"IMAPLEMENTACIJA SVIH ZAKONSKIH RJEŠENJA VELIKI IZAZOV"

Sjednica Odbora: Kvalitet obrazovanja djece sa posebnim potrebama upitan

Na dnevnom redu sjednice bilo je konsultativno saslušanje ministara prosvjete, rada i socijalnog staranja i zdravlja, Damira Šehovića, Kemala Purišića i Kenana Hrapovića, kao i ministra za ljudska i manjinska prava Mehmeda Zenke, ali su umjesto njih prisustvovali predstavnici nadležnih direktorata u tim resorima
494 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama uključena su u redovno obrazovanje u Crnoj Gori, ali je upitan kvalitet tog obrazovanja, saopšteno je na sjednici skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode.

Na dnevnom redu sjednice bilo je konsultativno saslušanje ministara prosvjete, rada i socijalnog staranja i zdravlja, Damira Šehovića, Kemala Purišića i Kenana Hrapovića, kao i ministra za ljudska i manjinska prava Mehmeda Zenke, ali su umjesto njih prisustvovali predstavnici nadležnih direktorata u tim resorima.

Tema sjednice bila je „Post-zakonodavni nadzor za Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, sa akcentom na primjenu člana 21 ovog Zakona, koji se odnosi na diskriminaciju u oblasti vaspitanja, obrazovanja i stručnog osposobljavanja.“

Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Snežana Mijušković, kazala je da je implementacija svih zakonskih rješenja i strateških domenata koji se odnose na tu oblast veliki izazov.

„Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama uključena u redovno obrazovanje po individualno prilagođenom programu, ali je i dalje upitan kvalitet određivanja i sprovođenja tih programa, obezbjeđivanje uslova za njihovo sprovođenje i stepen obrazovanja koje dijete zaista postiže“, kazala je Mijušković.

Evidentni su, kako je navela, neažurno postupanje komisija za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama, nedostatak asistenata u nastavi, problemi u sprovođenju individualnih programa i neprilagođenost obrazovnih ustanova indivuidualnim potrebama učenika.

Mijušković je istakla da nadležne službe ne obezbjeđuju dovoljno asistenata u nastavi, u odnosu na broj rješenja kojima su komisije predložile taj vid podrške, i da obrazovna ustanova i Ministarstvo moraju postupiti po nalazu komisije.

Ona je pojasnila da, u situacijama kada nije moguće angažovati asistenta u nastavi, obrazovne ustanove imrovizuju, tako što se angažuju roditelji kao asistenti svom djetetu, psihološka služba se dodatno angažuje, ili se jedan asistent dijeli među više djece.

„Uz sve napore škola da izađu u susret djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, nijedno od improvizovanih rješenja nije u interesu djeteta, niti može obezbijediti kvalitetnu inkluziju“, kazala je Mijušković.

Ona je rekla da obrazovne ustanove još arhitektonski i prostorno nijesu prilagođene djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, kao i da postoje problemi i u obezbjeđivanju udžbenika i nastavnih sredstava.

Prema njenim riječima, postoji problem i kada je u pitanju nadležnost, jer su komisije za usmjeravanje obrazovane na lokalnom nivou, a novac za sprovođenje inkluzije i angažovanje asistenata je u nadležnosti obrazovanih ustanova koje se finansiraju iz državnog budžeta.

„Iznenađujuće je da mnoga rješenja komisija ostaju neizvršena, jer nadležno ministarstvo ima drugačije tumačenje potreba djeteta u konkretnom slučaju“, kazala je Mijušković.

Ona je rekla da je, prema podacima Ministarstva prosvjete, u sistemu obrazovanja trenutno angažovano oko 300 asistenata.

„Ali nikad nijesmo došli do podataka koliko rješenja su različite komisije na lokalu izdale“, dodala je Mijušković.

Generalna direktorica Direktorata za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje u Ministarstvu provjete, Arijana Nikolić Vučinić, kazala je da su u tom resoru ponosni na ono što je urađeno u oblasti inkluzivnog obrazovanja.

Kako je navela, inkluzivno obrazovanje u redovnim školama postavlja se kao imperativ za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama.

„Ministarstvo je veoma posvećeno ovoj temi i puno je urađeno do sada“, rekla je Nikolić Vučinić.

Prema njenim riječima, pored toga što djeca imaju pristup redovnom obrazovanju, ona imaju na raspolaganju i tri resursna centra.

Kako je kazala, u više od 100 obrazovnih ustanova obezbijeđen je pristup za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama.

„Toaleti su obezbijeđeni u 60 ustanova, a u preko deset imamo liftove“, dodala je Nikolić Vučinić.

Predstavnica Ministarstva zdravlja, Senka Klikovac, kazala je da je u sistemu zdravstva evidentan napredak, kako u normativnom dijelu, tako i u praksi.

„Itekako se vodi računa da oprema i prostor budu prilagođeni osobama sa invaliditetom, u mjeri u kojoj je to moguće“, rekla je Klikovac.

Ona je navela da je sigurna da će u neko dogledno vrijeme da zadovolje u potpunosti potrebe osoba sa invaliditetom i djece sa posebnim potrebama kada su u pitanju zdravstvene usluge.

Blanka Radošević Marović, iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, kazala je da u tom resoru problematici OSI pristupaju sa poštovanjem.

Ona smatra da postojeći Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom u dobroj mjeri može da pruži zaštitu OSI.

„Ostaje mnogo toga da se uradi, posebno u oblasti rada i zapošljavanja“, kazala je Radošević Marović, navodeći da prostora za unapređenje ima i u drugim oblastima, pa i u pristupu obrazovanju.

Ona je naglasila da su najranjivija grupa djece ona sa intelektualnim smetnjama.

Direktor Resursnog centra „1. jun“ Željko Darmanović kazao je da je u toj ustanovi trenutno 110 djece.

„Ponosim se time da imamo 22 defektologa, na Birou trenutno nema nijednog“, rekao je Darmanović.

On je istakao da je ozbiljan izazov veliki broj djece sa ozbiljnim smetnjama iz spektra autizma.

Darmanović smatra da treba podići kvalitet inkluzije kroz povećanje broja defektologa.

Milena Bešić iz Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) kazala je da je Crna Gora jako dobra kada je u pitanju normativni okvir, ali fali implementacija propisa.

Ona je podsjetila da proces inkluzije traje već 20 godina, ali i dalje pojedini nastavnici i učitelji nijesu dovoljno senzibilisani.

Bešić je naglasila da je multisektorska saradnja izuzetno značajna za rani razvoj djeteta.

Milisav Korać iz NVO Naša inicijativa kazao je da zabrinjava to što djeca sa smetnjama u razvoju teško ostvaruju svoja prava iz oblasti dječje i socijalne zaštite koja im po zakonu pripadaju.

On je apelovao na Ministarstvo rada i socijalnog staranja da se što prije konstituiše savjet za prava OSI.

Korać je kazao da bi osobe sa invaliditetom trebalo da se uključe u javni i politički život.

„U Crnoj Gori je preko 11 odsto lica sa invaliditetom. Po tome, trebalo bi da imamo najmanje osam poslanika“, kazao je on.

Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom kazala je da nedolazak ministara na sjednicu pokazuje njihov stav o ovoj temi.

Prema njenim riječima, ono što je u Crnoj Gori evidentno u praksi, kada je u pitanju inkluzivno obrazovanje, daleko je od onoga što stoji u međunarodnim dokumentima.

Radovanović je kazala da u nekim školama djece sa invaliditetom uopšte nema, ona se uglavnom usmjeravaju u određene škole i uglavnom su u pitanju srednje stručne škole, a ne gimnazije.

„U šest gimnazija su svega četiri učenika sa invaliditetom. Da li to znači da u Ministarstvu smatraju da djeca sa invaliditetom nemaju kapacititeta da pohađaju gimnazije“, upitala je ona.

Šef predstavnišva UNICEF-a u Crnoj Gori, Osama Kogali, kazao je da Crna Gora zna šta treba da radi, i da je sada glavni cilj da sprovede planove i strategije u praksi.

On je rekao da prvi cilj treba da bude unaprjeđenje medicinskog modela kada je u pitanju utvrđivanje invaliditeta.

On je naglasio i da je veoma važna rana intervencija, kako bi se pomoglo toj djeci.

Kogali je ocijenio da još postoji stigma u crnogorskom društvu, i da se inkluzija ne odnosi samo na obrazovanje.

On je istakao da su najranjivija ona djeca koja nijesu vidljiva.

„Važno je dobiti ukupan broj djece sa posebnim potrebama. Ne možemo napredovati ako ne znamo ukupan broj te djece. Naša je moralna obaveza da to učinimo“, zaključio je Kogali.