KAMPANJA STUDENTSKE INICIJATIVE

Studenti neće da da ignorišu probleme, neće da idu iz Crne Gore

Studentska inicijativa, po ugledu na kolege iz BIH, počela kampanju koja ukazuje na problem “odliva mozgova”
5153 pregleda 20 komentar(a)
Jovana Damjanović, Foto: Privatna arhiva
Jovana Damjanović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 02.05.2019. 18:24h

“Znam ih 23 #nećudaidem”, “znam ih 11 #nećudaidem”... poruke te sadržine, različite samo prema broju koji se u njima navodi, kruže ovih dana društvenom mrežom Fejsbuk.

Radi se o novoj kampanji Studentske inicijative (SI), čiji je cilj da ukaže da je sve više onih koji odlaze iz Crne Gore.

Kampanju koja ukazuje na “odliv mozgova” prvo je u BIH pokrenuo Institut za razvoj mladih “Kult”, a u SI su uvjereni da je ovo problem i Crne Gore.

“Neću da idem, označava našu želju da ostanemo i stvaramo svoju budućnost u našoj zemlji, a ne u tuđini”, kazala je “Vijestima” Jovana Damjanović, članica SI i studentkinja treće godine novinarstva Fakulteta političkih nauka (FPN) u Podgorici.

Prema nezvaničnim procjenama, od 2006, kada je Crna Gora obnovila nezavisnost, državu je napustilo između 50.000 do 60.000 građana. Damjanović je u statusu na Fejsbuku navela da poznaje 17 onih koji su otišli “trbuhom za kruhom”. Kasnije je, kako je kazala, shvatila da ih poznaje i više...

“Prvi je moj otac, koji je otišao prije 10 godina, shvativši da će nam bolje uslove stvoriti tako što će raditi u inostranstvu. Neki od ljudi koji su otišli su moji bliski prijatelji. Dva najbolja druga nisam vidjela više od godinu. Jedan je otišao da studira, ne preko razmjene već je upisao magistarske studije u Sloveniji, drugi je otišao da radi u Švajcarsku po završenim studijama ovdje. Ni jedan ni drugi ne planiraju da se vrate u Crnu Goru. Najbolja prijateljica moje sestre uči u Italiji, otišla je sa majkom, i neće se vratiti. Njena majka je ubijeđena da budućnost njene ćerke nije na ovim prostorima. To su oni koji su mi najbliži, a drugih prijatelja, rodbine, kolega sa fakulteta ima mnogo, svuda po svijetu, Njemačkoj, Švedskoj, Americi, Rusiji, Italiji…”, kazala je Damjanović.

Studentkinja Ekonomskog fakulteta u Podgorici, Teodora Pavićević, dodaje da su među onima koji su napustili Crnu Goru “svi ljudi oko nas, naši prijatelji, kolege, drugari, slučajni prolaznici”.

“To su svi oni koji su odustali, koji nisu imali snage da se izbore za svoju budućnost u svojoj zemlji. To su ljudi koje sadašnja politika otjerala da negdje odu odavde. To su ljudi koji su vrijednost i snaga ove države, a sada tu vrijednost i tu snagu daju nekoj drugoj zemlji”, kaže ona.

Kampanju #nećudaidem podržava jer, kako kaže, Crna Gora “vrijedi i ima potencijala”. “Vrijedi se boriti za našu i za buduće generacije, da mogu da žive, rade i zarađuju ovdje, gdje im je i mjesto i gdje pripadaju”, rekla je ona.

Vuk Vujisić, takođe student FPN i član SI, kaže da mladi svakodnevno odlaze iz države u potrazi za bolji životom, a da se do rješenja može doći samo ako se razumiju i razlozi za odlazak. Dodaje i da problem nije samo u broju onih koji su već napustili Crnu Goru, već i činjenici da je mnogo onih koji tek planiraju da idu.

Pozivaju sve, ne samo studente, da podrže kampanju #nećudaidem.

“Ovo je tema koja se tiče svih nas i sa kojom se svi moramo suočiti. U suprotnom, ne vidim perspektivu i budućnost ovog društva”, kaže Vuk Vujisić.

Iako i sama učestvuje u kampanji #nećudaidem, želje Jovane Damjanović su u tom smislu - podijeljene.

“Želim da ostanem u Crnoj Gori zato što volim ovu zemlju i ne želim da se rastajem od dragih ljudi. Ne želim da najbliže viđam jednom ili dva puta godišnje. S druge strane i želim da odem, zato što su svi koji su otišli to učinili s razlogom, i to opravdanim. Želim da odem tako da ne moram da razmišljam o mnogim stvarima o kojima razmišljaju ljudi koji u Crnoj Gori žive na rubu egzistencije. Svjesna sam da sreća i novac ne padaju s neba nigdje, ali smatram da se u drugim zemljama mnogo više cijeni i znanje i umijeće i trud. Naravno da nije savršeno, ne može biti, ali je mnogo lakše baviti se bilo čim negdje drugdje nego ovdje”, kazala je ona.

Uvjerena je, ipak, da će doći dan kada će mladi željeti da ostanu u Crnoj Gori i da će mnogi koji su otišli poželjeti da se vrate.

“Nadam se da će ova kampanja probuditi one koji ignorišu ovaj problem, te da ćemo se zajedno kao društvo izboriti sa njime”, rekla je ona.

Studentska inicijativa će osim na društvenim mrežama, kampanju realizovati i na druge načine.

Najavili su da će nastaviti da ukazuju na društvene i probleme studentske populacije, ali i da nude rješenja.

Studenti samo još nisu pronašli način da iskažu nezadovoljstvo

Jovanu Damjanović je na aktivizam kroz SI motivisala - nepravda.

“Bila sam predstavnica svog smjera do ove godine i bilo mi je jasno da se u Vijeću ne ističu pravi problemi studenata, da se sjednice isuviše rijetko održavaju, a da se poteškoće pojedinaca zanemaruju. Ne krivim jednu jedinu osobu, nije za to kriv samo student povjerenik, za to su krivi svi predstavnici koji ne komuniciraju sa svojim kolegama, kojima studenti nemaju slobodu da se obrate. Prošlogodišnji prijevremeno raspisani povjerenički izbori, koji su bili nedovoljno transparentni (svelo se na zadovoljenje pravne obaveze) bili su možda i glavni pokretač”, kazala je ona “Vijestima”.

Kao neke od problema samo sa FPN, navodi to što biblioteka Fakulteta radi do 16 sati.

“Studenti koji putuju, umjesto da dok čekaju autobus mogu raditi seminarski u biblioteci, moraju da sjede u holu ili u nekom od okolnih kafića. Osim toga, u biblioteci fali knjiga, a kompjuteri nisu funkcionalni”, kazala je ona, dodajući da je za studente važnije i da umjesto žurki dobiju predavanja gostujućih profesora.

“Smeta mi kada kažu da su studenti neaktivni, nezainteresovani, a suštinski nije tako, već samo nismo pronašli način da iskažemo sve čime smo nezadovoljni”, poručuje ona.