OMBUDSMAN O RADU I PREPORUKAMA

Baković: Policija krije one koji su tukli građane

Preporuke policiji se poštuju, ali i dalje su neostvarene one nakon "oktobarskih okupljanja"
76 pregleda 1 komentar(a)
Šućko Baković, Foto: Savo Prelević
Šućko Baković, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 13.01.2018. 16:33h

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Šućko Baković pozvao je građane da se više obraćaju njegovoj kancelariji.

U intervjuu “Vijestima” on je izrazio zadovoljstvo jer se njihove preporuke generalno poštuju, uključujući one koje su upućene policiji i pravosuđu. Ali kaže da su i dalje neostvarene preporuke da se otkriju pripadnici Specijalne antiterostičke jedinice, koji su odgovorni za torturu nakon protesta 2015. godine.

  • U dokumentu koji je Vlada nedavno objavila o stanju u poglavljima 23 i 24 navodi se poboljšanje rada zaštitnika i porast povjeranja javnosti. Pored zadovoljstva, molimo vas da prokomentarišete dobre ocjene koje ste dobili?

Porast povjerenja ohrabruje, ali nameće i obavezu da se ono očuva. Povjerenje, kao i svaki uspjeh, možda je nekada lakše steći nego očuvati jer njega prati i porast očekivanja, pa s pravom treba biti oprezan jer predstoji period izazova.

Trudićemo se da Instituciju još više približimo građanima i da je učinimo vidljivijom, a posebno za one koji još uvijek nedovoljno razumiju naš mandat i koji su nekvalifikovani u procesnom smislu. Nastojaćemo da građane ohrabrimo da nam se više obraćaju, a na Instituciji je da kvalitetom svog rada zadobije njihovo povjerenje i opravda očekivanja.

  • Ima li napretka u sprovođenju zakona kada je u pitanju poštovanje ljudskih prava, jer ste 2016. godine konstatovali da je u nekim oblastima ostvaren određeni napredak, prije svega u zakonodavstvu, ali da se zakoni ne primjenjuju?

Posmatrano u cjelini, u ostvarivanju ljudskih prava u 2017. godini bilježimo određeni napredak u odnosu na prethodnu. Ali, stanje još uvijek nije zadovoljavajuće, posebno kada su u pitanju ranjive grupe kao što su osobe sa invaliditetom, žene, Romi, stari i pripadnici LGBT populacije.

Napredak je vidljiviji u oblasti zakonodavstva. Zakoni su u velikoj mjeri usaglašeni sa standardima EU, međunarodnim i standardima UN-a, ali i dalje imamo probleme u njihovoj primjeni. To je boljka koja prati naše društvo, ali i tu ima pomaka. Godinama već naglašavamo obavezu primjene međunarodnih standarda, jer oni imaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom.

Čini se da još uvijek nije promijenjen način rezonovanja u primjeni novih usvojenih pravnih instituta, a nerijetko je prisutan i kruti, formalistički pristup u tumačenju normi - kada se ona posmatra isključivo kroz njeno jezičko značenje. Konačno, kada je zakonodavstvo u pitanju generalni zaključak bio bi da se sporne odredbe u najvećem dijelu nalaze u podzakonskim aktima i da su oni najčešći izvor problema.

  • Koje su to oblasti gdje je veliki raskorak između postojanja zakonodavnog okvira i prakse?

Čini se da su u oblasti socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, životne sredine, javne administracije i antidiskriminacije i dalje prisutni problemi u primjeni zakonodavnog okvira.

  • Da li su organi javne uprave prošle godine obezbjeđivali efikasnu zaštitu prava građana/ki ? Da li državni organi poštuju vaše preporuke, posebno pravosuđe i policija ?

I u 2017. godini građani su se najviše žalili na rad organa javne uprave (državne i lokalne). U njihovom radu i pored ostvarenog određenog napretka, i dalje su prisutne slabosti.

U postupanjima po žalbama građana zapazili smo da po pojedinim zahtjevima postupci neopravdano dugo traju i da organi javne uprave ne poštuju zakonom utvrđene rokove za odlučivanje, a bilo je slučajeva ćutanja administracije. Nerijetko se dešava da drugostepeni organi javne uprave više puta poništavaju akte prvostepenih i predmet vraćaju na ponovni postupak i odlučivanje. Ovakva postupanja organa nisu u skladu sa principima dobre uprave.

Podsjećam da princip dobre uprave jeste princip rada savremene javne uprave, kojim se teži da se građanima pruži veća sigurnost u odnosima sa upravom, odnosno njenim službenicima, jer je u demokratskom društvu građanin "vrhovni gospodar". Zato se u pravnoj državi ne traži samo zakonitost postupanja već i pravedan, efikasan i transparentan rad javne uprave. Standard dobre uprave ne dozvoljava nečinjenje i pasivnost, sporost u postupanju i ignorisanje prava građana.

Generalno posmatrano, naše preporuke se poštuju, a posebno date u postupanju po individualnim žalbama. Međutim, kada su u pitanju takozvane “sistemske” preporuke - date u izvještajima i u bavljenju opštim pitanjima još uvijek ne možemo biti zadovoljni.

  • Šta je sa pravosuđem i policijom?

Što se tiče pravosuđa, naše preporuke se uglavnom poštuju, a sudovi blagovremeno postupaju po našim zahtjevima i dostavljaju izvještaje u vezi sa realizacijom preporuka. Kada su u pitanju preporuke date policiji u velikom procentu se poštuju, ali i dalje su neostvarene one upućene nakon “ oktobarskih okupljanja” a tiču se preduzimanja mjera za identifikaciju i utvrđivanje odgovornosti policijskih službenika koji su primijenili prekomjernu fizičku silu.

  • Ustavni sud je, kao i vaša institucija utvrdio nekoliko slučajeva torture i nepoštovanje tužilaca od strane policije. Kako se to održava na vladavinu prava?

Povrede ljudskih prava i sloboda i pasivnost organa zaduženih za sprovođenje zakona suprotne su konceptu vladavine prava.

Povrede, a posebno teške povrede ljudskih prava, dešavaju se i u starim demokratijama, ali u takvim društvima uslijedi adekvatan odgovor države. Smatram da izostanak efikasne, nepristrasne i pravovremene istrage i privođenja pravdi učinilaca takvih djela dovodi do gubitka povjerenja javnosti u institucije sistema i ohrabruje na ponavljanje tih djela.

  • Na šta biste vi posebno skrenuli pažnju građanima i državnim oganima?

I ovom prilikom, skrećem pažnju građanima da nam se blagovremeno obraćaju, jer nerijetko bilježimo slučajeve obraćanja kada su pravosnažno završeni postupci pred organima javne uprave ili sudovima. Građani od nas traže da preispitujemo sudske postupke i mijenjamo odluke organa, što je izvan našeg mandata.

Od državnih organa očekujemo, a i zahtijevamo, da sa više senzibiliteteta pristupaju stavovima i mišljenjima zaštitnika, jer se u konačnom to tiče utvrđivanja propusta u njihovom radu koje je na taj način moguće znatno lakše i efikasnije otkloniti i spriječiti. Zato nije dobro kada se od stava Institucije bespotrebno pokušava napraviti nepostojeći rivalitet u nadmetanju oko kvaliteta rada, odnosno ispravnosti stava.

  • Da li ste dobijali pritužbe ili se eventualno interesovali ima li kršenja prava i zakona u postupku upisa na Policijsku akademiju osoba koje nijesu ni učestvovale na konkursu, a što se pravda pozitivnom akcijom?

Iako pritužbe nijesu podnijete ovo pitanje nije ostalo izvan interesovanja institucije i mi pratimo postupanje nadležnog inspekcijskog organa.

  • Utvrdili ste i da mediji često krše prava djece. Da li je to zbog prirode posla, nesmotrenosti ili nečeg trećeg. Šta nam sugerišete?

Ne smatram da sama priroda posla uslovljava povrede temeljnih prava. Prije bi se reklo da u pojedinim slučajevima pogrešno shvatanje prirode posla vodi zaključku da je sve dozvoljeno, ako je cilj informisanje javnosti.

Mediji imaju nesporno veliki uticaj kako na društvo u cjelini, tako i na djecu. Ne treba zaboraviti, ni osporiti doprinos medija za javno otvaranje mnogih pitanja i problema koji bi ostali daleko izvan dometa zakona i javnosti da ih se upravo mediji nisu dotakli, iznijeli i na taj način prozvali odgovorne institucije. Međutim, prateći medijske sadržaje zapaža se da postoje primjeri nepoštovanja prava djece i njihovog dostojanstva prilikom medijskog izvještavanja (posebno prava na privatnost i zaštitu doma i porodice), bilo da se radi o djeci žrtvama nekog oblika nasilja ili zlostavljanja, djeci čije porodice žive na rubu egzistencije ili o djeci počiniocima krivičnih djela.

Razumijemo intencije određenih medija i humanitarnih organizacija da se prikazivanjem faktičkog stanja porodice i uslova u kojima žive, pomogne tim porodicama i djeci koja žive na granici siromaštva, ali primjećujemo da način na koji su prikazana djeca (sa fotografijom ispred oronule kuće, neurednog pokućstva, praznog frižidera) u svoj nemaštini i oskudici, na određeni način povređuje njihovo pravo na dom i porodicu, na dostojanstvo, izlaže ih stigmatizaciji od strane sredine i njihovih vršnjaka.

Informacije koje spadaju u djetetov privatni život ne bi trebalo da budu dostupne trećim licima, kao ni što ne bi smjele biti plasirane putem sredstava informisanja, budući da se njihovim objavljivanjem može naštetiti djetetu i prouzrokovati njegova duševna bol i patnja. Mediji treba da nastoje da kada izvještavaju o djeci da se bave pojavama i/ili problemima, a ne ilustracijom pojedinačnih slučajeva.

Podsjećamo i na stav Evropskog suda za ljudska prava jasno govori o javnom interesu u informisanju, pri čemu "snagu javnog interesa" ne može imati čista znatiželja javnosti ili potreba uvećanja prodaje glasila radi ostvarivanja većeg profita prodajom medija na tržištu. Najkraći savjet bi bio da se novinari usmjeravaju ka ključnim etičkim pravilima profesije u kojima se sigurno može pronaći dosta toga što čini i pravni standard, na koji se vrlo često pozivaju i evropski sudovi.

Porodično nasilje rađa drugo nasilje

  • Godinama se radi na pokušajima prevencije nasilja nad ženama, aktivna je i kampanja kada su u pitanju djeca. Prema vašim podacima, ima li ikakvih pomaka u toj oblasti?

Pomaka u ovoj oblasti ima, ali je evidentno da se politike moraju prilagoditi situaciji na terenu. A ona i dalje govori da je trend nasilja izražen i to kao opšti društveni fenomen, pa se i porodično nasilje ne može smatrati izuzetkom.

Međutim njegove posljedice su teške sa stanovišta geneze koja pokazuje da nasilje u porodici nerijetko uzrokuje i druge vidove nasilja. Istovremeno, praksa pokazuje neke nedosljednosti u sistemu kada se to tiče specifičnosti gonjenja učinilaca i nedostatke u zaštiti i snaženju žrtava nasilja da život nastave bez dodatnih pritisaka na njihovu samostalnost u ekonomskom i socijalnom smislu. Takođe, nužno se nameće potreba ozbiljne analize kazni i mjera propisanih crnogorskim zakonima i njihovog upodobljavanja sa stepenom društvene opasnosti ove pojave i njenim posljedicama.

Posljedice porodičnog nasilja se uglavnom odražavaju i na djecu, jer ona ili prisustvuju nasilju i tako ga trpe ili su i direktne žrtve nasija. Sve kampanje u ovoj oblasti izuzetno su značajne, potrebne i podržavamo ih jer se kroz prevenciju i dosljednu primjenu zakona jedino mogu ostvariti bolji rezultati u suzbijanju ove pojave.

Porodične i privatne prilike nisu uticale na moj dugogodišnji rad

  • Da li imate problem objektivnosti rada sa policijom gdje se uglavnom pritužbe tiču teških krivičnih djela, s obzirom da je vaš sin na čelu kriminalistike UP?

Nemam, ukoliko ste pažljivo pratili rad institucije i dosadašnja postupanja mogli ste zapaziti da smo u više slučajeva utvrdili povredu prava od strane policije i dali preporuke, a u jednom slučaju podnesena je i krivična prijava.

Iako zaista ne osjećam da ima razloga za pravdanje, podsjećam da imam i zamjenike koji iz domena svoje nadležnosti postupaju i direktno komuniciraju sa predstavnicima Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, kao organa u sastavu.

I prije okolnosti na koju ukazujete, privatne i porodične prilike nisu uticale na moj dugogodišnji rad i karijeru.

Preporučujemo za Vas