SELA ODSJEČENA, PREVOZA NEMA

Gradovi koji umiru: Andrijevica i Petnjica bile bolje povezane prije pola vijeka

Andrijevica i Petnjica i veliki mjesni centri u beranskoj opštini prije 50 godina bolje su bili povezani međusobno nego sada. Nema ni autobusa ni kombija, a sve je manje i putnika
5712 pregleda 1 komentar(a)
Na rubu izumiranja: Konjuhe, Foto: Tufik Softić
Na rubu izumiranja: Konjuhe, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 17.05.2019. 14:03h

Stanovnici Andrijevice i Petnjice, kao i velikih mjesnih centara na području beranske opštine, prije pola vijeka bili su bolje povezani sa gradovima u susjedstvu nego što su danas.

Mještani potkomovskih sela upozoravaju da na ovom području, zahvaljujući nebrizi onih koji bi o tome morali da se staraju, već dugi niz godina ne funkcioniše javni prevoz i ističu da su zbog toga mještani Jošanice, Japana, Konjuha, Košutića, Đulića, Cecuna, Kuti i Bojovića prinuđeni da se sami snalaze za prevoz do grada.

Prema njihovim riječima, to je još jedan razlog više što lokalno stanovništvo masovno napušta svoj zavičaj.

“Na području Andrijevice prije tri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas. To potvrđuje da Andrijevica umjesto naprijed, ide nazad. Zato apelujem na nadležne da što prije preduzmu nešto po ovom pitanju i omoguće mještanima potkomovskih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, priča Radenko Janković.

On smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije institucije, od bolničkog centra do suda.

“Pitamo se da li u Crnoj Gori, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, danas postoji opština čiji su građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza”, kaže Janković.

Mještani ovih krajeva sa vidnim emocijama pričaju o proteklim vremenima, koja i nijesu tako daleka.

“Nekad su od Berana do Konjuha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika. Tada se u autobusu tražilo mjesto više, jer nije mogao da primi sve putnike”, priča Aco Babović.

On kaže da danas nema ni autobusa ni kombija, a sve je manje i putnika.

“Odjednom sve se promijenilo. Sela su počela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika. Zato smo izgubili i radnika i seljaka. Zato je Konjuhe danas tu gdje jeste, na rubu izumiranja”, naglašava Babović.

Mještani tvrde da se i održavanju i popravci lokalnog puta Andrijevica - Konjuhe ne pridaje dovoljno pažnje i da će se u to uvjeriti svako ko se tom saobraćajnicom uputi prema selima ispod Komova.

Iz lokalne uprave ističu da su redovno raspisivali konkurs za dodjelu linija u prigradskom linijskom prevozu putnika u opštini Andrijevica. Međutim, kako tvrde, na konkurse se niko ne javlja, prije svega zbog nedostatka putnika.

“Mi smo raspisivali tendere za prevoz pitnika. Ranije su određeni prevoznici vršili prevoz putnika prema Konjusima, ali u poslednje vrijeme nema interesenata za ovu djelatnost, najvjerovatnije zbog nerentabilnosti”, tvrde u lokalnoj upravi u Andrijevici.

Putnici su ostali bez autobusa i na području opštine Petnjica. I mještani bihorskih sela godinama upozoravaju da na tom području ne funkcioniše javni prevoz.

Ističu da su zbog toga stanovnici petnjičke opštine prinuđeni da se sami snalaze kada je prevoz do Berana, Rožaja i Bijelog Polja u pitanju.

“Na području Petnjice prije četiri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas. Apelujem na nadležne da što prije preduzmu nešto po ovom pitanju i omoguće mještanima petnjičkih sela bar najosnovnije uslove za život jer, ako se nastavi ovakvim tempom, naši krajevi će ubrzo ostati pusti”, kaže stanovnik Petnjice Zaim Ličina.

Stanovnici Bihora tvrde da je iz centra Petnjice nemoguće otići gradskim ili međugradskim prevozom, osim sa privatnim prevoznikom koji prevozi učenike ujutro u sedam časova iz Petnjice do Berana i vraća ih poslije završetka škole.

Ličina podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj ljudi koji su u poodmaklim godinama zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu ljekarsku pomoć.

“Problem neredovnog javnog prevoza posebno pogađa stare i bolesne koji su uskraćeni da ostvare elementarno pravo na zdravstvenu zaštitu. Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima”, smatra Ličina.

“Dubrave” nestale, taksisti u Beranama trljaju ruke

U ništa boljem položaju u pogledu javnog prevoza nijesu ni stanovnici velikih mjesnih centara na području beranske opštine, kao što su Lubnice, Šekular ili Kaludra.

O uzrocima i posljedicama najslikovitije govore podaci posljednjeg popisa. Dovoljan je primjer takozvane Gornjoselsku župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča.

Na ovom prostoru 1948. godine živjelo je 1.800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je ta cifra znatno manja.

Da je situacija poprimila zabrinjavajući karakter govori i podatak da Osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega četrdeset učenika, iako je nekad brojala i do četiri stotine đaka.

“Gornja sela su nekad bila puna naroda. Mjesni centar u Lubnicama je živio kao pravi mali grad. Autobus na relaciji Berane - Lubnice saobraćao je četiri puta u toku jednog dana”, prisjećaju se mještani Lubnica.

Starijim generacijama nije se teško prisjetiti vremena kada su regionalnim i lokalnim putevima krstarile takozvane “dubrave” i kako nikada nijesu bile bez putnika.

Danas taksisti za bilo kakvu hitnu potrebu izvlače stanovništvu ovih sve siromašnijih sjevernih krajeva posljednji novac iz džepa.