Presude protiv Crne Gore: Pravično suđenje kao kamen spoticanja u Strazburu

Od 51 presude protiv Crne Gore, samo dvije tiču se slobode izražavanja, a 35 povrede prava na pravično suđenje, pokazuju podaci
4332 pregleda 1 komentar(a)
Državni organi ne snose posljedice za kršenje Konvencije:Pavličić, Foto: Savo Prelević
Državni organi ne snose posljedice za kršenje Konvencije:Pavličić, Foto: Savo Prelević

Među presudama koje je do sada donio Evropski sud za ljudska prava protiv Crne Gore, najviše je onih zbog kršenja prava na pravično suđenje - 35.

Na drugom mjestu je kršenje prava na djelotvorni pravni lijek, što je takođe iz korpusa rada sudova.

To pokazuje tabela u koju se u “VIjesti” imale uvid.

Evropski sud je od 28. aprila 2009. do 19. marta 2019. donio ukupno 51 presudu protiv Crne Gore. Samo dvije tiču se slobode izražavanja.

Vlada Crne Gore je na sjednici usvojila Izvještaj o radu Kancelarije zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu za 2018. U njemu se navodi da je tokom 2018. godine podnijeto ukupno 318 predstavki protiv Crne Gore, što je za 130 odsto više nego u 2017.

„Tokom 2018. godine pred Evropskim sudom se ukupno našlo 398 predstavki podnijetih protiv Crne Gore, od kojih je 80 iz prethodnih godina“, navodi se u dokumentu koji je potpisala zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska pravaValentina Pavličić.

U izvještaju se navodi da je za značajno povećanje broja predstavki u 2018. godini odgovorno više faktora.

„Ovako visok broj podnijetih predstavki je u najvećoj mjeri posljedica činjenice da su nakon proglašenja ustavne žalbe za djelotvorno pravno sredstvo od strane Evropskog suda (20. mart 2015. godine) prethodnih godina građani bili u obavezi da iskoriste ovo pravno sredstvo prije obraćanja tom sudu“, piše u dokumentu.

U 2017. godini Ustavni sud Crne Gore je donio veći broj odluka po ustavnim žalbama iz prethodnog perioda, pa su se podnosioci tih ustavnih žalbi, „koji su bili očigledno nezadovoljni odlukama koje je Ustavni sud donio, obraćali Evropskom sudu“.

„To svakako nije pokazatelj da su ti podnosioci predstavke opravdano nezadovoljni zbog pojedinih odluka nacionalnih sudova. Naprotiv, statistički podaci, koji su navedeni, pokazuju da se gotovo 90 odsto predstavki odbaci u inicijalnoj fazi ispitivanja“, navodi se u izvještaju.

U izvještaju se navodi da i pored činjenice da se u domaćem pravnom sistemu mnogo uradilo na poštovanju prava na suđenje u razumnom roku, pred Evropskim sudom i dalje pristiže veliki broj pritužbi koje se odnose i na prekomjernu dužinu trajanja sudskih postupaka.

„Ovo nameće zaključak da domaći pravosudni sistem u cjelini nije odgovorio potrebama razumnog roka za suđenje, u kom dijelu treba i dalje raditi na podizanju standarda zaštite ovog člana Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, na domaćem nivou, na koji način bi preduprijedili buduće povrede pred Evropskim sudom“, piše u dokumentu.

Prošle godine na poravnanje stiglo na naplatu 114.304 eura

Crna Gora je iz budžeta ukupno isplatila 114.304 eura za izvršenje presuda u kojima je utvrđena povreda i odluka Evropskog suda, donijetih po prijateljskim poravnanjima u kojima je dosuđena pravična naknada i koja je dospjela u izvještajnoj godini.

Po osnovu presuda isplaćeno je 99.832 eura, po osnovu prijateljskih poravnanja 4.000, a po osnovu jednostranih deklaracija iznos od 10.472 eura.

Crna Gora je, navodi se u dokumentu, „ lider u odnosu na zemlje u regionu kada je u pitanju izvršenje presuda Evropskog suda“.

„Od prvih odluka i presuda donijetih u odnosu na Crnu Goru, izvršeno je više od 90 odsto i po tome je naša država u rangu sa zemljama sa razvijenom demokratijom i dugom tradicijom u poštovanju ljudskih prava.

Pavličić: Uvesti direktnu odgovornost starješina zbog predugog trajanja postupaka

U izvještaju se ponovo ukazuje da državni organi koji su svojim djelovanjem ili propuštanjem ili nerazumnom dužinom vođenja određenih postupaka doveli do povrede Konvencije i obaveze plaćanja pravičnog zadovoljenja podnosiocima predstavki, ne trpe nikakve finansijske posljedice, već te troškove snosi država.

Posljedica toga je, kako se navodi, da se kod takvih organa i institucija često relativizuje stepen pojedinačne odgovornosti za troškove koji su nastali za državni budžet.

„Nedovoljna svijest rukovodilaca i službenika tih državnih organa može dovesti do nastavljanja sa istom praksom koja je imala za posljedicu povrede konvencijskih prava, i koja neposredno proizvodi štetu budžetu Crne Gore i strateškim političkim ciljevima naše države, a to je članstvo u Evropskoj uniji“, navodi se u izvještaju.

Pavličić navodi da se sa takvom praksom i dalje nastavilo i pored činjenica što je Vlada usvojila

Zaključak o razmatranju mogućnosti za uvođenje modela finansijske odgovornosti državnih organa u čijem je radu došlo do utvrđivanja povrede. Uvođenje ovakvog modela finansijske odgovornosti bi, navodi se, nesumnjivo vodilo ka smanjenju ne samo dužine trajanja određenih postupaka, već i kvalitetnijem rješavanju određenih zahtjeva na nacionalnom nivou, što bi u konačnom doprinijelo ukupnoj prevenciji budućih kršenja konvencijskih prava građana Crne Gore.

„Imajući u vidu tendenciju porasta iznosa koji su dosuđeni kao pravična naknada po osnovu presuda i odluka Evropskog suda, smatram i dalje da bi bilo korisno razmotriti ovu mogućnost i napraviti model direktne finansijske odgovornosti za povrede Konvencije kod domaćih državnih organa“, navodi Pavličić u izvještaju.

Bonus video: