti priređivača; dvostruko normiranje odredbi, kojim se propisuje zabrana ulaska u objekte u kojima se priređuju igre na sreću mlađima od 18 godina, i udaljenost objekta u kojem se priređuju lutrijske igre na sreću i posebne igre na sreću od obrazovnih ustanova, a koja ne može biti manja od 250 metara", kazali su iz Ministarstva.

Video nadzor kao kontrolor

Nacrtom je uvedena i obaveza priređivača da onemoguće ulazak u kazino mlađim od 18 godina. "U slučaju sumnje, provjera se vrši uvidom u lične isprave”, kazali su iz Ministarstva, i podsjetili da zabrana ulaska za maloljetnike važi i za kladionice. Zabrana ulaska maloljetnika u kladionice nije direktno navedena u važećem zakonu, ali je Vlada 2003. godine donijela Uredbu kojom reguliše rad kladionica, i zabranjuje klađenje mlađima od 18 godina.

Novina je to što je priređivač igara na sreću dužan u prostoru kazina istaći obavještenje o odgovornom igranju, mogućoj štetnosti igre, realnim izgledima za dobitak, o mogućoj zavisnosti od igara na sreću. - Priređivač kladioničarskih igara je dužan da u posebno uređenim prostorijama, kladionicama i samoposlužnim terminalima obezbijedi neprekidan video nadzor, koji je dužan čuvati 30 dana od njegovog nastanka - propisuje se Nacrtom, dok se omogućava inspektorima Uprave za igre na sreću da pregledaju audio i video uređaje i utvrde da li su u prostorije u kojima se priređuju igre na sreću ulazila maloljetna lica.

"Zbog nepoštovanja ovih odredbi, Nacrtom je propisana novčana kazna za pravno lice, u iznosu od 3.000 eura do 20.000 eura, i novčana kazna za odgovorno lice u pravnom licu, u iznosu od 550 eura do 2.000 eura", saopšteno je iz Ministarstva finansija.

Ministarstvo brine zbog liberalne ekonomije

Iz Ministarstva finansija su kazali da bi prihvatanje predloga o izmještanju kazina iz gradskih zona narušilo koncept postojećeg zakona, koji počiva na principima liberalne ekonomije, specifične turističke ponude i prava države “sui generis”.

"Navedena sugestija, kao i njoj slične koje smo dobili tokom javne rasprave, uz uvažavanje iskustava i standarda koje kontinuirano pratimo, mogu biti dobar prilog za dinamičan pristup u kreiranju nove politike i pripremu potpuno novog zakona", kazali su iz Ministarstva. U dopisu „Vijestima“ iz tog resora dodaju da u izmjenama nije bilo moguće normirati autozabranu, jer obim promjena koje dozvoljava procedura izmjena zakona, „uz sveukupnu društvenu deficitarnost u pogledu mehanizama za sprovođenje te mjere“, to onemogućavaju.

"Smatramo da je, u postojećim ambicijama da budemo dovoljno društveno odgovorni za tu specifičnu oblast, to zaista važno, te da će perspektivno biti dio zakonskog rješenja", kazali su iz tog Ministarstva.

Podsjetili su da je postojeći zakon bio neprecizan u dijelu određivanja načina na koji se mjeri udaljenost objekata igara za sreću od škola, kao i u dijelu nadležnosti nad izdavanjem potvrda o udaljenosti.

"Nacrtom zakona je propisan način kojim se utvrđuje udaljenost, kao i organ koji je zadužen za izdavanje potvrde", kazali su iz Ministarstva, podsjećajući da je u regionu najveću udaljenost propisala Republika Srpska (300 metara), Srbija (200 metara), dok Hrvatska nema ograničenja, a u Bosni i Hercegovini nije precizirano koja je to udaljenost, već je samo propisano da se ovi objekti ne nalaze u neposrednoj blizini škole.

"Takođe, većina evropskih zemalja ne poznaje ovakva ograničenja za maloljetna lica", kazali su iz Ministarstva.

Galerija

Preporučujemo za Vas