Tačno u 15 sati nebo nad barskom lukom juče je zaparala sirena feribota “Sveti Stefan 2“ koji je, paluba načičkanih doskorašnjim „gastarbajterima“ u Libiji, lagano promicao pored glavnog lučkog lukobrana.
Uz istovjetan otpozdrav sa vojnog remorkera, na putničkom terminalu bijelog „Sveca“ sa 162 putnika i 36 članova posade, dočekali su desetine nestrpljivih rođaka i novinara i sitna kiša, te diplomate Crne Gore, Srbije, BiH i Hrvatske.
Koji minut kasnije, feribot je privezan za gat V: dok su se lagano spuštala krmena vrata palube za automobile, mogao se vidjeti osmijeh zadovoljstva na licima zapovjednika broda kapetana Predraga Vešovića i brodskog komesara Miodraga Raičevića koji su uz stisak ruke primili na brod novinare, diplomate i rukovodstvo AD Barska plovidba.
Dok zvaničnici ulaze na brod, sa gornjih paluba prolamaju se pozdravi radnika i članova posade poznanicima na obali. Konačno je stavljena tačka na spasilačku misiju započetu u večernjim satima 23. februara!
Ni morskim vukovima nije bilo svejedno
“Bio sam dosad više puta u ratnim zonama, i u Iraku i na Bliskom istoku, ali, ovo je ipak bilo posebno iskustvo i nije mi bilo svejedno”, iskren je stari morski vuk Miodrag Mida Raičević, šef brodskog „bijelog osoblja“ dok prima čestitke sa svih strana.
Raičević ističe da se na kraju kao jedini problem pokazalo vrijeme, odnosno nevrijeme, koje je pratilo brod skoro cijelu vožnju, „pa se i dio putnika koji to nije planirao“ iskrcao na Malti da izbjegne plovidbu od Valete do Bara. Nezaboravan prizor u Raf Lanušu zbio se nekih 15-ak minuta po vezivanju broda, „odjednom je na gatu izronilo skoro dvije hiljade ljudi“.
“Kad smo ukrcali naših 407 putnika, lica su im prosto sijala od zadovoljstva što idu kući. Posada je bila na visini zadatka, jeste bilo malo strijepnje, ali, to se nije moglo uočiti tokom posla. Sve vrijeme smo imali odličnu koordinaciju sa desetočlanom ruskom delegacijom na brodu u kojoj su bili ljudi iz njihovog Ministarastva za vanredne situacije, kompanije čiji su radnici bili u Libiji, te dvojica ljekara.
U Libiji smo ukrcali i dva ranjenika, obojica Bugari, jedan je već imao fiksiranu nogu u gipsu, a drugi je primljen sa metkom u leđima, bio je i jedan državljanin Srbije sa srčanim tegobama. Ljekarima iz Rusije i Srbije smo odmah dali na raspolaganje brodsku ambulantu gdje su ih zbrinuli, tako da nije bilo komplikacija”, priča Raičević.
Ujedinjene nacije u ruskom kampu
Svi evakuisani radnici bili su angažovani na velikim infrastrukturnim radovima u zaleđu Raf Lanuša. Nekoliko dana pred ukrcaj na “Sveca”, naši državljani su napustili svoje dotadašnje prebivalište i obreli se u ruskom kampu koji je bio bliže luci. Ističu - tamo su bili izuzetno korektno dočekani i smješteni.
S nestpljenjem su iščekivali dolazak broda, jedina veza sa svijetom bila su im četiri kompjutera i internet, bili su u stalnom kontaktu sa svojim direktorom Dušanom Radovićem iz Herceg-Novog, koji im je u pomoć isplovio iz Bara na palubi “Sveca”.
“Imali smo prave male Ujedinjene nacije, 18 država u ruskom kampu. Sve je bilo OK, nije nas niko dirao. Čuli smo u daljini pucnjavu, nije nam bilo svejedno, ali, sve u svemu, dobro smo prošli”, rekao je Miljan Novaković iz Herceg-Novog.
Njegov sugrađanin Miroslav Ivanović naveo je da su dani prolazili u iščekivanju kada će ugledati brod.
“Na putu do luke pratila nas je libijska vojska. Nas zaista niko nije ni dirao ni maltretirao, ali, na licima naših radnika iz Libije mogao se vidjeti strah za njih i njihove porodice. Ostalo nam je u Libiji preko 200 mašina, velika bi bila šteta ako se ne budemo mogli vratiti tamo zavisno od razvoja situacije”, kazao je Ivanović.
Vešović, mada tek u ranim četrdesetim, a već prekaljeni zapovjednik, nijednog trenutka nije ispuštao iz ruku kontrolu situacije na brodu, kako su ga jednodušno opisali i članovi posade i putnici. Čini se da se prepustio emocijama tek u susretu sa djecom, suprugom i ocem koji su ga pozdravili na brodu.
“Zadatak je bio jasan - da dođemo po ove ljude, ukrcamo ih i bezbjedno dovedemo kući. Sa zadovoljstvom ističem da smo posao obavil bez ijedne greške, uz izuzetno angažovanje svih članova posade, imali smo sve vrijeme loše vremenske prilike, no to nas nije nimalo pokolebalo”, rekao je “Vijestima” kapetan Vešović.
On je pohvalio dobru organizaciju i koordinaciju operacije od strane ruske vlade i njenih predstavnika na brodu, dodajući da je i direktor međunarodne kompanije IMK Dušan Radović dao maksimum da sve prođe bez nepredviđenih okolnosti.
Ukrcali se kroz živi lijevak
“Dolazak pred Raf Lanuš je bio po nevremenu kakvo ne bi očekivao ni nasred okeana, vjetar 8-9, more 7-8. Sidrimo se, preko noći skoro da nema sna, svi bdijemo na komandnom mostu... Sviće jutro, vrijeme se poboljšava i odjednom se ispred nas pojavljuje rjeka kamiona, i to teških kipera koji izranjaju iz pustinje nakrcani radnicima. Rusi sa broda formiraju živi lijevak kroz koji počinje ukrcavanje, prvi ulaze ranjenici i bolesni.
Nema panike, disciplina je na nivou”, opisuje trenutke iz libijskog porta Vešović.
Mada se očekivalo da “Svetac” primi gro od 1.126 radnika iz ruskog kampa, rasteretili su ga grčki brod i ruski katamaran koji su preuzeli najveći dio Rusa za Istanbul, a naš feribot je na Malti iskrcao 243 ruskih državljana, koji su avionima nastavili put kući.
Mile Lončar, rodom iz Pljevalja, bio je šef kuhinje radnika naše firme u libijskom kampu. I on kaže da je sreća bila najznačajniji faktor što Crnogorci na svojim leđima nijesu osjetili svu strahotu aktuelnog libijskog košmara.
“Kad smo dobili naređenje da se prebacimo kod Rusa da bi bili bliži luci i na okupu sa ostalim kolegama, sve je odrađeno bez panike. Kod Rusa smo bili sjajno dočekani, hrana je bila “po protokolu” tri obroka dnevno, ni u čemu se nije oskudijeval”, rekao je Lončar.
Željko Stamatović iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova sa diplomatama je u brodskom salonu razgovarao sa evakuisanim radnicima. „Vijestima“ je ukazao na visok profesionalizam barskih pomoraca i odličnu koordinaciju sa kolegama iz drugih država.
“Evakuacija je obavljena bez problema, sve je bilo odrađeno na najbolji mogući način, putnici na brodu su bili dobro zbrinuti i moram pohvaliti Barsku plovidbu, njenu posadu i rukovodstvo. Mi smo se sa njima dogovorili da putnici iz Srbije, koji iz Bara vozom odlaze za Beograd dio dana do polaska provedu na brodu”, rekao je Stamatović.
Predsjednik Borda AD Barska plovidba dr Radovan Orlandić istakao je da je posada feribota veoma profesionalno obavila humanitarnu misiju na ponos i kompanije i grada i države, te da je barski brodar sa svoje strane u maksimalnim rokovima ispoštovao sve procedure za dobijanje neophodnih saglasnosti za ovu misiju.
U holu putničkog terminala, radnike koji su sišli sa broda i prošli carinsku kontrolu sačekivali su zagrljaji, poljupci, suze i riječi dobrodošlice rodbine i prijatelja, flaša viskija, desetine barskih taksista.... Sa svih lica isijavalo je olakšanje što je libijska epopeja okončana hepiendom.
Izbjeglice izranjaju iz pijeska
“Koji mi se detalj sa ovog puta najviše urezao u pamćenje? Dok mi ukrcavamo putnike na brod, odmah iza porta ispred nas vidiš svud okolo pijesak, usred njega rafinerija, kao ostrvo, a iza nje mili kolona izbjeglica. Teška slika koju sigurno neću zaboraviti”, priznao je “Vijestima” barba “Sveca” Vešović.
Zašto su bili u Libiji
Gojko Mihović iz Beograda slikovito je predstavio razlog boravka ovoliko stranih radnika u libijskoj pustinji:
“Kompanija Željeznice Rusije gradi 650 kilometara pruge, vrijednosti 4,5 milijardi eura. Radnici evakuisani barskim feribotom bili su angažovani na dionici vrijednoj 250 miliona eura. Radilo se non-stop, od sedam ujutro do sedam uveče, bili smo samo u radnom odijelu i u pidžami.
Niko nas tamo nije dirao”, rekao je Mihović koji je, kao i ostali njegovi zemljaci, pohvalio barsku posadu za sjajan doček i tretman tokom cijelog puta.
Galerija
Bonus video:
