MEDICINSKA SESTRA U KCCG

Ćetković o radu sa oboljelima od koronavirusa: O strahu nema kad da se misli

Kad se uđe na odjeljenje, morate se isključiti iz svega ostalog
4868 pregleda 0 komentar(a)
Rosanda Ćetković, Foto: Printscreen
Rosanda Ćetković, Foto: Printscreen

Radni dan medicinske sestre Rosande Ćetković i desetak njenih koleginica u Jedinici intenzivnog liječenja Interne klinike Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), počinje pola sata prije nego uđu kod pacijenata. Toliko je potrebno da bi obukle zaštitnu opremu, saopšteno je danas iz KCCG.  

"Tu su viziri, tu su naočare, po dvije kape na glavi, plus skafander. Sve to pomalo klizi kad se oznojite i, pomalo, smeta. Mi to popravimo, ili jedna drugoj ili same sebi. Snađemo se. Teško je kad treba da stavite vensku liniju, da stavite braunilu. Teško to pada, ali snađemo se. Prilagodimo se", objašnjava Ćetković kako izgleda njen radni dan. 

Iz KCCG je saopšteno da medicinske sestre brinu o najtežim pacijentima, onima koji se bore za život, priključeni na respiratore. 

O strahu od koronavirusa, kaže Rosanda, nemaju kada da misle. 

Kad se uđe na odjeljenje, morate se isključiti iz svega ostalog.

"Nama u intenzivnoj nikada nije lako. Sada, kao ni ranije. Jesmo bili pod pritiskom, jer svi oko nas pričaju o kovidu, o koroni. Nije baš svejedno. Ali, kada uđete u intenzivnu, o tome ne mislite", kazala je Ćetković.

Čitav mjesec nijesu vidjele svoje porodice. 

Nakon posla odlazile su u hotel, koji je organizovao KCCG i gdje imaju sve uslove da dobro odmore prije nove smjene. 

Sada se i one, uz sve mjere opreza i predostrožnosti, prilagođavaju životu sa kovidom.

"Sada smo pomalo proputili kućama. Pomalo. Kada nam je rodbina vani. Kada odu na selo. Da bismo pogledali u kakvom su nam stanju stanovi i kuće. Kao da nešto krademo. Ali, tako je kako je. Mora se tako. Omogućeno nam je i testiranje, da bismo bile sigurne, kada krenemo put kuća, put djece i unučadi. Kada se pokaže da smo negativne onda idemo vesele, srećne smo i zadovoljne", kazala je Ćetković.

Sva odricanja, kaže ova medicinska sestra, zaboravljaju se kada dočekaju da pacijentu više nije potreban respirator.  

"Naš najveći uspjeh je kada se pacijent oporavlja. Kada se skida sa mašine i počinje, polako, da sa nama komunicira. To je stvarno veliki uspjeh i velika naša sreća jer smo toliko truda i rada uložile u to. To je najveći uspjeh", rekla je Ćetković.

Sestre sa Intenzivne, rade kao jedna. Zajedno sa ljekarima Interne klinike.  

"Sve radimo timski. Nije to samo moja smjena. Nego sve četiri. Nas desetak koleginica. Sve smo jednako požrtvovane. U svemu tome nam pomaže anestezija – doktorice Čejović i Radunović. One su non-stop sa nama u prvim redovima. Bez njih ne bismo mogli", rekla je Ćetković.

"Složno, potpuno skoncentrisano na pacijente i njihovu borbu za život i sa mnogo pozitivne energije – tako svoj posao na intenzivnoj opisuje Rosanda Ćetković", zaključuje se u saopštenju KCCG.