Poznati andrijevički stočari, braća Ljubiša, Dragiša i Novo Đukić, rijetki su mladi ljudi koji su ostali u selu Kuti, koje sada ima samo devet kuća.
Do skoro, njihov pokojni otac Batrić je bio drugi stočar u Crnoj Gori po broju ovaca.
Danas, Đukići pored desetak krava i par konja imaju stado od 100 ovaca. Žive u selu Kuti, na samoj granici Crne Gore i Albanije, petnaestak kilometara od Andrijevice. Do prije dva mjeseca su imali duplo više ovaca, ali su dio stada prodali. Bavljenje stočarstvom su naslijedili od pokojnog oca Batrića, koji je 2002. godine bio drugi stočar u Crnoj Gori.
“Nekada je u Kutima radila škola sa dva učitelja, ali je sada urušena i zapuštena. U selu ćete naići na napuštenu vodenicu, jer su rijetki oni koji sade kukuruz. Nema ni djece, a djevojku ne možeš ni da sretneš od Andrijevice do Kuta”, priča Novo Đukić.
Kaže da mještani koji su odselili u druge gradove ili inostranstvo, jedino ljeti navrate da obiđu stare roditelje i imanja.
Njegov brat Dragiša je kazao da za sve ove godine nisu dobili nikakvu podršku ni Opštine ni Ministarstva poljoprivrede i da im nije jasno gdje to idu neki silni milioni za pomoć poljoprivredicima.
“Ako budu neki povoljniji uslovi, planiramo da proširimo stado krava”.
On objašnjava da je veliki problem ovog kraja iseljavanje stanovništva, posebno mladih, a da djevojaka nema “ni za lijeka”.
“Prije bi ti ovdje došla neka djevojka sa fakultetom iz drugog grada, nego što bi ostala neka na selu. A od Andrijevice dovde, nema djevojaka. Sad kad bi ljudska vrsta zavisila i sav narod da pomre, ne bismo mogli naći djevojku”, objašnjava on.
Majka trojice Đukića, Stana, priča da je snaga polako izdaje i da bi sinovi trebalo da se žene.
“Oni ljeti kose, plaste, kopaju, a ja čuvam stado na planini. U slobodno vrijeme berem jagode, borovnice, čajeve, uvijek se ponešto nađe u planini”, priča Stana.
Dok sinovi rade poslove oko košenja, namirivanja hrane za stoku, Stana čuvajući ovce po planini ne sjedi “praznih ruku”.
“Pa, ili pletem čarape, prsluke ili berem jagode, borovnice, pečurke, kleku, čajeve... Više sam i ja stara, evo sretam sedamdesetčetvrtu godinu i bilo bi vrijeme da mi dođe neka snajka da me odmijeni. Moji sinovi su vrijedni i mogla bih samo da uživam. Ne smeta mi ni da dođe neka sa djetetom, samo da počnu da se žene”, iskrena je Stana.
Ljubiša Đukić se požalio na nisku otkupnu cijenu ovčijeg mesa, koje godinama iznosi 2,3 eura žive vage.
“Koliko god se cijena mesa mijenjala ili rasla u mesarama, ta cijena godinama se nije mijenjala. Sve se lomi preko leđa seljaka. To je dosta niska cijena i to je razlog zašto nema više stada”.
Ostojić: Uzeše nam šume, izvore i rijeke
Milun Ostojić iz Kuti priča da je odumiranje sela veliki problem tog kraja i da je “tome doprinijela pogubna politika DPS-a”.
“Da ti je bio obraz kao ova planina, ako nisi bio član DPS-a ništa ti nije pomagalo. Sve su nam oduzeli. Od marta svakog dana po pet kamiona šumske građe izvlače iz šuma, a samo na području Kutske rijeke brat predsjednika Opštine Srđana Mašovića, Igor Mašović, gradi pet hidrocentrala. Nadamo se da će se nešto promijeniti sa novom vlašću, da će osloboditi rijeke i izvore”, kaže Ostojić.
Bonus video:
