Vanredna profesorica Pravnog fakulteta Bojana Lakićević Đuranović reagovala je na tekst, objavljen u “Vijestima” 16. septembra 2019, pod naslovom “Skoro sve prepisala”.
Reagovanje prenosimo u cjelosti:
“U vezi s medijskom hajkom koju ND ‘Vijesti’ i direktorica CGO Daliborka Uljarević nastavljaju protiv mene, vršeći pritisak i miješajući se u rad tužilaštva, Komisije Pravnog fakulteta, rektora, predsjednika Suda časti i Senata UCG, obraćam se javnosti u pokušaju da stvorim objektivnu sliku. To činim sa zakašnjenjem jer je dosadašnji tok tužilačke istrage imao oznaku tajnosti, zbog čega nijesam mogla da iznosim detalje ovog slučaja. Kao profesor na Međunarodnom smjeru, 2018. g. bila sam mentor studentu Đođiju Drinčiću pri izradi specijalističkog rada.
Tom studentu sam sticajem okolnosti posvetila više vremena i aktivnosti nego kod značajnog broja drugih specijalističkih radova gdje sam bila mentor. To je podrazumijevalo moje aktivno učešće, počev od izbora teme, preko upućivanja na relevantnu literaturu, sudsku praksu i pozitivne propise iz predmetne oblasti, za koju student Drinčić, po prirodi stvari, nije mogao znati da postoji, pa do mnogobrojnih konsultacija.
Rad je više puta mijenjan prema mojim upustvima, počevši od samog naslova, preko sadržaja, pa do konačne verzije.
Prilikom konsultacija sam mu u više navrata dostavljala na uvid i korišćenje teze s mojih predavanja kojima je bio obuhvaćen veliki broj primjera sudske prakse, veliki broj citata, kao, naravno, i moje opservacije na (za)date teme.
Konačna verzija ovog rada imala je 39 str. i rad je odbranjen pred komisijom kojom je predsjedavao rukovodilac Međunarodnog smjera prof. dr Ranko Mujović.
U tom periodu dobila sam poziv „Kopaoničke škole prava“ da objavim stručni rad, pa sam odlučila da objavim rad čija je tematika slična tematici rada studenta Drinčića. Pri izradi tog članka koristila sam vlastite materijale koje sam dala i studentu Drinčiću, da mu budu od pomoći pri izradi njegovog specijalističkog rada. Tako je došlo do situacije u kojoj je veći dio rada koji sam uputila „Kopaoničkoj školi“ istovjetan djelovima Drinčićevog specijalističkog rada. Osnov im je da ponovim bio materijal s mojih predavanja koji sam prethodno dala studentu da koristi.
Rad koji sam poslala „Kopaoničkoj školi prava“ imao je svega 9 str. (dok je specijalistički rad bio na 39 str.). U svom sadržaju imao je 63,9 % slučajeva iz sudske prakse i 19,7 % citata.
Tako se dolazi do podatka da 83,6 % teksta koji sam poslala “Kopaoničkoj školi”, odn. 7,5 od ukupno 9 str., nije nov naučni nalaz — ni moj, a kamoli studenta Drinčića — već niz slučajeva iz sudske prakse koji se kao takvi uobičajeno navode u pravnoj teoriji i stručnoj literaturi. Rad se, dakle, umnogome oslanja na odranije dobro poznate primjere iz sudske prakse.
Kako je naziv i sadržaj rada upućenog „Kopaoničkoj školi prava “ imao istu osnovu kao i Drinčićev specijalistički rad, imala sam namjeru da ga navedem kao koautora rada, o čemu sam ga i obavijestila, pa je moja najveća i jedina greška, zbog koje sam izložena ovakvom progonu, što sam prilikom slanja podataka za štampu slučajnom omaškom izostavila njegovo ime.
Istinitost mojih navoda će, sasvim sam sigurna, potvrditi tužilačka istraga, ukoliko bude objektivna, što smatram da će, uz ovakvu medijsku hajku, biti vrlo otežano.
Ovu istinu je u potpunosti povrdio i sam student Đorđije Drinčić, koji se, kada je uočio da je njegovo ime izostavljeno sa spiska autora, prvo obratio meni i „Kopaoničkoj školi prava “ poslao imejl, koji vam dostavljam, u kojem potvrđuje da je greškom izostavljeno njegovo ime kao koautora.
Drinčić je ovo potvrdio i kada je poslao demanti ND “Vijesti” nakon počinjanja serije tekstova o ovom slučaju, u kojem je tražio da se ispravi njegova izjava, navodeći da su je “Vijesti” pogrešno prenijele i da on nije samostalni autor toga rada, nego koautor.
Kada je sve ovo ovako, postavlja se logično pitanje kako se od jedne bezazlene omaške stvorio ovako krupan medijski slučaj?
Prostor za koji se bojim da mi “Vijesti” neće ustupiti u tolikoj mjeri, a i lična pristojnost me ograničavaju da iznesem razloge koje znam i one koje samo mogu pretpostaviti. Ono što ovom prilikom mogu reći, jer je do sada potvrđeno i u istrazi, jeste da je studentu Đ. D. tokom saslušanja pred komisijom Pravnog fakulteta koja je formirana zbog ovoga slučaja sugerisano da promijeni svoj stav o koautorstvu, i to u smislu da isto negira. Dakle, ovaj student je pred nadležnim organom potvrdio da su dekanka Pravnog fakulteta i kolege iz Komisije uticale na njega da iznese drugačije viđenje stvari od onoga koji je iznio u imejlu „Kopaoničkoj školi prava “ i demantiju “Vijestima”, tj. da promijeni istinu.
Komisija Pravnog fakulteta mi nije dozvolila da im dostavim dokaze koje sam predložila i kojima se u cijelosti objašnjava kako je došlo do ovakve situacije. Računajući da komisija ima rok do 2. oktobra 2019. za okončanje postupka i znajući da su studenta Đ. D. saslušali više puta, dana 10. septembra 2019. obratila sam se komisiji da ću im materijal dostaviti pošto ga dostavim nadležnom tužiocu. Dana 12. septembra 2019. dobila sam odgovor da je Komisija već poslala izvještaj tužilaštvu i rektoratu o čijoj sam sadržini obaviještena putem medija.
Ono što ne mogu dokazati, ali što mi je u ličnom razgovoru rekao student Đ. D. jeste da mu je direktorka CGO Daliborka Uljarević zaprijetila da će ostati bez diplome i da će biti krivično gonjen ukoliko ostane pri stavu o koautorstvu. Međutim, da je to istina, potvrđuje izjava pomenute, koja je upravo te prijetnje navela u izjavi ND “Vijesti” kao mogućnost šta se sve može desiti ovom studentu. Imajući u vidu ovakve prijetnje, doima se prilično jasnim zašto je student Drinčić pristao da promijeni svoje viđenje istine, i svoj iskaz u ovom slučaju upodobi njihovim željama i namjerama, a naročito dio koji se odnosi na navodne pokušaje uticaja na njega od strane mene i profesora Mujovića.
Da li i u kolikom iznosu CGO dobija grantove za pokretanje slučaja plagijata mogu samo da nagađam, ali vjerujem da i tu stoji jedan od njenih motiva.
Međutim, kao neko kome se i samom stavlja na teret plagiranje diplomskoga rada i ko već 15 godina bezuspješno pokušava da magistrira na Pravnom fakultetu UCG, direktorica CGO očigledno nije umjela da napravi dobru procjenu i da ukaže na stvarne plagijate koji postoje u našoj akademskoj zajednici i koji se odnose na plagijate magistarskih i doktorskih radova, već je, nažalost neuka, usmjerila svoju agresiju na jedan rad koji nema ni približno takav značaj.
Zaključujem, iznoseći jasan i provjerljiv podatak, da ovaj rad, s jednog od mnogobrojnih savjetovanja na kojima učestvujem, nije imao niti je mogao imati bilo kakav značaj za moje akademsko zvanje, niti sam od njega imala bilo kakvu materijalnu i(li) nematerijalnu korist. Dobra namjera da jednom studentu pomognem u pisanju specijalistikog rada više nego što je uobičajno i propust da njegovo ime navedem kao koautorsko, zadobila je dimenzije nezapamćene medijske hajke koju će utvrđivanjem istine, nadam se, brzo okončati sve nadležne institucije.
Predmeti koje predajem na Pravnom fakultetu UCG (između ostalog Osnovi prava EU i Evroatlantske integracije) su veoma aktuelni tako da ne iznenađuju pokušaji Daliborke Uljarević da se ovi predmeti preuzmu od strane drugih profesora, ne birajući način i sredstva”, zaključuje se u reagovanju.
Bonus video:
