o slobodnom pristupu informacijama

Nova vlast da hitno donese „mali ustav”

U svijetu danas obilježen Međunarodni dan prava javnosti da zna, sagovornici “Vijesti” ističu da Crna Gora iščekuje zakon koji će to konačno i omogućiti

19890 pregleda 1 komentar(a)
Tokovima novca, zapošljavanjima, ugovorima sa privilegovanim firmama - teško bilo ući u trag (ilustracija), Foto: Shutterstock
Tokovima novca, zapošljavanjima, ugovorima sa privilegovanim firmama - teško bilo ući u trag (ilustracija), Foto: Shutterstock

Crna Gora već godinama ne uspijeva da afirmiše pravo javnosti da zna, a u posljednje tri godine skoro je nemoguće doći do dokumenata ili podataka koji bii pomogli u otkrivanju korupcije ili nepotizma.

To su ocijenili sagovornici “Vijesti” povodom Međunarodnog dana prava javnosti da zna - 28. septembra.

Ekspert za slobodan pristup informacijama Radenko Lacmanović kazao je da “period između prošlogodišnjeg i današnjeg 28. septembra Crna Gora nije iskoristila za afirmaciju prava javnosti da zna i na taj način demokratsku kontrolu vlasti”.

“Period od 15 godina, kada smo prvi put usvojili Zakon o slobodnom pristupu informacijama, karakterišu tri faze. U prvoj smo imali zakon koji nije predviđao samostalan i nezavistan drugostepeni organ, pa je o žalbama odlučivao šef potčinjenog koji je donio rješenje u prvom stepenu. Nakon 2012, Agenciji za zaštitu ličnih podataka dodata je nadležnost u oblasti slobodnog pristupa informacijama kao drugostepenom organu. Ta činjenica i rješenja koja je sadržao taj Zakon predstavljala su značajan iskorak na ovom polju. Posljednja, treća faza koja je otpočela izmjenama Zakona iz 2017. može se okarakterisati kao najlošiji period demokratske kontrole vlasti putem ovog instituta”.

Pored izmjena Zakona koje su predstavljale više koraka unazad, kaže on, zabrinjavaju presude Upravnog i Vrhovnog suda.

“U kojima se kaže da Savjet Agencije treba da vjeruje prvostepenom organu kada tvrdi da nema predmetnu informaciju. Ovakvi stavovi ne samo da zabrinjavaju, nego ne mogu da izdrže logičku i pravnu provjeru. U pravu je nesporno da mora postojati kontrola kroz drugostepeni postupak. Iz iskustva mogu da tvrdim da prvostepeni organi obično ne govore istinu kada zahtjeve odbijaju, izgovarajući se da nemaju informaciju koja je od njih tražena”.

Propis služio i za prikrivanje koruptivnih poslova

Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac kaže da i pored činjenice da je prethodna vlast uradila sve što je mogla da i zakonski ograniči slobodan pristup informacijama, sve više građana, novinara i nevladinih organizacija koristi taj institut kako bi došli do podataka koji su u posjedu državnih organa, što je od nemjerljivog značaja za uspostavljanje građanske kontrole vlasti.

“Postojeći zakon je u dobrom dijelu služio za prikrivanje koruptivnih poslova prethodne vlasti, a predlog koji je bio pripreman u Ministarstvu javne uprave je trebalo da dodatno ograniči slobodan pristup informacijama i kreira zakonsku podlogu koja bi dalje podsticala korupciju. U društvu kakvo je crnogorsko u kojem su brojni procesi opterećeni sumnjama na netransparentnost i korupciju, slobodan pristup informacijama predstavlja nezamjenjiv alat za građansku kontrolu vlasti i zbog toga je od izuzetne važnosti da pristup informacijama ne bude uslovljen bilo čijim političkim ili profitnim interesima, kao što je to do sada bio slučaj”.

Koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Mira Popović ističe da posebno zabrinjava neujednačena praksa organa javnog sektora koji na različite načine tumače zakonske odredbe, a što se odnosi i na formu dostavljanja zahtjeva za slobodan pristup informacijama.

“CGO primjećuje, u posljednjem periodu, negativan trend u okviru kojeg se pokušava taj proces administrativno opteretiti kako bi se ograničilo pravo javnosti da zna. Nažalost, AZLP tu nije od pomoći jer suštinski staje na stranu onih organa koji stavljaju prepreke u pristupu informacijama, umjesto da sklanja te prepreke i dosljedno tumači zakon u duhu u kojem je pisan”. Ističe da je sa proklamovanim zalaganjem za evropeizaciju društva nespojivo da organi javnog sektora ostaju zatvoreni u dijelu informacija od javnog značaja.

“To se posebno vidi u tzv. ‘osjetjivim pitanjima’ koja se odnose na tokove novca, zapošljavanja, ugovore sa privilegovanim firmama, itd. Posljednjim izmjenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama previše je toga ostavljeno predstavnicima organa na ‘slobodnu volju’, odnosno da sami procjenjuju koliko je infomacija potrebno dati javnosti na uvid. Time je održan privid transparentnosti, a suštinski je sistem postao još zatvoreniji”.

Očekivanja

U civilnom sektoru očekuju da će valjane izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama biti u vrhu prioriteta nove vlasti i državne administracije.

“Ono što je takođe važno kada je u pitanju ovaj zakon je i to da od prvog dana postane praktično ‘mali ustav’ za sve državne institucije koje moraju građanima obezbijediti pun pristup informacijama u posjedu vlasti. Upravo zato bi popravljanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama, te njegovo dovođenje na nivo koji zahtjeva jedno društvo koje je još uvijek u procesu tranzicije ka funkcionalnoj demokratiji, trebalo da bude jedan od prioritnih zadataka nove Vlade i Skupštine i jasan znak da se u ovoj oblasti želi napraviti otklon od dosadašnje prakse”, zaključio je Milovac.

I CGO očekuje da nova vladajuća većina na svim nivoima na kojima vrši vlast pokaže senzibilitet ka pitanjima koja su ključna za uspostavljanje mehanizama provjere i praćenja procesa kreiranja i sprovođenja javnih politika.

“U suprotnom, nećemo moći konstatovati kvalitativne promjene a one su ključne u daljoj demokratizaciji društva”.

Konkretni predlozi Lacmanovića

“Kao čovjek koji se sedam godina, sa mjesta člana Savjeta Agencije, trudio da snažno afirmiše javni u odnosu na lični ili partijski interes, pripremio sam Predlog izmjena i dopuna zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ovaj tekst, nadam se da će naići na snažnu podršku prije svega kod Demokratske Crne Gore čiju politiku nastojim da afirmišem, a zatim i kod ostalih činilaca nove vlasti, civilnog društva, medija, pa i građana”.

On ističe da će lada koja će, treba očekivati, biti brzo izabrana, dobiti gotov tekst sa kojim će moći odmah ići pred poslanike.

“U najkraćem: potrebno je izmijeniti član koji onemogućava pravo na pristup informacijama pred sudovima i drugim organima vlasti, značajnom broju potencijalno zainteresovanih subjekata. Takođe, neophodno je brisati odredbu koja se odnosi na poslovnu i poresku tajnu, a koja je u minule tri godine bila najčešći razlog za uskraćivanje tražene informacije. Test štetnosti, koji izaziva nedoumice kod mnogih, treba pojasniti na način da je to sastavni dio obrazloženja rješenja iz kojeg se jasno može zaključiti zbog čega je prevagnulo jedno ili drugo pravo javnosti da zna ili zaštita privatnosti, nacionalne bezbjednosti, ekonomskih ili trgovinskih interesa”.

Ističe i da je “u preovlađujućem javnom interesu dovoljno da postoji sumnja da je učinjena zloupotreba službenog položaja ili neki drugi razlog koji je propisan važećim članom 17”.

“To podrazumijeva da je sumnja dovoljna bez toga da li postoji osnov za nju ili je osnovana. Takođe, da bi odluke prvostepenog, ali i drugostepenog organa bile kvalitetne, potrebno je produžiti rok na 20 dana za njihovo odlučivanje. Posebno je važno vratiti obavezu meritornog odlučivanja Savjetu Agencije, kako se kroz vraćanje na ponovni postupak i odlučivanja zahtjev ne bi obesmislio, a informacija izgubila na značaju. Ističem da je praksa nametnula i novu nadležnost Agencije, a to je da vrši kroz kontrolu kancelarijskog poslovanja, provjeru tačnosti navoda prvostepenog organa da ne posjeduje traženu informaciju… Ova ili neka još bolja zakonska rješenja treba da budu stimulativna za ljude koji se nađu na čelu organa vlasti u Crnoj Gori kako bi bili transparentniji, a samim tim i odgovorniji u vršenju povjerenih im poslova”.

Međunarodni dan prava javnosti da zna ustanovljen je 2002. na zajedničkom sastanku predstavnika/ca uglavnom nevladinih organizacija u Sofiji, Bugarskoj. Obilježava se širom svijeta, s ciljem promocije prava na slobodan pristup informacijama, kao jednog od osnovnih ljudskih prava, ali i da bi se podstakli građani/ke da koriste svoje pravo, a vlasti da budu transparentnije u radu.