Lidija Polović, herpetolog, direktorica Prirodnjačkog muzeja kaže da zmije ne dolaze u grad već ljudi urbanizacijom zauzimaju njihova staništa.
„Intenzivna gradnja u urbanim zonama kao i nedostatak parkova i drugih zelenih površina uslovili su da zmije koje žive na tim prostorima budu više uočljive nego što su bile ranije, jer je sve manje mjesta gdje bi mogle obavljati svoje aktivnosti“, kaže Polović, i ukazuje da će sa toplim danima biti sve više šansi da se sa zmijama sretnemo i u gradu.
“Pri susretu sa zmijom najbitnije je da ne paničimo, ne pravimo nagle pokrete i da se držimo na bezbjednom odstojanju. Pri susretu sa čovjekom zmije najčešće pokušaju da pobjegnu ili se kriju i kamufliraju ako nađu pogodan zaklon. Napadaju samo kada im se previše približimo ili napravimo neki pokret koji one vide kao prijetnju“, ističe Polović.
Polović kaže da građani nemaju razloga za pretjerani strah od zmija.
„Vrste sa kojima se najčešće srećemo su uglavnom neotrovne i to su smukovi i vrste u narodu nazvane vodene zmije. Što se tiče otrovnica, poskok je najzastupljenija i najopasnija otrovnica i može se naći u skoro svim krajevima, kako na sjeveru tako i na primorju kao i u nižim i višim predjelima zemlje. Prisutan je u naseljenim mjestima, pa čak i u velikim gradovima, dok šarku i šargana uglavnom srećemo dalje od ljudskih naselja, u višim planinskim predjelima na nadmorskim visinama od oko 1000 m pa naviše. Najmanje opasna otrovnica sa rijetkom staništima je šargan, čiji je ujed za čovjeka i krupnije životinje bezopasan“, kaže Polović.
Uprkos činjenici da živimo u vremenu u kojem se teži ravnopravnosti polova, još uvijek je dominantno mišljenje da bi žene trebalo da se bave “ženskim” poslovima, i rijetke su žene koje se ne plaše gmizavaca.
Polović objašnjava zašto se opredijelila za posao heretologa.
“S obzirom na to da sam na osnovnim studijama o ovoj grupi životinja stekla samo neka osnovna znanja bila sam svjesna da uspješno bavljenje ovom grupom životinja zahtijeva dalje usavšavanje. Upisala sam postdiplomske na kojima sam se specijaliziovala upravo za granu zoologije koja se bavi proučavanjem gmizavaca a zove se herpetologija (naziv potiče od grčke riječi herpeton - životinja koja gmiže). Kroz rad na terenu, obradu donesenog materijala i konstantno učenje, upoznavala sam ove tajanstvene životinje i to doživljavala kao svojevrsnu privilegiju. Tako sam iz dana u dan bivala sve više ubijeđena da sam izabrala pravu oblast. Istovremeno sam imala želju da ta svoja znanja usmjerim u pravcu demistifikovanja ovih nepravedno omraženih životinja i trudim se da doprinesem razbijanju predrasuda kad su zmije i gmizavci uopšte u pitanju”, objašnjava Polović...
Prirodnjačkom muzeju fali zgrada
„Prioritet u budućim aktivnostima Prirodnjačkog muzeja biće obogaćivanje zbirki, kao i dalje unapređenje uslova za smještaj, čuvanje i prezentaciju muzejskih zbirki. S obzirom na to da je zadatak Prirodnjačkog muzeja čuvanje i prezentacija posebnosti kulturne i prirodne baštine Crne Gore, neizostavno je ulaganje napora da jedna tako reprezentativna ustanova kulture dobije sopstvenu zgradu na reprezentativnoj lokaciji u glavnom gradu. Time bi se znatno obogatila i kulturna i turistička ponuda glavnog grada, budući da u većini evropskih prijestonica Prirodnjački muzeji predstavljaju nezaobilazan sadržaj i najbolji reprezent prirodnog i kulturnog bogatstva jedne države”, navode iz muzeja.
Radovi na stalnoj postavci Prirodnjačkog muzeja su u toku i uskoro će biti otvorena u prostoru od oko 300m² u Podgorici.
“U planu je i organizovanje izložbe u saradnji sa Prirodnjačkim muzejom iz Budimpešte u Podgorici i jednom od gradova na primorju. Muzej će kroz dobru međuinstitucionalnu saradnju sa drugim ustanovama kulture, građanima širom Crne Gore prezentovati svoje zbirke kroz tematske gostujuće izložbe kao što je bila praksa i prethodne dvije godine. O svim našim izložbama, datumu i mjestu održavanja, naša vjerna publika će biti blagovremeno obaviještena”, kaže Polović.
Zmije nijesu za kućne ljubimce
U posljednje vrijeme sve više građana se opredjeljuje za držanje zmija kao kućnih ljubimaca, i to su većinom vrste koje nisu autohtone, a vlasnici nemaju dozvolu za to.
“Moram istaći da sam ja protiv držanja životinja u zatočeništvu. Koliko god se trudili, teško je obezbijediti im adekvatne uslove jer njihovo držanje podrazumijeva boravak u ograničenom prostoru terarijuma koji nikada ne mogu biti dovoljno opremljeni da zamjene njihovo prirodno stanište. Zatočeništvo je za njih jako stresno tako da nekad rezultira potištenošću, odbijanjem hrane, obolijevanjem, pa čak i smrtnim ishodom”, govori Polović.
Bonus video:
