"NIJESMO SMANJILI PROIZVODNJU"

Rakčević: Za sada ne prijeti opasnost od nestašice brašna

Suvlasnik spuškog “Montemlina” Žarko Rakčević kaže da se još jednom pokazalo kolika je greška napravljena ukidanjem robnih rezervi
26358 pregleda 26 komentar(a)
Nijesmo smanjili proizvodnju i pored problema sa uvozom: Rakčević, Foto: Savo Prelević
Nijesmo smanjili proizvodnju i pored problema sa uvozom: Rakčević, Foto: Savo Prelević

Ne postoji opasnost od nestašice brašna na crnogorskom tržištu u ovom trenutku, jer je obezbijeđeno dovoljno količina, tvrdi suvlasnik spuškog “Montemlina” Žarko Rakčević.

On je za “Vijesti“ kazao da “Montemlin” može da obradi mjesečno 2.000 tona pšenice, ili 24.000 tona na godišnjem nivou, što je blizu četvrtine potreba Crne Gore.

“Nijesmo smanjili proizvodnju, naprotiv, u koordinaciji sa kriznim štabom smo nastojali da trosmjenskim radom pomognemo redovnom snabdijevanju građana, tako da ovih nedjelja, kada smo uspjeli da uvezemo nekoliko kompozicija pšenice, radimo punim kapacitetom. U ovom trenutku prerađujemo 80 tona pšenice dnevno i ne vidim opasnost od nestašice“.

Rakčević je dodao da su doprinos dali i sadašnji vlasnici Nikšićkog mlina.

“Oni su ponovo krenuli sa proizvodnjom. Razumljivo, bila je ogromna tražnja kada je proglašena pandemija. Trgovački lanci su, takođe, dali veliki doprinos stabilizaciji tržišta i reagovali su brzo i efikasno u teškim okolnostima i uvezeno je brašna i

iz Srbije, BiH, Hrvatske, Grčke, Italije, Albanije.., tako da ne prijeti opasnost od nestašice u ovom času“.

Osim sa otežanim uvozom pšenice, u “Montemlinu” se, prema njegovim riječima, suočavaju i sa problemom uvoza papirne ambalaže, sa prevozom, specifičnim vagonima koji su neophodni za prevoz pšenice, karantinom vozača...

“Ova situacija je dovela i do rasta cijena pšenice i kamionskog transporta“, kazao je Rakčević i dodao da je “Montemlin” i sad kao i u normalnim ekonomskim uslovima cijenom i kvalitetom konkurentan.

On je ocijenio da je i ovom prilikom u vanrednim okolnostima, raspršen mit o slobodnom kretanju ljudi, robe i kapitala.

“I ranije sam iznosio viđenje da je mit slobodnog tržišta u Crnoj Gori vrlo raširen. Realnost je značajno drugačija i slobodno kretanje, ljudi, robe i kapitala moguće je u mjeri koliko to odgovara velikim igračima - bilo regionalnim, bilo globalnim. Mi taj ceh naivnosti i neznanja plaćamo, jer je realnost u regionu i svijetu protekcionizam, u većoj ili manjoj mjeri, i to u normalnim okolnostima“.

Rakčević dodaje da je spoljnotrgovinska razmjena Crne Gore takva da liči na jednosmjernu ulicu.

“Najčešće u Crnu Goru možete uvesti sve, bez ikakve zaštite i dovoljne provjere standarda kvaliteta, to važi i za brašno. Uvozi se često brašno bez adekvatnih standarda kvaliteta - recimo HACCP. Na drugoj strani, ako pokušate da izvezete i to malo proizvoda sa kojima smo konkurentni, suočavate sa sa brojnim problemima. Na takav način destimuliše se proizvodnja i izvoz jer se domaći proizvođači susreću sa velikim brojem carinskih i necarinskih barijera“.

Rakčević je kazao da neće otpuštati radnike u mlinu, koji je tehnološki napredan i uz dobru organizaciju 14 ljudi može da opslužuje punu proizvodnju.

“Tokom 17 godina rada, bilo je uspona i padova zbog nelojalne konkurencije i damping cijena, ali ni tada kada smo radili par dana mjesečno nijesmo otpuštali radnike. Oni ovih nedjelja rade punim kapacitetom, zahvalan sam im jer rizikujući inficiranje nesebično doprinose snabdjevenosti crnogorskog tržišta“.

“Montemlin” posluje u okviru “Šajo grupe” i donirao je 100 tona brašna Crvenom krstu za najugroženije građane.

Rakčević ističe da je pšenica, kao i energenti, strateški proizvod.

“Bio sam i ostao protivnik toga da se ukinu robne rezerve. To se ovaj put pokazalo i najdrastičnije. Do sada smo imali tri puta situaciju, za 17 godina od kad Montemlin radi, da se Crna Gora zbog ukidanja robnih rezervi nađe u neprijatnoj situaciji suočena sa nestašicom ili ucjenama, da mora da se u kratkom roku snalazi da bi obezbijedila adekvatno snabdijevanje stanovništva“.

Prema njegovim riječima, sistem u Crnoj Gori je bio koncipiran na dobar način jer su godišnje potrebe oko 100 hiljada tona pšenice. U ranijem periodu su shodno tome napravljene tri grupe silosa za žitarice od po 30 hiljada tona - u Luci Bar, u Nikšiću i Spužu.

“Oni su gotovo pokrivali godišnje potrebe građana Crne Gore. Bilo bi dobro da se razmisli ponovo o tome i da za makar za nekolika mjeseca postoje rezerve pšenice. Državna robna rezerva postoji i u razvijenim zapadnim sistemima i mnogo puta se to pokazalo kao neophodnost“.

Rakčević je ocijenio da bi bilo dobro da se umjesto pizme i nevjerice sa mnogo više poštovanja i vjerovanja gleda na domaće snage, prvenstveno na zdravstvene radnike koji su na prvoj liniji fronta, ali i na stvaraoce i proizvođače.

“Mislim da bi bilo dobro da u svijetu u kojem ne dominira slobodno tržište već je prisutan protekcionizam manje-više, da se i donosioci odluka u Crnoj Gori ponašaju u skladu sa onim što je realnost. Da mnogo više budu prisutni poštovanje i stimulisanje domaćih snaga - stvaraoca i proizvođača. Ne treba i ne smije to da bude zaštita i monopol nego racionalnan odnos i stimulativne mjere da bi se u Crnoj Gori što više proizvodilo i zapošljavalo“.

Rakčević ističe da partnerstvo koje se pojavljuje ovih sedmica i snažno ispoljenu solidarnost treba sačuvati i njegovati.

“Trebalo bi pokušati da se iz ovih izazova izvuku pouke i iskoristi šansa da Crna Gora snažno zakorači ka državi svih građana. Prevladati rašireni antirazvojni, destruktivni partijski pristup selektivnosti i klijentelizma”.

Nešto turista možda u julu, avgustu i septembru

“Šajo grupa” posluje i u oblasti turizma, koja će biti teško pogođena zbog pandemije koronavirusa.

“U turizmu, koji će biti teško pogođen sa ograničenjem kretanja i putovanja, u krajnje optimističkom scenariju vraćanja u normalu bi se moglo nešto dolazaka očekivati u julu, avgustu i septembru i to sa značajno nižim cijenama i posljednjim momentom odlučivanja. Tako da će to biti težak udar na ekonomiju Crne Gore“, upozorava Rakčević.

Navodi da bi država trebalo da paketom mjera prvenstveno pomogne socijalno ugrožene, ali i domaće proizvođače, domaću privredu, ali ne bacajući novac jer je se dešavalo puno puta da se pomaže onima kojima nema spasa, ali i po drugim a ne ekonomskim kriterijumima.

“Treba pomoći one koji doprinose ekonomiji Crne Gore, država će na taj način pomoći sebi i punjenju budžeta. Jer ako ne pomogne onima koji stvaraju novu vrijednost, koji proizvode, koji stvaraju usluge, u sprženoj zemlji neće imati od koga da naplati poreze i doprinose. Mislim će u narednom periodu uslijediti i u regionu i u svjetskoj ekonomiji dodatni protekcionizam i selektivno zatvaranje granica i još će više biti zaštite, stimulacija i oslanjanja na domaće snage i nadam se da će Crna Gora pratiti interese svoje privrede i svojih proizvođača“.

Preporučujemo za Vas