OGRANIČEN PRISTUP DOKUMENTIMA

Zakon o slobodnom pristupu informacijama: Poslovna tajna za privatnike, ne i za državne institucije

Ekspertski izvještaj evropskih stručnjaka o problemima sa slobodnim pristupom informacijama u Crnoj Gori
1837 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

U Zakonu o slobodnom pristupu informacijama potrebno je jasno definisati na šta se odnosi “poslovna tajna”, jer crnogorske institucije prečesto koriste taj institut kako bi ograničile pristup dokumentima, ističe se u dokumentima misije stranih eksperata, a koji su dali svoje mišljenje u vezi sa postojećim Zakonom o slobodnom pristupu informaciijma.

“Važno je napomenuti da institut poslovne tajne po prirodi pripada privatnom, a ne javnom sektoru, naročito se odnosi na mala i srednja preduzeća i nekomercijalne istraživačke institucije, dok se u Crnoj Gori ovaj institut naširoko koristi za izuzimanje od slobodnog pristupa informacija koje posjeduju državne vlasti, javne institucije i druge javne ustanove. Takva praksa suprotna je samoj suštini instituta poslovne tajne”, navodi se u ekspertskom izvještaju misije.

Napominju da dokumenta koja se odnose na državno finansiranje ne bi trebalo proglasiti za poslovnu tajnu, a da se isto odnosi i na plate državnih službenika i “za različite statističke izvještaje (koji se, na primjer, tiču mogućuedržavne pomoći)”.

Stručnjaci poručuju da je od krajnje važnosti da ovaj institut bude jasno definisan zakonom, a da to trenutno nije slučaj u Crnoj Goru.

Ekspertska misija na temu zaštite podataka i slobodnog pristupa informacijama boravila je sredinom prošle godine u Crnoj Gori.

Cilj misije, koju su predvodili nezavisni stručnjaci iz Slovenije, bila je da pruži Evropskoj komisiji i Crnoj Gori analizu institucionalnog okvira u oblasti slobodnog pristupa informacijama.

Crna Gora je trenutno u procesu mijenjanja Zakona o SPI.

Poslije insistiranja NVO i medija, Vlada i Ministarstvo javne uprave odlučili su prije nekoliko dana da dijalog oko Zakona o SPI nastave poslije isteka mjera u cilju zaštite od daljeg širenja koronavirusa.

Iz resora Suzane Pribilović su pojasnili u saopštenju da su u međuvremenu dvije ključne sugestije razmotrene i prihvaćene.

“I odustalo se od uvođenja instituta zloupotrebe prava i izmjene pravila o troškovima u upravnom postupku i upravnom sporu, po kojima bi svaka strana snosila svoje troškove, bez obzira na uspjeh. Vjerujem da smo još jednom potvrdili iskrenu posvećenost Vlade i MJU saradnji i dijalogu sa NVO i medijima, posebno u kontekstu unapređenja transparentnosti javnih politika”, navodi se u saopštenju Ministarstva.

Predstavnici misije smatraju da bi EU trebalo budno da prati usvajanje svakog člana i da preporuči i ohrabri neophodne amandmane na Zakon.

Oni su se bavili i dijelom koji se tiče pristupa klasifikovanim dokumentima.

Sugerišu da bi, u slučajevima kada se zahtjevi odbacuju iz razloga što je informacija označena nižim nivoima tajnosti - “ograničeno” i “povjerljivo”, Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama kao drugostepeni organ trebalo bi da ima nadležnost da ustanovi da li klasifikovani dokument ispunjava uslove da to bude.

Mada više zemalja članica Evropske unije ima institut zloupotrebe, među kojima i Slovenija, njeni stručnjaci smatraju da bi bilo pogrešno uvesti ga u slučaju crnogorskog Zakona o SPI.

“Bilo bi kontraproduktivno za gradnju povjerenja između vladinih tijela i civilnog društva prihvatiti jedno rješenje kojem se toliko snažno protivi civilno društvo”, navodi se u peer review koji su oni uradili.

U dijelu dokumenta o institutu zloupotrebe stoji da bi s jedne strane on “mogao pomoći da se odbace zahtjevi koji nemaju za cilj dobijanje informacija, već zloupotrebljavanje sistema”. Ali, s druge strane, postoji “opasnost da bi prvostepeni organi vlasti ‘zloupotrijebili institut zloupotrebe’ odbacujući svaki zahtjev koji nije stigao od pogodnog podnosioca ili da tražena informacija nije u korist tog organa ili zvaničnika”.

Takođe se ističe mali nivo konsenzusa po ovom pitanju, naročito među predstavnicima NVO sektora.

U peer review poručuju da je suština slobodnog pristupa informacijama da izgradi povjerenje između vlasti i civilnog društva.

“Metod za to je transparentnost. Ako je javna institucija transparentna, onda će civilno društvo vjerovati da institucija nema ništa da krije i da to čini u najboljem interesu civilnog društva”, navodi se u dokumentu.

Međutim, predstavnici misije su kazali da su po posjeti primijetili dubok jaz između vlasti s jedne i NVO i medija s druge strane.