NAJBOLJE NA UDARU

Arhitekta Andrija Markuš apeluje da se spasi zgrada Pobjede

“A mi, ostajući bez prošlosti, ostajemo bez budućnosti, nepovratno brišući 60 godina stvaralaštva", piše Markuš.
157 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 17.01.2011. 12:30h

Podgorički arhitekta Andrija Markuš obratio se pismom predsjedniku Vlade Igoru Lukšiću apelujući da se spriječi najavljeno rušenje zgrade Pobjede da bi se na tome mjestu podigla nova građevina.

U pismu koje je osim premijeru upućeno i kancelariji Evropske Unije u Podgorici, gradonačnlniku i predsjedniku skupštine opštine Podgorica i podgoričkom Sekretarijatu za urbanizam, navodi se da su se na udaru našla najvrednija djela domaće arhitekture prošlog vijeka.

“Ako najveća dostignuća u našoj arhitekturi od nezavisnosti Crne Gore 1878. godine stavimo na pet prsti ruke, na četiri prsta našla bi se djela naših velikih stvaralaca klasika pokojnih Vujadina Popovića, Vukote Tupe Vukotića, Svetlane Kane Radević i Ilije Šćepanovića, a sve ostalo na jednom prstu.

A upravo ta djela su u fazi potpunog nestanka, sa najcrnjim “ruskim ruletom” u kulturi koji je ikad kod nekog naroda primijenjen, koji kod svakog okidanja ispaljuje metak, bez šansi da se preživi.

Svojim činjenjem i nečinjenjem “džemperaši” iz 1986. i '89. kako oni na vlasti, tako i u opoziciji, većinom su bili u vlasti koji su počeli borbom protiv “jagnjofuka” pofukali su prvo preduzeća i budućnost našoj djeci, a sada i nasljeđe naše kulture. Posljednji od pomenutih velikana naše arhitekture, u razmaku od mjesec dana, pod sječivo giljotine prvo je stao Vujadin Popović, a sada i Ilija Šćepanović, predlogom plana rušenja njegovog najboljeg djela zgrade “Pobjede” u Podgorici”, navodi se pismu Makruša Lukšiću.

Tako smo i Dada jurili po Francuskoj

On podjeća da je Šćepanović bio arhitekta širokog obrazovanja i da njegova djela, skulpture i slike, krase mnoge prostore i da će kao čovjek bez potomstva ostati i bez svoje slike u svom djelu.

“A mi, ostajući bez prošlosti, ostajemo bez budućnosti, nepovratno brišući 60 godina stvaralaštva, koje nam je uzor i dokaz da smo postojali. Bez toga sve se svodi na počasne plotune kao što je bio slučaj sa sahranom Dada Đurića, kojeg smo agentima i raznim mehanizmima jurili po Francuskoj da dođe da služi armiju, a on je bio sam za sebe “armija umjetnosti”.

Naša ministarska elita je sa svojim suprugama, sa troškom oko 100.000 eura, otputovala avionom na Venecijanski bijenale, čitaj u šoping, da tamo vidi Hotel “Podgoricu” koji nas je jedino predstavljao, a baš oni, čim su se vratili dali su odobrenje da se njegova arhitektonska vrijednost potpuno uništi rušenjima.

A radi se o jedinom djelu koje je ikad u Crnoj Gori dobilo prestižnu saveznu Borbinu nagradu i zastupljeno je u svjetskim antologijama”, kaže Markuš dodajući da su uzaludni i apeli da se zaštiti djelo Vujadina Popovića Hotel Crna Gora i da se prema stvaralaštvu prošlog vijeka država ne odnosi kao prema praznom hodu u kulturi.

On kaže da se ni najniži činovnik Vlade nije udostojio da odgovori na pismo koje su tim povodom uputila strukovna udruženja, odnosno ljudi od kojih imaju preko pola vijeka rada u struci.

“Često kažem blago onome što neće živjeti duže od svoje smrti da se postidi pred potomcima, gdje znamo da mnogi što sada ovakvim “gradograditeljstvom” odlučuju o sudbini, naše kulture neće živjeti ni duže od svog mandata. Ako naši inostrani dobrotvori, koji ovdje, kao pomoć ulažu novac svojih poreskih obaveznika istraju sasvim je sigurno da će oni i prije isteka mandata otići sa “lisicama” na rukama”, kaže Markuš.

Preporučujemo za Vas