Mnogi od u stanovnika naselja kod Kombinata aluminijuma nijesu ni slutili da će u tim barakama, provesti više od 20 godina.
U naselju živi oko 100 porodica, a većina od njih nema drugog rješenja za stanovanje.
Neki od stanovnika su korisnici socijalne pomoći dok mnogi nemaju ni tu skromnu pomoć.
"Živim ovdje od 1988. godine. Kada sam se udala, muž i ja smo bili bez stana i jedino rješenje je bilo da dođemo ovdje. Baraka je bila prazna i uselili smo se. Tokom godina su se ljudi odseljavali i doseljavali, a smještaj ovdje nam niko nije branio", priča Mioljka Žujović.
Život u barakama je težak, skoro i nepodnošljiv bez osnovnih uslova dodaje naša sagovornica.
Njena četvoročlana porodica nema nikakva novčana primanja, i već godinama su na birou ona i suprug i njihovo dvoje djece.
Nadaju se rješenju
Provoditi život pored deponije KAP-a je izuzetno teško, jer kako kažu utiče loše na zdravlje.
Barake su u lošem stanju ali se ljudi snalaze kako znaju i mogu.
"Baraka je bila napuštena kad je moja supruga došla da živi ovdje prije 12 godina. Vode za piće nema pa smo prinuđeni da vodu za osnovne potrebe donosimo sa strane. Snabdijevanje električnom energijom je loše, i pri maloj količini padavina nemamo je", kaže Radivoje Bjelić, nevjenčani suprug Radmile Pejaković.
Da bi koliko toliko smanjili prokišnjavanje morali su preko barake da stave najlon priča Pejaković, koji kao i njegova supruga ima velike zdravstvene probleme, a žive od 60 eura pomoći.
U barakama ima i onih koji i nijesu dugo u naselju. Nadaju se da je ovo privremeno rješenje.
"Živimo ovdje dvije godine. Otac je radnik KAP-a 35 godina i baraka u kojoj živimo je privremeno rješenje jer očekujemo da će otac dobiti stan", kaže Milovan Raičević.
On ističe da njima kao i ostalim koji žive ovdje smeta blizina KAP-a, deponija i smeće.
U naselju ima puno novorođenčadi, djece i omladine kažu naši sagovornici.
Bilo je i onih koji ogorčeni na uslove u kojima žive nijesu htjeli da komentarišu iste, jer kako rekoše “ slika govori više od riječi”.
Blizina KAP-a, nedostatak vode i struje kao i ostalih uslova za normalan život, ove ljude ne samo da dovode u stanje socijalne potrebe već ih i zdravstveno ugrožavaju.
Zdravstveno najugroženija populacija glavnog grada danas živi u brakama bizu otpada KAP-a, izjavio je ranije gradonačelnik Miomr Mugoša.
Iako neki od stanovnika ovog naselja ne znaju u čijim barakama žive, drugi kažu da su “čuli” da su barake vlasništvo KAP-a.
Iz KAP-a su saopštili da pomenuto naselje nije vlasništvo kompanije.
Prema njihovom saznanju samo dvije porodice zaposlenih u KAP-u žive u naselju, i imaju pravo da shodno proceduri i pravilima konkurišu za rješavanje stambenog pitanja.
Nalazi CETI-ja pokazali da nema perspektive
Nalazi CETI-ja iz 2005. godine pokazali su da život na području u blizini KAP-a nema perspektivu i da su opradvdani zahtjevi stanovnika Zete i okoline da se sele na bezbjednija mjesta.
Vlada Crne Gore donijela je odluku 1993. godine da u roku od tri godine eliminiše zagađivače životne sredine.
Od tog programa do danas nije urađeno ništa, stanje je pogoršano jer je konstantno izbjegavano da se ispoštuje odluka. Iz KAP-a je saopštavano da će na bazeni crvenog mulja biti zatrpani i napravljeni poligoni za karting, što je smiješno i u to ne mogu da povjeruju ni djeca a kamoli odrasli ljudi - kaže Drago Terzić, predsjednik NVO „Sabor Zete”.
Terzić kaže da se stanovnici naselja kod KAP-a se truju kao i 250.000 stanovnika Podgorice sa okolinom u prečniku od 35 kilometara.
"KAP truje Rumiju, Kokote, Pipere, Kuče, Tuzi, Vranje, Skadarsko jezero. Trujemo se otrovima prve vrste, fluorida, nikla, cinka i olova", kaže Terzić, posebno ističući kako je došlo do opšte degradacije životne sredine u Zeti, vode, vazduha i zemlje.
Galerija
Bonus video:
