U garsonjeri od 19 kvadratnih metara na Starom aerodromu u Ulici Spasoja Raspopovića broj 27 živi deset članova porodice Vuković - Ljubinka (51), i njena djeca Nada (31), Sandra (30), Violeta (29) sa djecom Milicom (8) i Božidarom (dva mjeseca), a u istom stanu su Željko (25), Miomir (22) sa ženom Marijom i kćerkom Anastasijom (1,6), i na kraju Lazar (12) i Mihail o(6). Kupatilo i hodnik, takođe su ubrojani u 19 kvadrata.
Vukovići spavaju u sobi od 12-13 kvadratnih metara u kojoj su šporet, frižider, grijalica, dva kauča, fotelja, televizor i komad namještaja od iverice, koji istovremeno služikao komoda i sto za dnevni boravak.
"Svi se smjestimo na dva kauča, razvučemo fotelju i tako provedemo noć'', rekla je Ljubinka, istakavši u šali da je „praznik“ kada u garsonjeri spava samo osmoro.
U školu ide četvoro Vukovića, a prema riječima Ljubinke i to bi se lako dovelo u pitanje da djeca na početku školske godine od socijalnog i škole ne dobiju knjige.
,,Svi se smjestimo na dva kauča, razvučemo fotelju i tako provedemo noć'', rekla je Ljubinka.
Porodica Vuković svjedoči o još jednom čudu – nijedan član nema stalan posao, a agonija besposlenosti i neizvjesnosti traje i suviše dugo.
Ljubinka Vuković je deceniju provela u fabrici „Titeks“ i prima socijalnu pomoć od 80 eura, a isto toliko od države dobija i njena kćerka Violeta.
"Garsonjeru sam dobila od Opštine nakon razvoda. Imala sam tada, prije 17 godina, petoro djece. Bivši muž se upokojio prije pola godine. U međuvremenu, kćerka Violeta više ne živi sa svojim mužem i ona je sa nama sa svoje dvoje djece. Suprug je ostavio kada je rodila Božidara i nastavio da život sa drugom'', kaže Ljubinka, napomenuvši da sin Miomir i snaha Marija očekuju prinovu – žena je u četvrtom mjesecu trudnoće.
Surovi uslovi života
Garsonjera Vukovića je dio kompleksa trošnih baraka čija starost se mjeri decenijama. Barake su vlasništvo Opštine, u njima živi 25 porodica, a okružene su novim poslovno-stambenim zgradama. Nekoliko baraka je srušeno prilikom izgradnje kružnog toka, a vodovodna i elektro instalacija u barakama u kojima su stanari je dotrajala.
"Cijevi u kupatilu su od starosti popucale, a i kod komšija je isti problem. Stavili smo krpe na česmu da ne prska'', rekla je Ljubinka.
Od kada su srušene barake, napomenula je Ljubinka, garsonjeru opsijedaju miševi, a svuda ima i crnih buba. Iako se nalaze u gradskoj zoni život je surov - naročito za najmlađe.
"Ljeti ima i zmija i guštera'', dobacuje Mihailo, dok se igra i kaže da uhvati dosta guštera. Prut između šporeta i frižidera je za Mihaila, koji u kući ima status „nemirka“.
Dug za struju od 1.200 eura i glas da je stanarima susjedne zgrade isključena struja zbog neplaćenih računa, uznemirio je Vukoviće koji ionako jedva sastavljaju krajsa krajem.
,,Dvije godine nijesmo plaćali struju, jer jednostavno nemamo para.''
Ona je kazala da je tražila da je primi na razgovor gradonačelnik Miomir Mugoša , kao i da je tražila pomoć za svoju porodicu i na drugim adresama.
"Odgovor od Mugoše još nijesam dobila. Vjerujem da ga kolege nijesu obavijestile. A i na drugim adresama je slična situacija, u Centru za socijalni rad nedavno su dijelili pakete, a kada sam pitala gdje je za mene, tražili su da objasnim gdje sam bila kada su to radili. Svuda kažu da im je žao i „nazvaćemo vas“, ili se čude, jer smatraju da ima porodica koje su u težoj situaciji'', rekla je Ljubinka.
Vukovići žude za poslom
Iako povremeno dobiju jednokratnu pomoć od države, Vukovići kažu da žele da žive od svojeg rada.
"Lazar je dobio 100 eura prije dvije godine kada je slomio ruku. Međutim, ne možemo čekati da se nekome od nešto desi, pa da nam država pomogne. Krepaće nam djeca od gladi. Iako imam 51 godinu, mogu da čistim. Radila bih u nekoj državnoj firmi. Kod privatnika imam loše iskustvo – radiš dva mjeseca a onda kući. Osjećamo da smo obespravljeni, i da je država nekome majka, a nekome maćeha'', rekla je Ljubinka.
,,Napisala sam molbu za pomoć predsjedniku FilipuVujanoviću 2009. godine i još nijesam dobila odgovor'', kaže Violeta Vuković.
"Kada nam je dijete umrlo muž je doveo drugu, a ostavio mene sa dvoje djece. Vratila sam se tada kod majke. Napisala sam molbu za pomoć predsjedniku Filipu Vujanoviću 2009. godine i još nijesam dobila odgovor. Prije 15 dana bila sam u Genaralni sekretarijat predsjednika Crne Gore da se raspitam ima li što od moje molbe, a službenica je kazala da napišem novu, jer je stara prestala da važi. Na poleđini papira koji sam dobila od njih kada sam podnosila staru molbu pisalo je da je poslata Komisiji za budžet 26. januara 2010. godine'', rekla je Violeta.
Sanjaju spavaću sobu.
"Prije godinu i po pokušali su da zapale barake ali srećom nijesu uspjeli. Nastradale su instalacije a bilo je štete na krovu. Sve smo morali samo da opravimo. Ne želimo milostinju nego da nam se pomogne da nađemo posao i da radimo. A kada bismo imali makar jednu spavaću sobu i kuhinju, sve bi bilo lakše'', rekla je Ljubinka.
Bonus video:
