Padobranac Zoran Lakić, predsjednik Upravnog odbora Aero-kluba "Špiro Mugoša", koji je imao preko 2.300 skokova, kaže da je njegova ljubav prema visinama počela još dok je bio dijete.
"Ovo je 31. godina od kad se aktivno bavim padobranstvom. Kao dijete sam živio u staroj kući koja se nalazila u blizini Starog aerodroma, tako da sam gledao avione kako slijeću i uzlijeću i maštao da se jednog dana kad odrastem vinem u visine", sjeća se Lakić.
Padobranstvo je ljubav koja kako godine prolaze ne jenjava i pored rizika koji sa sobom nosi.
Često pominje da se događaju situacije da padobran zakaže, ali Zoran kaže da je to normalna stvar, koja se velikom broju iskusnih padobranca dogodila.
Oni koji ga pak nadjačaju mogu se pohvaliti da su skočili iz aviona sa nekoliko hiljada metara i osjetili strujanje vjetra na licu i čitavom tijelu, adrenalin kroz vene koji ubrzava rad srca i stvara osjećaj uzbuđenja i euforije sve do trzaja i naglog usporavanja pada u trenutku kad se padobran otvori.
"Što je padobranac iskusniji, strah je manji, tako da ga gotovo i nema kod najiskusnijih. Kada uporedimo koliko je bezbjedna vožnja automobilom i bavljenje padobranstvom mogu slobodno reći da je bezbjednije skočiti iz aviona nego voziti auto", tvrdi Lakić.
Kad zakaže padobran...
Često pominje da se događaju situacije da padobran zakaže, ali Zoran kaže da je to normalna stvar, koja se velikom broju iskusnih padobranca dogodila.
"Rijetki su padobranci koji nisu imali bar jedan put problem sa padobranom prilikom skoka. Ja sam imao par „otkaza“ (zakazao glavni padobran) u karijeri, ali vrlo lako sam u takvim situacijama rješavao taj problem. Kada se to dogodi, samo ne treba paničiti, poštuje se procedura koja bi problem riješila i to je sve.
Ako se dogodi da postoji neka anomalija kod otvaranja padobrana, glavna kupola iz koje glavni padobran ne može da se oslobodi se odbaci. Nakon toga se pristupi otvaranju pomoćnog padobrana", naveo je Lakić, dodajući da iskusniji padobranci u sličnim slučajevima obično sačekaju sa odbacivanjem glavne kupole i pokušaju da utvrde šta je razlog neotvaranja padobrana „potpuno hladne glave“, ako je neki manji problem, uklone ga, tako da ne koriste pomoćni padobran.
Današnja oprema za padobrance je mnogo napredovala ističe Zoran.
"Padobran, može sam da se otvori na 700 metara visine, tako da ako padobranac ne otvori sam padobran na vrijeme, on se automatski otvara. Bezbjednost je tako povećana na još veši nivo", rekao je Lakić, dodajući da u 99 odsto slučajeva je ljudska greška problem, a ne samo zakazivanje opreme.
Jedina djevojka koja skače padobranom
Ana-Marija Grubač, devetnaestogodišnja Nikšićanka i jedina djevojka u Crnoj Gori koja se aktivno bavi padobranstvom od 16. godine, ističe da je do sada napravila oko 130 skokova padobranom i da svaki sljedeći skok za nju znači nešto novo i posebno.
Najveća visina sa koje je jedan padobranac iz Crne Gore skočio je 6 000 metara.
Pored padobranstva Ana-Marija u Podgorici studira novinarstvo.
"Fakultet mi ne smeta da se bavim padobranstvom, skokovi padobranom su obično vikendom kada nemam obaveza na fakultetu", navodi Grubač. Kako je Ana-Marija jedina takmičarka u padobranstvu u Crnoj Gori, na državnom prvenstvu skače sa muškarcima.
"Na državnom prvenstvu skačem sa muškarcima, a na evropskim ili svjetskim prvenstvima sa ženama. Prošle godine sam osvojila osmo mjesto na svijetu u konkurenciji juniorki, tako da je takmičenje još jedna satisfakcija koja padobranstvo čini još ljepšim za mene", rekla je Grubač, dodajući da joj je želja da se pored discipline „skok na cilj“ ili na „palačinku“, okuša i u drugim padobranskim takmičarskim disciplinama.
Vazdušni tunel
Ana-Marija kaže da joj je neostvarena želja „vazdušni tunel“.
Brzina padanja zavisi od težine padobranca, obično je to oko 190 kilometara na čas, promjenom položaja tijela se može mijenjati brzina padanja.
Velika prednost tunela u odnosu na skokove iz aviona je što ima više vremena za izvođenje figura u vazduhu. Kad se iskoči iz aviona sa 3 000 metara, padobranac ima svega 40 sekundi dok ne otvori padobran", istakla je Grubač, dodajući da je sat vremena u „vazdušnom tunelu“ isto što i 60 skokova sa 3 000 metara.
Najveća visina sa koje je jedan padobranac iz Crne Gore skočio je 6 000 metara.
Pored padobrana neophodna oprema za padobranca je visinomjer, kaciga, naočare, kombinezon, rukavice.
"Padobran se sastoji od glavnog, pomoćnog i sistema veza. Površina mog padobrana iznosi 250 ft. Nikada se ne skače iz aviona kad pada kiša, ili ako duva jači vjetar. Dozvoljena brzina vjetra je od 5 do 7 metara u sekundi.
Brzina padanja zavisi od težine padobranca, obično je to oko 190 kilometara na čas, promjenom položaja tijela se može mijenjati brzina padanja. Međutim, "stojanjem" u slobodnom padu, svaki iskusan padobranac može da dostigne brzinu od 230 do 260 kilometara na čas, poželjna brzina padanja je 160 kilometara na čas, prije otvaranja padobrana", navela je Grubač, dodajući da je najveća brzina padanja oko 460 kilometara na čas.
Galerija
Bonus video:
