26 ODSTO GRAĐANA NIKADA NE BI POTPISALO PETICIJU

Građani se plaše da ih vide kao protivnike vlasti

Sa tim problemom suočeni su i u Institutu za socijalnu i obrazovnu politiku iz Nikšića, koja je podnosilac peticije za izmjene Zakona o NVO, jedine od kako je u februaru, nakon višegodišnje pauze, servis epeticije.gov.me reaktiviran
2512 pregleda 3 komentar(a)
Građani ne potpisuju peticije iz straha: Ilustracija, Foto: Luka Zeković
Građani ne potpisuju peticije iz straha: Ilustracija, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 21.05.2019. 13:04h

Građani često odbijaju da podrže neku akciju i potpišu peticiju jer su uvjereni da će time biti prepoznati kao protivnici vlasti.

To je iskustvo onih koji su inicirali podršku nekom od projekata, dok podatak iz Crnogorske nacionalne izborne studije zabrinjava - 26 odsto građana nikada ne bi potpisalo peticiju.

Sa tim problemom suočeni su i u Institutu za socijalnu i obrazovnu politiku iz Nikšića, koja je podnosilac peticije za izmjene Zakona o NVO, jedine od kako je u februaru, nakon višegodišnje pauze, servis epeticije.gov.me reaktiviran.

Epeticije jedan su od servisa čija je realizacija, u dijelu e-demokratija, predviđena Akcionim planom Partnerstva za otvorenu upravu 2018. do 2020.

Iz Ministarstva javne uprave ranije su kazali da planiraju da u toku godine tehnički unaprijede portal i servis prošire na jedinice lokalne samouprave.

Ipak, čini se da država treba više da radi na promociji servisa i edukaciji građana, kako bi ova i slične usluge u Crnoj Gori zaživjeli kao što je to slučaj sa zemljama razvijene Evrope i svijeta.

Problem sa razumijevanjem važnosti podrške akciji, kako je “Vijestima” kazala Kristina Mihailović, imali si u Udruženju Roditelji, čija je peticija za rješavanje problema prebukiranosti vrtića podnijeta na sajtu epeticije iste godine kada je servis predstavljen - 2012. i jedina je koja je do danas doživjela i realizaciju.

“Pokušavali smo prvenstveno u razgovoru sa predstavnicima Ministarstva prosvjete i Vlade da objasnimo koliki je to problem kada u u velikom broju vrtića u zemlji u grupama boravi više desetina djece... Uglavnom su nam svi govorili da je to tako od ko zna kad, da vrtić nije obavezan, da će nekad nešto raditi po tom pitanju. Nama se nije čekalo, kako tada za to, tako ni sada za mnoge teme koje mislimo da su važne za roditelje i djecu u Crnoj Gori. Zato smo odlučili da iskoristimo priliku i da putem online peticije pošaljemo jasnu poruku da se nešto hitno mora uraditi”, prisjeća se sedam godina kasnije Kristina Mihailović.

U Udruženju Roditelji bi, kako je rekla, tada svakako uputili isti zahtjev Vladi.

Ipak, kako se iste godine pojavio servis epeticije, odlučili su da pokušaju i da na taj način podnesu inicijativu.

Za epeticije nekada je trebalo dobiti podršku najmanje 6.000 građana, što su Roditelji uspjeli prikupiti za oko mjesec.

Dobar dio od preko 6.600 potpisa prikupljen je mimo interneta.

“Većinu smo tako prikupili. Ta ideja da se online potpiše takva vrsta inicijative sa upisivanjem broja lične karte i matičnog broja tada nije naišla na neko preveliko oduševljenje. Veći dio potpisa je prikupljen na punktovima na javnim mjestima širom Crne Gore, a zatim su unijeti potpisi, a podaci uništeni. Iako su isti podaci dati i na taj način, pisanim putem, jedan dio građana čak nije želio da potpiše jer im se činilo da će davanjem podataka i traženjem da se promijeni odluka Vlade, to u nekom dijelu značiti njihovo jasno pokazivanje da su protivnici vlasti”, kazala je Mihailović.

Problem sa povjerenjem građana u peticije imaju i u Institutu za socijalnu i obrazovnu politiku, čija je inicijativa trenutno i jedina na sajtu epeticije.

“Naši timovi aktivno rade na terenu u tri grada i promovišu peticiju, ali imamo veliki problem da ubijedimo građane da su njihovi podaci sigurni i da ni na koji način ne može doći do zloupotrebe”, rekao je “Vijestima” Mitar Radonjić, izvršni direktor te NVO.

Prema njegovim riječima, problem je nepovjerenje starijih korisnika prema novim tehnologijama, a problematičnim smatra i kvalitet internet veze.

“Internet konekcija nije baš najbolja u određenim djelovima grada, pa građani često izgube strpljenje”, dodaje Radonjić.

Za servis epeticije, smatra on, u dovoljnoj mjeri nisu spremni ni u NVO sektoru.

“To se vidi iz činjenice da je naša peticija i dalje jedina, zato ćemo u narednom periodu organizovati trening za civilne aktiviste, ali i zainteresovane građane kako bismo im bolje prezentovali mogućnosti portala, informisali ih o sistemu, zaštiti podataka… i na taj način povećali stepen učešća građana u kreiranju javnih politika. Na kraju, donosioci odluka su tu zbog nas, mi ih plaćamo. Smatramo da građani moraju koristiti sve pružene mogućnosti da aktivno učestvuju u kreiranju i donošenju odluka koje se tiču svih nas”, ocijenio je on.

Glas građana epeticije predstavljen je u oktobru 2012. godine, a dva mjeseca kasnije prihvaćen je i prvi zahtjev građana - peticija za hitnu izgradnju i/ili dogradnju vrtića u Podgorici, Baru...

“Tek je tom inicijativom i peticijom počelo sve u vezi sa unapređenjem stanja u javnim predškolskim ustanovama… Svakako, nije ništa odrađeno hitno i po kratkom postupku. Kao odgovor na peticiju, uslijedilo je kreditno zaduženje od 10 miliona eura za gradnju novih vrtića, od kojih većina još nije ni počela da se gradi, ali se generalno stanje značajno promijenilo u većem broju opština. Danas možemo reći da uslovi jesu bolji, da je čak i povećan broj djece u vrtićima, ali su neki vrtići i dalje prebukirani”, kaže Mihailović.

Kroz servis je inicirano na desetine drugih peticija, ali je prihvaćena samo još jedna - peticija kojom je traženo da Policijska akademija Danilovgrad nosi ime Slavoljuba Šćekića.

Peticija je, međutim, odbijena.

Zahtjevi moraju biti realni

Potpisi nisu sami po sebi dovoljni za neku inicijativu, kaže Kristina Mihailović i dodaje da je prije podnošenja peticije neophodno odraditi neku vrstu analize.

“Mi generalno nikada ne krećemo u bilo kakve akcije prije dobrog promišljanja i analize. U ovom slučaju, kada smo iskoristili sve modele pregovora sa predstavnicima institucija koji su nam skoro pa rekli ‘Lijepo je to što vi tražite, ali ne možemo to tako sada da radimo’, odlučili smo se na ovakav korak. Ni to nije bila garancija da će zahtjev biti prihvaćen. Ali svakako ne bismo odustali i da nije”, kazala je ona.

Autorima budućih peticija savjetuje da njihove peticije prati koncizan, jasan i kratak tekst, sa tačno navedenim zahtjevom.

“Da se u svakom trenutku zna šta se traži - konkretna izmjena nekog akta, neke situacije… Važno je i provjeriti da li se neko bavio nekada tim što se traži, da bi se izbjegle neke greške koje samo oduzimaju vrijeme”, rekla je Mihailović “Vijestima”.

Prema njenim riječima, zahtjevi koji se navode u peticiji moraju biti realni.