Kada sam u aprilu 2005. godine počela da radim u danilovgradskom Domu zdravlja zatekla sam rendgen aparat iz 1954. godine - poklon iz Njemačke, ultrazvučni aparat star više od deset godina koji je dobijen donacijom iz Kine i laboratorijske aparate koje ne poznaje savremena tehnika, kaže Zorica-Beba Kovačević, direktorica danilovgradskog Doma zdravlja “Dimitrije–Dika Marenić”, koji važi za najbolje organizovanu zdravstvenu ustanovu u Crnoj Gori.
Trebalo je postići da ljudi koji imaju po 60 godina savladaju rad na računarima, ali svi smo uložili veliki napor.
U posljednje dvije godine, iako su godine krize, u Domu zdravlja su nabavili rendgen i ultrazvučni aparat za ambulantu u gradu i Spužu, napravili objekat Hitne medicinske pomoći, obnovili aparate u laboratoriji za biohemijske analize i analize štitaste žlijezde... Trenutno Kovačevićeva radi na obezbjeđivanju prostora za fizikalnu terapiju.
• Rad zaposlenih u DZ po ocjeni građana mnogo je bolji sada nego prije Vašeg dolaska. Kako ste to postigli?
Bilo je zadovoljstvo gledati koliko ih je radovalo kada ovladaju jednim po jednim korakom.
• Da li je bilo teško da se zaposleni naviknu na potpuno nov način rada?
Svakodnevne edukacije, prihvatanje toga da se mora početi sa novim načinom rada i da to što je pacijent izabrao baš jednog ljekara znači da mu je i prijatelj, ne samo ljekar, zatim da im moraju prilaziti sasvim drugačije, javljati se na telefon u bilo koje doba kako bi svom pacijentu dali savjet, sve su to oni morali usvojiti odjednom.
Ali, za nekoliko mjeseci sve je i profunkcionisalo. Svakog jutra smo uz kafu dogovarali zadatke za taj dan i na kraju sumirali rezultate. Bilo je zadovoljstvo gledati koliko ih je radovalo kada ovladaju jednim po jednim korakom. Izuzetno sam ponosna na osoblje, ja sve ovo ne bih mogla postići sama bez njihove podrške. Kada smo na poslu, mi smo jedna familija.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
