“Svi loše prolazimo, od proizvođača do mušterija"

Počela i berba malina i problemi sa otkupom

Iz Opštine Bijelo Polje i Ministarstva 15 dana ignorišu zahtjeve da se hitno utvrdi cijena

13622 pregleda 5 komentar(a)
Berba već počela: Malinari iz Bijelog Polja, Foto: Privatna arhiva
Berba već počela: Malinari iz Bijelog Polja, Foto: Privatna arhiva

Berba malina u bjelopoljskom kraju i ove godine praćena je problemima oko otkupa.

“Prije 15 dana Udruženje ‘Malina Polimlja’ je održalo sastanak kod načelnika poljoprivredne službe Miša Jelića u vezi s aktuelnim problemima koji se tiču malinarstva i tada smo dobili čvrsto obećanje da će on već tokom te nedjelje održati sastanak sa hladnjačarima. Međutim, prošlo je 15 dana, a informaciju nismo dobili. Iznenađeni smo pošto smo tada dobili samo riječi podrške za malinarstvo i razvoj malinarstva na teritoriji opštine. Zatim smo kontaktirali predstavnike Ministarstva, inicirajući i od njih održavanje sastanka, ali ni to nije urodilo plodom. I od njih smo dobili samo obećanje. Tako da nismo dobili zvaničnu informaciju o početnoj cijeni maline”, kazao je Andrija Delić, predsjednik Udruženja.

Iz Udruženja kažu da je, prema nezvaničnim informacijama, cijena maline 1,5 eura.

“To je preniska cijena u odnosu na cijenu maline u Srbiji koja je uvijek bila parametar za određivanje cijene i ona je bila približno ista. U Srbiji je akontna od 200 za vilamet do 220 dinara za miker. A u pojedinim djelovima Srbije ide i do 250 dinara. Smatramo da je ova godina katastrofalna što se tiče malinarstva i da su količine drastično manje. Malinjaci su pretrpeli sušenje izdanaka kao i mnoge elementarne nepogode poput jesenjih visokih temperatura, mraza i grada. Tako da cijena od 1,5 eura koja je samo 25 centi viša (ako izuzmemo 10 centi subvencije od strane lokalne uprave) od prošlogodišnje mala i sramna. Kada je hiperprodukcija maline tada je mala cijena jer je ima mnogo, kada nema maline opet niska cijena. Pitamo se zašto je to tako? Da li su to osnovi liberalne ekonomije gdje nestaju hektari jedne poljoprivredne grane, gdje sela nestaju jer država nema mehanizme da stane iza proizvođača. Prošle godine je istovjetna situacija sa malinom billa u Srbiji. Zbog monopolističkog ponašanja hladnjačara prijetila je opasnost da ljudi odustanu od malinarstva, oko kojeg ta država ima 200 miliona eura prihoda. Tada je država stala iza proizvođača sa zagarantovanom cijenom od 150 dinara koja je tada bila u skladu sa situacijom na trzištu. Malinarima kao i svim poljoprivrednicima je potrebna strategija plasmana proizvoda”, kazao je Delić.

On napominje da su malinari na meti ili monopola ili beskrupuloznog ponašanja naktupaca, gdje oni uvijek izvuku deblji kraj.

“Tužna je priča što mi uopšte i izvozimo malinu jer i 500 tona (kada je dobra godina) sa postojanjem strategije ne bi bilo dovoljno za naše tržište. Mi je na sjeveru bacamo, a kilogram na primorju u kutijama izlazi i do 20 eura. U megamarketima je trenutno 11.99 eura. A kod nas je uzimaju po euro i po sa floskulom uzmi ili ostavi. Na sjeveru ne postoji nijedna ozbiljnija prerada poljoprivrednih proizvoda, pa malinu mi izvozimo, a posle je uvozimo iz Srbije u vidu prerađevina, čak i u svježem stanju. Neka građani uđu u markete i provjere odakle su sve prerađevine sa najviše 30 odsto voća”, priča Delić. Malinari traže da država konačno stane iza proizvođača i zaštiti domaći proizvod.

“Svi loše prolazimo, od proizvođača do mušterija, a jedino posrednici skidaju kajmak. Ne trebaju nam subvencije ako nemamo plasman po cijeni dostojne tog proizvoda. Dobijemo 50 odsto subvencije, a onda usljed nedostatka plasmana idemo za onih svojih 50 odsto u minus. Tada te mašine zarastaju u korov ili ih prodaju u pola cijene da izvuku svoj ulog. Subvencije služe da se uhvati zamajac u jednoj grani, a ne da one postanu uobičajene”, kazao je Delić.