GLUVONIJEMA, SLIJEPA I TEŠKO BOLESNA ŽIVI U TEŠKIM USLOVIMA

"Brinućemo o našoj Enesi dok smo živi"

Enesa živi sa bolesnim ocem i majkom, a prima svega 77 eura sa Biroa rada i 65 eura za tuđu njegu, što je nedovoljno i za ljekove
8546 pregleda 3 komentar(a)
Enesa Hasanović, Foto: Jadranka Ćetković
Enesa Hasanović, Foto: Jadranka Ćetković
Ažurirano: 08.03.2019. 22:18h

Gluvonijema od rođenja, Enesa Hasanović (37) živi u bjelopoljskom selu Kanje u izuzetno teškim uslovima, a od prošle godine, pored brojnih oboljenja, potpuno je slijepa.

Brigu o njoj vode majka Đuza (66) i njen suprug Džemo (77), koji joj je pomagao do prije par mjeseci, kada je teško obolio nakon dva moždana udara.

Enesa prima 77 eura sa Biroa rada i 65 eura naknade za tuđu njegu i taj novac, kako kaže njena majka ne može da pokrije ni ljekove i odlaske do Berana, gdje se često liječi. Samo do Bijelog Polja i nazad taksi prevoz košta deset eura. Još gore je zimi, kada zbog neočišćenih puteva slabo ko hoće i može da dođe do tog brdovitog sela.

“Nije lako kad znaš da ti je dijete bolesno, a ne znaš kako da ga prebaciš do ljekara. Novac koji prima ne može da pokrije ni dio potreba za nju. Poslije i najmanjeg pomjeranja iz kuće i vožnje do ljekara ili Biroa rada ne možemo da je smirimo po dva, tri dana. Najteže mi je što u Biro rada moramo lično da je dovedemo. Noću uopšte ne spava, osim ako joj ponekad, kad više ne možemo da izdržimo, damo tablete za smirenje koje joj je prepisao neuropsihijatar”, priča Đuza.

Ona kaže da joj je vid potpuno ugašen prošle godine, nakon što je oboljela od štitne žlijezde i da su ljekari kazali da tu ništa više ne može da se učini.

Enesa je od treće godine do punoljetstva boravila u Domu za gluvonijemu djecu u Kotoru.

„Pohađala je specijalnu školu, a za raspuste je boravila kući. Naučila je bila da se sporazumijeva rukama, a uz nju smo i mi naučili da se pomalo sporazumijevamo sa njom. Dok nije oslijepila, kretala se normalno. Pomagala bi mi po kući i vrtu, onoliko koliko bi osjećala da može, jer je mi nikada nismo tjerali da radi. Od kad joj je ugašen vid ne može ni da se obuče i kupa, a iz kuće više ne izlazi. Teško podnosi kontakte ljudi, i poslije bilo kakvog kontakta ili čak i pokušaja rukovanja ona se rastuži i danima plače“, priča Đuza Hasanović.

Ona kaže da, dok je živa, neće dozvoliti da ode od nje.

Ipak, strahuje šta će biti sa Enesom kada više ne bude mogla da radi oko nje.

Roditelji kažu da su se više puta raspitivali da dobiju neku naknadu za Enesu, ali da su im službenici Centra za socijalni rad govorili da to ne može. Kako je njen život u potpunosti zavisan od drugih nedavno su predali zahtjev za ličnu invalidninu, koja bi njenim roditeljima bar donekle olakšala njegu kćerke, imajući u vidu da njen otac prima samo 190 eura penzije.

Svi koji su u mogućnosti da pomognu Enesi mogu to da učine uplatom novca na žiro-račun Crnogorske komercijalne banke: 510180894728008306, na ime Džemo Hasanović.

Mustajbašić: Da konkuriše za ličnu invalidninu

Đuza Hasanović je kazala da je ih je direktor Centra za socijalni rad Admir Mustajbašić primio na razgovor prošlog mjeseca i da ih je, s obzirom na to da nisu korisnici materijalnog obezbjeđenja porodice, podučio o drugim pravima iz socijalne i dječje zaštite.

Mustajbašić je kazao da im je rekao da Enesa aplicira za ličnu invalidninu kod tog centra, gdje će tokom marta biti organizovana i socijalno-ljekarska komisija na koju će biti pozvana, dodajući da u evidenciji nije bilo ranijih prijava.

“Ukoliko ostvari to pravo, umjesto dodatka za tuđu njegu i pomoć od 65,35 eura, primaće ličnu invalidninu od 183,68 eura, dok će jedan od njenih roditelja ostvariti i naknadu od 198,94 eura”, kazao je Mustajbašić i naglasio da će bjelopoljski Centar za socijalni rad pratiti situaciju u ovoj porodici i u skladu sa zakonom i materijalnim mogućnostima odobravati jednokratne pomoći kada za to bude uslova.