Priča o notarima imala je do sada negativan prijem u našoj javnosti zbog visine tarifa po kojima naplaćuju svoje usluge, a iskusni uposlenici pomorstva skreću pažnju na novi aspekt Zakona o notarima koji, tvrde, ima funkciju biznis-barijere, konkretno u dijelu koji se tiče međunarodnih kupoprodajnih ugovora.
“Iznenađen sam Zakonom o notarima, koji je u mnogo elemenata restriktivniji od zakona SFRJ u sferi ovjere međunarodnih ugovora”, kazao je Milan Kalezić, poznavalac prilika u oblasti spoljne trgovine u pomorstvu, koji je u toj oblasti angažovan više od 30 godina i u zemlji i u inostranstvu.
Sagovornik “Vijesti”, koji je godinama učestvovao u pripremanju potpisivanja kupoprodajnih ugovora za brodove domaćih i stranih kompanija, ukazuje da “pojedine odredbe Zakona o notarima idu direktno protiv nautičkog biznisa, te da se njima ne samo tjeraju klijenti, već i pare koje su od ovjera mogle ići u budžet”.
“’Prekookeanska plovidba’ i ’Jugooceanija’ ovjeravale su u našim sudovima kupoprodajne ugovore za brodove, koji su bili na engleskom jeziku, shodno konvenciji ’De la Haye’, od petog oktobra 1961, čiji je potpisnik bila i Jugoslavija. Nije bilo sporno što je ugovor na stranom jeziku, jer se radilo o međunarodnoj formi ugovora, a u sudu je ovjeravan samo potpis, ne sam ugovor”, kazao je Kalezić.
Notarska biznis-barijera
On je dodao da je “sada ono što imamo biznis-barijera”.
Svijet pomorstva zahtijeva stroge forme kupoprodajnih ugovora - ’Bill od sale’, te ’Memorandum of agreement’, koji se rade u standardizovanim norveškim, američkim i engleskim formama.
Te ugovore, rekao je on, usaglašavaju brokeri kupca i prodavca, a potpisuju ih u principu kupac i prodavac, dok “Bill of sale” potpisuje samo prodavac u prisustvu notara, koji potvrđuje ovjeru potpisa, a ne sadržaj ugovora.
“Naš zakon, na drugoj strani, predviđa da notar sastavlja ugovor. Takođe, i odredbe Zakona o upotrebi jezika veoma komplikuje sklapanje međunarodnog ugovora za kupoprodaju jahte pod stranom zastavom, jer to sada iziskuje da notar bude ujedno i sudski tumač, u konkretnom slučaju za engleski jezik”, zaključio je Kalezić.
Nije se poštovalo ni ranije
Kalezić je rekao da po članu 63 Zakona, “ispalo bi da notar ima obavezu da ovjeri potpis na međunarodnoj formi ugovora za engleski jezik, ali u posljednje tri-četiri godine u Crnoj Gori se to ni po prethodnom zakonodavstvu nije poštovalo”.
“Osnovni sudovi su to odbijali da ovjere. Odredbe zakona takođe navode i na to da se kod ovakvih ugovora faktički ne prihvata prevod drugog ovlašćenog sudskog prevodioca”, zaključio je Kalezić.
Bonus video:
