SAMOSTALNOST OD 18. GODINE

Šta nakon djetinjstva u Domu u Bijeloj: Nije lako, ali život ide dalje

Osamostaljenje je veliki trenutak u životu svakog mladog čovjeka, ali i težak, posebno za nekoga ko je cijeli život u Dječjem domu “Mladost”
11756 pregleda 3 komentar(a)
D. M. ispred stana u kom živi, Foto: Slavica Kosić
D. M. ispred stana u kom živi, Foto: Slavica Kosić

Kada D. M. za dvadesetak dana postane punoljetan, steći će pravo da sam odluči o tome šta će raditi, gdje živjeti i kako organizovati vlastiti život.

Osamostaljenje je veliki trenutak u životu svakog mladog čovjeka, ali i težak, posebno za nekoga ko je, kao on, cijeli život u Dječjem domu “Mladost” u Bijeloj.

“Nije lako napustiti sigurnost Doma gdje imam prijatelje i gdje mi ostaje brat-blizanac koji uči frizerski zanat, ali sam se usredsredio da ovih mjeseci što više emotivno ojačam, u čemu mi posao mnogo pomaže”, ističe D. M.

Priča da sa drugom i dvije drugarice iz Doma posljednju godinu živi u stanu u krugu te ustanove, kako bi se što bolje pripremili za život kada napuste dom.

Sami spremaju stan, brinu o sopstvenoj odjeći, a sedmično dobijaju novac da bi sami spremili jedan obrok i obezbijedili ono što im je neophodno. Nisu bez nadzora, jer im u svemu pomaže i vaspitačica-mentorka.

“Već drugo ljeto radim kao pomoćni kuvar u jednom restoranu u Kamenarima”, priča D. M. koji je u hercegnovskoj srednjoj školi stekao diplomu trgovca trećeg stepena.

Kaže da će u Bijeloj ostati do septembra, a onda će se preseliti u Bijelo Polje gdje ima rodbinu.

Prvih šest mjeseci primaće socijalnu pomoć, a naredne dvije godine moći će da živi u stanu koji obezbjeđuje Centar za socijalni rad.

Ističe da su poslodavci zadovoljni njegovim radom, odnosom prema kolegama i obavezama zbog čega je sigurniji da će naći posao i kada ode iz Bijele i lakše se nositi sa onim što mu život donosi.

Da samouvjerenije i spremnije kroče u svijet odraslih, mlade ljude u Dječjem domu pripremaju na različite načine, kaže direktor Vladimir Delić.

“Ako su zainteresovani, već nakon završetka osnovne škole trudimo se da im nađemo sezonski posao za vrijeme ljetnjeg raspusta. Tako zarađen novac ostavljamo na njihov žiro-račun i dobijaju ga kada postanu punoljetni i započnu samostalan život. To nije jedina finasijska potpora za njihovo osamostaljenje. Dobijaju i dječji dodatak koji je Dom za svakog štićenika deponovao na njihove žiro-račune”.

Delić navodi i da imaju stan odvojen od institucionalnog smještaja u kome mladi ljudi žive godinu prije nego napuste Dom. U stanu imaju jedan stepen samostalnosti, ali nisu ostavljeni bez nadzora i stručne pomoći, ističe on.

Dječji dom ima stan i u Podgorici, namijenjen za štićenike kada postanu punoljetni, studenti, ili počnu samostalan život. Dom u Bijeloj jedina je ustanova socijalnog tipa u Crnoj Gori koja se bavi zbrinjavanjem djece lišene roditeljskog staranja i djece čiji je razvoj ometen. Od osnivanja, 1946. godine, kroz dom je prošlo oko 2.000 djece, a sada ih je stotinjak.

Pored primarne djelatnosti - prihvat djece bez roditeljskog staranja, u Domu radi i Dnevni centar za djecu sa posebnim potrebama, Prihvatilište za zaštitu djece od nasilja u porodici i Nacionalna dječja telefonska linija.

U Bijelom Polju imaju organizacionu jedinicu za brigu o djeci sa smetanjama u razvoju.

Sve više djece upisuje fakultet

Posljednjih godina sve više mladih iz Doma u Bijeloj nastavlja školovanje na fakultetima u Crnoj Gori, Srbiji i Republici Srpskoj.

Direktor Vladimir Delić ističe da svima koji pokažu interesovanje da nastave školovanje, a najčešće je riječ o dobrim đacima, Dom to omogućava.

Pojašnjava da pronalaze donatore koji stipendiraju mlade ljude i da oni imaju pravo da pet godina dok su studenti primaju materijalnu pomoć od 130 eura, koliko dobija i četvoročlana porodica u stanju socijalne potrebe.

Na raspolaganju im je i novac od dječjih dodataka uplaćivanih dok su bili u Domu.

Ne mali broj ljudi koji su odrasli ili neko vrijeme živjeli u Domu u Bijeloj, danas su stručnjaci, vaspitači, privrednici, zanatlije, veterinari, pomorci, trgovci…