Djeca i njihovo ponašanje su ogledalo važnih društvenih paradigmi i opšte društvene atmosfere, smatra psihološkinja Adriana Pejaković.
“Valjalo bi obratiti pažnju i na nove trendove u vaspitanju, koji uključuju prezaštićivanje i preveliko maženje djece. Izgleda da zaboravljamo da su djeci potrebna ljubav i disciplina ujedno”, ocijenila je ona.
Prema njenim riječima, prošlonedjeljnja tuča učenica rožajske Srednje stručne škole ponovo je pokazala da je vršnjačko nasilje ozbiljan problem sa kojim se srećemo.
Ističe da vršnjačko nasilje može biti fizičko, emotivno, onliajn.
“I psihičko, a ono stvara toksičnu školsku atmosferu, čini i žrtve nasilja, a čak i same nasilnike podložnijim stresu i rizičnom ponašanju i, kao što sam pomenula, sa nekada velikim posljedicama. Da bismo počeli sa rješavanjem ove pojave prvo je važno da definišemo šta je to vršnjačko nasilje, koje vrste postoje, kako da sve to približimo djeci, kako da naučimo da ih adekvatno vaspitamo ljubavlju i disciplinom bez urušavanja njihovog dostojanstva i sputavanja njihovih potencijala”, poručila je Pejaković.
Smatra da je bitno da se ovakvi programi uvode sistemski u učionice, uz saradnju roditelja i škola.
“Učenje djece kako se adekvatno rješavaju konflikti, kako da budu asertivna, kako da budu emocionalno pismena, a posebno kako da izražavaju empatiju prema drugima je od velike važnosti.
Djeca koja su žrtve nasilja često: nose naočare, imaju neki fizički hendikep, povišeno su anksiozna... Dakle, mogu da se po nečemu izdvajaju, što onda bude predmet dodatne poruge i čini žrtvu još ranjivijom, a trebalo bi da bude prihvaćena kao jednako vrijedna”, pojasnila je Pejaković.
Smatra i da je važno da izaberemo uzore adekvatne za djecu, da im dopustimo da uživaju u svom djetinjstvu, time što ćemo ih štititi mnogo više od neprimjerenih sadržaja na internetu.
“A mnogo manje ih učiti da: moraju imati markiranu odjeću, skupocjene mobilne telefone, da se rad ne isplati..”, zaključila je Pejaković.
Bonus video:
