panonski planinari

Milica i Marko Bojković: Sve je bilo dobro dok se pod nama nije ukazao ambis!

Sve je počelo zbog nesporazuma sa jednim od planinara. Sad znamo da je čovjek mislio na donju žičaru a mi na gornju, priča Marko
183 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 09.08.2011. 12:59h

Pomiješana su osjećanja kod Milice i Marka Bojkovića, brata i sestre iz Novog Sada koji su sinoć doživjeli pravu dramu u stijenama Savinog kuka.

Dok su «Vijestima» pričali šta im se događalo, na licima im se smjenjivala sreća i briga. Držali su se za ruke i dok su govorili, često se gledali.

"Nikad više nećemo bez vodiča. To je za nas definitivno. Ova noć nas je opametila", kažu mladi Novosađani kojima je ovo prvi boravak na Durmitoru.

Milica se poklizala i uhvatila za kamen

Kažu da su se u ponedjeljka oko 17 časova pješice popeli na najvišu tačku Savinog kuka gdje su zatekli grupu planinara, uglavnom stranaca.

Oko 22 smo začuli udarce metala o metal. To spasioci kreću sa postavljanjem užadi. Mi smo i dalje prisebni a duva hladan vjetar. Ipak se nijesmo pomjerali

Brat i sestra su krenuli pored stubova i u početku im je, kažu, bilo lijepo.

"Što smo više silazili nastaju sve veći problemi za koje smo mislili da su privremeni i da ćemo uspješno sići iako nigdje nije bilo markacionih oznaka. Sve dok se Milica poklizala sa jedne stijene i ostala držeći se rukama za kamen iznad. Ja sam bio ispod i pomogao joj da nađe oslonac za noge. Neko vrijeme tako u mjestu a onda sam joj pomogao da siđe do mene"

Javio im se taksista

Marko kaže da si bili odlučni da izbjegnu stijenje i da se kreću travnatim dijelom puta.

"Sve do pozicije sa koje se ispod nas ukazao pravi ambis", priča Marko.

Oboje ističu da su ostali prisebni, kada su sjeli i uzeli mobilni telefon. Već je bila duboka noć.

Panonski planinari, kako za sebe rekoše, kažu da će zbog toga ponovo doći, ali da će durmitorski vrhovi na njih sačekati dok se «sve ne slegne»

"Oni su naši heroji!"

Oko 21 čas ispod Novosađana, na donjoj uspinjači, upalila su se svjetla pokrenule korpe. začuli su kako ih dozivaju, što ih je ohrabrilo.

"Neki po imenu Vuk, još neki... i svi su nas hrabrili. Tek kasnije shvatamo da je to početak našeg spasavanja. Oko 22 smo začuli udarce metala o metal. To spasioci kreću sa postavljanjem užadi. Mi smo i dalje prisebni a duva hladan vjetar. Ipak se nijesmo pomjerali. Vrijeme sporo prolazi a pravo olakšanje donose nam spasioci Marko Andesilić i Boris Stijepović kad su stigli do nas", ispirčala je Milica.

Milica i Marko naglašavaju da su spacioci pravi heroji. "Vijesti"saznaju da sinoć njihov nestanak niko nije prijavio policiji.

"Prvi put smo se susreli i stekli prijatelje za sva vremena. U strahu smo po nešto naučili iz tehnike spasavanja."

Brat i sestra se danas planirano vraćaju kući. Za sedam provedenih dana vidjeli su puno ljepota. Panonski planinari, kako za sebe rekoše, kažu da će zbog toga ponovo doći, ali da će durmitorski vrhovi na njih sačekati dok se «sve ne slegne».

Galerija

Preporučujemo za Vas