REAGOVALA NA ODLUKE ETIČKOG KOMITETA

Lakićević Đuranović: Nije prihvaćen nijedan moj dokaz

Tvrdi da su joj povrijeđena ljudska prava
6204 pregleda 16 komentar(a)
Bojana Lakićević Đuranović, Foto: Savo Prelević, Savo Prelević
Bojana Lakićević Đuranović, Foto: Savo Prelević, Savo Prelević

Vanredna profesorica Bojana Lakićević Đuranović reagovala je na odluke Etičkog komiteta i poruke Centra za građansko obrazovanje (CGO) u tekstu “Profesorica plagirala dva rada, tri na čekanju zbog obijenog depoa” koji je u srijedu objavljen u “Vijestima”.

Reagovanje prenosimo u cjelosti:

“Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica ne dokaže po zakonu, kako stoji i u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 6, stav 2). Meni to nije omogućeno. Više od deset godina sa mnom se putem medija, pokušavajući da me diskredituje, obračunava nevladina organizacija CGO iako se u Ustavu Crne Gore jasno navodi: ‘Zabranjeno je izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu’. Predstavnici CGO vrše pritisak i na sve institucije sistema: Vladu, državni univerzitet, senat tog univerziteta, tužilaštvo, sud… i nalaze za shodno da oni donose presude umjesto nadležnih organa. Nalažu rektoru UCG da mi uruči otkaz znajući pri tom da Etički komitet nije donio konačnu odluku i da će o zakonitosti iste pravosnažnu odluku donijeti Upravni sud.

U vezi sa odlukom Etičkog komiteta povrijeđena su moja osnovna ljudska prava i slobode. Prvi poziv mi je uručen 19. februara 2020, na pogrešnu adresu, s rokom izjašnjenja od jednog dana. Obratila sam se Etičkom komitetu, navodeći svoju adresu stanovanja i zahtjev da mi se ubuduće pozivi šalju na tu adresu, tražeći osim toga da mi se da razuman rok za izjašnjenje, te da i ja prisustvujem sjednici Komiteta kako bih izložila odbranu. Nepun dan pred sjednicu Komiteta, 2. marta, dobila sam drugi poziv, u kojem je stajalo da mogu da dođem na sjednicu ‘ukoliko smatram shodnim’. U Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima jasno se navodi: ‘Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava... da ima dovoljno vremena i mogućnosti za pripremu odbrane’ (član 6, stav 3). Isto propisuje i Ustav Crne Gore. U mom slučaju i ovo je pravo povrijeđeno. Komitet je donio odluku, ne prihvativši nijedan moj dokaz, isključivo upoređivanjem teksta radova. Isto je učinila i komisija Pravnog fakulteta. Pri tom je izvještaj Pravnog fakulteta koristio i Komitet. Ukazala sam predsjedniku Komiteta na odluku Višeg suda u kojoj je mišljenje Pravnog fakulteta ocijenjeno kao nezakonito, na šta je predsjednik Komiteta uzvratio izjavom da ga odluka suda ne obavezuje. Dana 4. marta podnijela sam zahtjev da mi se dostavi tonski zapis sjednice komiteta održane dan ranije. Zahtjev je upućen Ministarstvu prosvjete, Etičkom komitetu i predsjedniku komiteta. Sjutradan sam direktno Ministarstvu uputila i zahtjev za slobodan pristup informacijama, odnosno tonskom zapisu pomenute sjednice. Na to mi je odgovoreno 17. marta, tako što mi je rečeno da je komitet upoznat s mojim zahtjevom i da ću biti obaviještena kada donese odluku. Odgovora još uvijek nema iako je prošao zakonski rok. Ne razumijem koji su to razlozi zbog kojih se izbjegava dostavljanje tonskog zapisa sjednice, čime se povređuje moje osnovno ljudsko pravo i krši zakon. Tonske zapise daju i najviše institucije, kao Skuština Crne Gore, i drugi organi, a meni se to uskraćuje. Prije nego što zaključim, naglasiću da sam rješenjem o suspenziji od 30. septembra 2019. privremeno udaljena s posla na UCG, te da od toga dana ne idem na Pravni fakultet, niti imam ikakvih informacija o dešavanjima u toj ustanovi.

Jasno je, poslije svega, da je ova medijska kampanja protiv mene sračunata da se gđa Uljarević zaštiti od odgovornosti za mnoge krivične i kriminalne radnje, počevši od plagijata diplomskog rada, do plagijata projekata, te nezakonitog poslovanja. Ja ću sve to dokazati u postupku koji ću pokrenuti. Neću koristiti medije kao zaštitu i neću je osuđivati dok ne bude dokazano. Zato molim medije i nadležne organe i institucije da ne učestvuju u mojoj osudi, kao što to rade predstavnici CGO-a putem dnevnog lista ‘Vijesti’, već da mi dozvole pravo na pravično suđenje, pravo na odbranu. U toku je postupak pred Osnovnim sudom, imam pravo obraćanja drugom sudu povodom odluke Etičkog komiteta koja nije konačna, pa se nadam da će mi kao građaninu i pojedincu – u XXI vijeku, u državi koja je kandidat za članstvo u EU i koja je potpisnica svih konvencija o ljudskim pravima i slobodama – napokon biti omogućeno pravo na odbranu”.