utvrđeno na rendgen snimku

U stomaku imao metalne predmete

Zaštitnik ljudskih prava završio ispitni postupak u Zavodu “Komanski most”, nakon pritužbe osobe sa autizmom. Iz Zavoda priznali da nemaju stručni kadar za postupanje sa takvim korisnicima

14559 pregleda 3 komentar(a)
Zavod “Komanski most” u Podgorici, Foto: Boris Pejović
Zavod “Komanski most” u Podgorici, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 30.05.2020. 18:41h

Zavod “Komanski most” povrijedio je prava i slobode svog korisnika, osobe sa autizmom.

To je utvrdio Zaštitnik ljudskih prava i sloboda.

U ispitnom postupku utvrđeno je da korisnik Zavoda, kao lice sa teškim autizmom, u više navrata tokom oktobra prošle godine ispoljavalo agresivno ponašanje.

“I fizički nasrnuo na drugog korisnika, a dan kasnije i on sam je bio napadnut od strane drugog korisnika, kada je zadobio tjelesne povrede. Nadalje, na rendgen snimku sačinjenom u Kliničkom centru u julu 2019. je utvrđeno da korisnik u abdomenu ima strane metalne predmete, zbog čega je trpio bolove. Takođe, na osnovu evidencije utvrđeno je da je prema njemu u više navrata primijenjena terapija koja predstavlja modalitet hemijske fiksacije, ali evidencija na sadrži podatke ko je naložio primjenu ove terapije...”, stoji u izvještaju koji potpisuje zamjenica Ombudsmana Zdenka Perović.

Ona u izvještaju poručuje da je zbog svih ovih okolnosti pritužba majke ovog korisnika Zavoda osnovana.

“U izjašnjenju Zavoda, između ostalog, navedeno je da postojeći stručni kadar ne posjeduje adekvatno znanje i vještine za postupanje prema takvim korisnicima. Takođe, konstatuje se da medicinski radnici nemaju znanje i sertifikate za postupanje prema osobama sa autizmom i da bi trebali da prođu obuke i edukacije u cilju razumijevanja njihovih potreba, uspostavljanja komunikacije koja je za svakog korisnika ponaosob posebna i specifična, a kako bi bila postignuta neophodna i adekvatna svakodnevna njega korisnika sa teškim autizmom”, navela je Perovićeva u izvještaju.

Takođe, ukazuju da još uvijek nemaju prikladne uslove za smještaj i boravak lica koji imaju teške i kompleksne potrebe, “pa i lica sa teškim autizmom, odnosno da nema posebno izdvojenog smještajnog prostora za osobe iz autističkog spektra”.

Perovićeva smatra da su iznijeti stavovi i argumentacija razumljivi, ali ipak neprihvatljivi, uz podsjećanje da je krajem 2016. u Zavodu zvanično otvoren pavljon za osobe sa autizmom, ali da nije stavljen u funkciju i da u njemu nikada nijedan korisnik nije bio smješten.

“Podsjećamo da je Zavod javna ustanova za zbrinjavanje odraslih osoba sa ozbiljnim ograničenjima u socijalnom funkcionisanju ili drugih kombinovanih smetnji u razvoju. Te osobe treba da uživaju pun i kvalitetan život, u mjeri mogućeg. Svi korisnici Zavoda, pa i korisnici sa autizmom, imaju pravo na zaštitu ličnog dostojanstva, human tretman i poštovanje njihove ličnosti i fizičkog integriteta. Osobe sa autizmom nijesu krive za svoje postupke, ali je država odgovorna i dužna da im pomogne i da ih zaštiti, kao i druge korisnike i osoblje. Sigurnost mora uvijek biti garantovana u institucijama gdje se nalaze osobe koje su pod brigom države”, navodi Perovićeva.

Ona je utvrdila da postupanje Zavoda u konkretnom slučaju nije bilo u skladu sa međunarodnim standardima, a s tim u vezi podsjetio je na odluku Evropskog suda za ljudska prava L.R protiv Republike Sjeverne Makedonije kojom je utvrđena povreda člana 3 Evropske konvencije, “jer je aplikant smješten u Institut za koji su vlasti znale da ne može da zadovolji njegove potrebe”.

Perovićeva je konstatovala da nadležni organi nisu propisali i odredili koje standarde i programe imaju obavezu da ustanove i sprovode nadležne institucije u Crnoj Gori, koje se bave njegom i tretmanom osoba sa dijagnozom autizam: “Takođe, konstatovano je da nisu donijeta i usvojena strateška dokumenta koja sadrže planove, strategije, smjernice i/ili druga dokumenta, koja bi se sprovodila i primjenjivala u cilju adekvatnog tretmana i svakodnevne njege punoljetnih lica sa teškim autizmom”.

Tokom ispitnog postupka, navodi Perovićeva, konstatovan je niz sistemskih problema kao i propusta u radu, pa su zato upućene preporuke ustanovi Komanski most, kao i resorima zdravlja i rada i socijalnog staranja.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić kazala je “Vijestima” da najnoviji slučaj pokazuje da crnogorsko društvo ne zna u kakvim uslovima borave djeca s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom smještene u ustanovama ili ona djeca i osobe koje borave periodično i na ograničen vremenski rok u ustanovama, bilo zdravstvenim ili socijalne i dječje zaštite.

“Ovaj primjer nije izolovan a govori o grubom kršenju dostojanstva, integriteta i sloboda osoba s invaliditetom, i pritom ukazuje na elemente mogućeg nasilja i zlostavljanja. Podsjećamo, sličan primjer primjene određenih mjera i radnji koje potpuno narušavaju dostojanstvo ličnosti djece s invaliditetom desio se i u jednom dnevnom centru i takav postupak je, takođe, pred Zaštitnikom. Međutim, stičemo utisak da nadležne institucije često navedeno tretiraju na nivou ‘izolovanog slučaja’, pokušavajući da prikriju stvarno stanje stvari usmjesto da hitno reaguju, ne samo nakon ovakvih dešavanja, nego upravo preventivno kako bi se izbjegle neželjene posljedice”, poručila je Vujačić.

“Da li je direktor zatražio ili ponudio ostavku ako nema uslove za smještaj ili tretman korisnika, i da li se ijedan ministar zapitao šta ako se dogodi ovakva situacija treba preduzeti u procedurama i praksi da se ona završi bez posljedica za bilo koga? Da li je provjerio postoje li takve procedure i prakse i ukoliko jeste zašto nije uradio ništa ili dovoljno da se one preduprijede”, pita Vujačić

Smatra da u konkretnoj situaciji pitanje je odgovornosti niza institucija i pojedinaca u njima:

“Postavlja se i pitanje kako je uopšte prethodno neki korisnik mogao biti smješten u ustanovu bez jasnih i definisani procedura i protokola postupanja i pružanja usluga kao i kako je prihvaćen od strane uprave same ustanove, a da pritom ne postoje odgovarajući kapaciteti i uslovi, uključuju posebno i stručni kadar ali i činjenicu da u jednoj istoj ustanovi ne može biti smješteno toliko različitih kategorija prema kojima se moraju primjenjivati različiti a ne univerzalni tretmani. Zato nije iznenađenje, iako je zabrinjavajuće da se ne zna dovoljno, a da se pritom primjenjuju metode fiksacije i drugi načini ograničavanja slobode, te da ne postoje drugi vidovi podrške, uključujući psihijatrijsku kako bi se izbjeglo dodatno narušavanje bezbjednosti i zdravlja svih”, kazala je Vujačić.

Prema njenim riječima, ovakve situacije, nažalost, umjesto da ukažu na stvarne potrebe, dodatno produbljuju socijalnu distancu prema osobama s invaliditetom i dovode do dugotrajnog neprihvatanja i odnosa zaziranja u zajednici: “Zato je odgovornost, kako smo i naveli, u lancu mnogih institucija i pojedinaca da zaštite bezbjednost i integritet svakog pojedinca i stvore uslove za dostojanstven život i usluge u zajednici”.