aktuelne teme nisu zaobišle ni naš region

Neznanje i neinformisanost rađaju teorije zavjera

Ljudi lako prihvataju informacije koje im se dopadaju, a onda ih šire..., kaže savjetnik za poslovnu primjenu interneta Dragan Varagić

25803 pregleda 663 reakcija 24 komentar(a)
Ljudi nisu zainteresovani da provjeravaju vijesti (ilustracija), Foto: Pixabay.com
Ljudi nisu zainteresovani da provjeravaju vijesti (ilustracija), Foto: Pixabay.com

Da li je epidemija koronavirusa stvarna, zašto Bil Gejts ulaže u vakcine, čemu služi 5G mreža… - neke su od tema koje su preplavile internet nebo širom svijeta, pa izuzetak nisu Crna Gora i region.

Savjetnik za poslovnu primjenu interneta Dragan Varagić iz Novog Sada kaže za “Vijesti” da je i u Srbiji jednako.

“Možda je jedinstveno to što postoje posebne teorije o tome kako su Srbi najstariji narod, ali taj tip teorija postoji u većini naroda, da su oni na neki način posebni”, kazao je on, dodajući da upravo ta “posebnost”, pored neke “tajnosti”, čini jedan od preduslova nastanka - teorija zavjera.

Teorije zavjera postoje oduvijek, objašnjava sagovornik “Vijesti”.

Nastaju, dodaje on, najčešće kao rezultat nedovoljne informisanosti, te zbog toga što ljudi lako prihvataju informacije koje im se dopadaju.

A onda ih dalje šire. Tome danas posebno doprinose društvene mreže, kao dominantan kanal putem kojeg se dijele.

“U moru dostupnih vijesti preko veba, mi nikada nismo bili manje kvalitetno informisani”, kaže Varagić, koji je u internet poslovanju od 1998. godine.

Nije stručnjak za teorije zavjera, ali tu oblast posmatra u kontekstu širenja dezinformacija na internetu i nedostatka medijske pismenosti, o čemu često piše i na autorskom blogu draganvaragic.com.

“Teorije zavjera postoje oduvijek. Prema nekim definicijama, teorija zavjere je objašnjenje nekog događaja ili situacije uključivanjem zavjere zlih i moćnih aktera, često sa političkom motivacijom. U najvećem broju slučajeva, teorije zavjera nastaju kao rezultat nedovoljne informisanosti stanovništva o njima važnim pojavama. To su obično teorije koje su nastale na osnovu poluinformacija, predrasuda, ili na osnovu nedovoljnog razumijevanja pojave koja je tema teorije zavjere. Problem vremena u kojem živimo je da je veoma velika važnost društvenih mreža u komunikaciji ljudi direktno odgovorna za širenje velikog broja dezinformacija i poluistina, uz pomoć naše površnosti i nedostatka vremena. Sve aktuelne teorije zavjera su proširene preko društvenih mreža”, kaže Varagić.

Varagić
Varagićfoto: Twitter

Na pitanje o teorijama zavjera u prošlosti, kazao je da, kada nauka nije bila dovoljno razvijena, da su neke teorije zavjera kasnije dokazane kao naučna činjenica, što teoretičari zavjera koriste u svoju odbranu, ali i da su danas neke od tih “zavjera” preokrenute u svoju suprotnost.

“Neke teorije kasnije su dokazane kao naučna činjenica, jer prethodno ljudi nisu bili dovoljno informisani da bi znali da li je takva neka teorija istina ili ne. Aktuelni teoretičari zavjera koriste ovu tezu kao jedan od dokaza ispravnosti svoje teorije. Naprimjer, dokaz da je zemlja okrugla je u srednjem vijeku crkva smatrala zavjerom protiv sebe, da bismo došli do toga da je danas jedna od popularnijih teorija zavjera da je zemlja ravna ploča”.

Na pitanje zašto je društvo uopšte podložno teorijama zavjere, Varagić je rekao da je uopšte kroz istoriju ljudskog roda malo onih koji su shvatali šta se dešava oko njih i u njima.

“Nažalost, takva je situacija i danas, bez obzira na razvoj nauke, pismenosti, poboljšanja mogućnosti komunikacije sa cijelim svijetom, dostupnosti ljudskog znanja na vebu”.

Najveća odgovornost na sistemu obrazovanja

Govoreći o razlozima, Varagić kaže da ih je više, a da je najveća odgovornost na formalnom sistemu edukacije.

“Koji je u globalnoj krizi već decenijama. Na primjer, pad povjerenja u nauku je u velikoj vezi sa zastarjelom i beskorisnom/neprimjenljivom materijom, koja se uči u školama i na fakultetima kao ‘teorija’. U školama se ne uči kako se procjenjuju i ocjenjuju relevantni izvori informisanja, ne uči se kritičko razmišljanje i medijska pismenost, koja je postala veoma važna u protekloj deceniji, zbog ‘infodemije’ dezinformacija, nepotrebnih i trivijalnih vijesti…”

Zašto se dezinformacije i teorije zavjera tako lako šire, on objašnjava logičkim greškama u razmišljanju.

“Dezinformacije u koje vjeruje veliki broj osoba i teorije zavjera imaju sličnu pozadinu: ljudima se dopada informacija koju su čuli, vidjeli ili pročitali. Neka teorija zavjere je njima logična (znači istinita), jer se slaže sa njihovim stavovima i mišljenjema, a neki drugi odgovor ne može biti istina, jer nije u skladu sa njihovim mišljenjem. Ovo je jedna od najčešćih logičkih grešaka ili grešaka u razmišljanju (cognitive bias), koje se vezuju za popularne dezinformacije i teorije zavjera (belief bias). Društvene mreže sa svojim algoritmima direktno doprinose širenju ove logičke greške, jer ljude ostavlja u ‘mjehuru’ informacija sa kojima se osoba slaže”.

Greške u razmišljanju

Sagovornik “Vijesti” dodaje da se sa teorijama zavjera povezuje nekoliko desetina grešaka u razmišljanju osoba koje vjeruju u njih, ali kaže i da svi teoretičari zavjera nemaju sve logičke greške. Kao najopasniju u svijetu teorija zavjera, navodi logičku grešku da se dokazi protiv zavjere, isto kao i odsustvo dokaza u njenu korist, tumače kao dokazi njene istinitosti (cirkularno rezonovanje).

Postoji, kazao je Varagić, preko dvije stotine grešaka u razmišljanju.

“I svi imamo neke od tih grešaka. Teoretičari zavjera imaju veoma slične greške u razmišljanju, i ispostavilo se da oni uglavnom vjeruju u više takvih teorija, upravo zbog načina njihovog razmišljanja. U posljednjoj dekadi, veliki broj političara i političkih partija koristi društvene mreže za širenje dezinformacija, i koristi saznanja o logičkim greškama za manipulacije glasačkim tijelom. Na primjer, osobe koje podržavaju Donalda Trampa u SAD vjeruju u njega, iako je očigledno koliko on neistina širi svojim izjavama. To je primjer korišćenja u politici jedne od najopasnijih grupa logičkih grešaka: skloni smo da pronalazimo različite izgovore za naša djela i za djela nama dragih osoba (attribution bias)”.

O greškama u razmišljanju, Varagić je u julu detaljnije pisao u autorskom tekstu “Zašto ne možemo uvijek vjerovati našem mišljenju i kako da to popravimo? - COVID 19 primjer”.

U tom tekstu, on piše: “Sigurno ste primijetili da postoji veliki broj osoba koje ne vjeruju da pandemija korona virusa postoji, i da je to neka zavjera, bez obzira na obilje dokaza koji se svakodnevno mogu vidjeti i pronaći u veoma relevantnim izvorima informisanja u cijelom svijetu”.

Dodaje i da “...mnogi vjeruju u teorije zavjera, kao što su ‘ravnopločaši’, ‘anti-vakseri’, ‘5G paničari’... Poznato je da nesigurnost, strah, prekid u uobičajenim načinima življenja ljudi dovodi do promjena u ponašanju, koje možemo vidjeti na primjeru sadašnje pandemije”.

“Različiti relevantni tekstovi i istraživanja koja se pojavljuju na temu ponašanja ljudi za vrijeme korone i njihovog vjerovanja u lažne vijesti, navode neke od uzroka tog ponašanja, prepoznatim u određenom broju oblika grešaka u razmišljanju koje svi imamo u manjem ili većem obliku”, objašnjava Varagić u autorskom tekstu.

Kako prepoznati dezinformacije

Na pitanje kako izbjeći dezinformacije i teorije zavjera, on kaže da stvari nikada nisu crne ili bijele.

“Uvijek su sive”, kaže i dodaje da je razlog zbog kojeg društvene mreže pogoduju širenju popularnih dezinformacija i teorija zavjera to što je za njihovu provjeru potrebno vrijeme.

“Ljudi nisu zainteresovani da provjeravaju vijesti, za to treba dosta vremena, lijepo je vidjeti informacije i vijesti koje nam odgovaraju... Da bi se neko ‘izvukao’ iz teorije zavjera, potrebno je da samostalno odluči da objektivno provjeri tvrdnje te teorije, a to se samostalno, bez pomoći psihologa, veoma rijetko dešava”.

Dokaz da je zemlja okrugla je u srednjem vijeku crkva smatrala zavjerom protiv sebe, da bismo došli do toga da je danas jedna od popularnijih teorija zavjera da je zemlja ravna ploča

Kao jedan od načina borbe protiv dezinformacija i teorija zavjera, kako u zemljama regiona, tako i svijetu, razvijaju se takozvani fact checking servisi i mediji za provjeru činjenica iz vijesti koje kruže vebom.

“Protiv dezinformacija i teorija zavjera jedino se može boriti neprestanim isticanjem nepobitnih dokaza da te teze nisu istina. To je iscrpljujuće, jer uopšte nije jednostavno neprestano tako nešto dokazivati. Zato su važni servisi koji su posvećeni razbijanjima predrasuda”, kaže Varagić.

Dodaje da je u toj borbi važno i usvajanje principa medijske pismenosti pri provjeri nekog izvora informacija.

“Jedan od jednostavnijih savjeta za provjeru dezinformacija je - ako vam se neka vijest veoma dopada, velika je vjerovatnoća da je to lažna vest, pa je obavezno treba provjeriti”.

Za provjeru preporučuje i vijesti iz izvora koji imaju različite (političke) perspektive posmatranja problema.

“Jer je istina uvijek negdje u sredini, nije ni sve pozitivno, nije ni sve negativno”.

Naučnik provjerava, teoretičar zavjere pokušava da dokaže

Na pitanje koja je razlika između naučnika i teoretičara zavjera, Varagić kaže da “naučnik provjerava na više načina da li je teorija (hipoteza) tačna ili ne, a da teoretičar zavjera pokušava da dokaže da je njegova teorija (hipoteza) istina”.

“Strogo naučno posmatrano, dokazivanje neke teze za koju se misli da ima neke veze sa zavjerom, dovodi do hipoteze, koja i u nauci može biti spekulativnog karaktera. Praktično, precizniji izraz od ‘teorija zavjera’ je ‘hipoteza’ zavjera, jer se teorije u nauci većim dijelom zasnivaju na već dokazanim tezama”, objašnjava on.

Dodaje da se u nauci proces dokazivanja završava kada se definitivno pokaže (dokaže) da je neka teza tačna ili netačna.

“Kada teoretičari zavjera shvate da njihova teza nije tačna, to za njih nije istina:

‘Ne može biti da ta teza nije tačna’ (cirkularno rezonovanje)”, kaže Varagić.