Znanje neosjetno ulazi u glavu

Počeli sa izradom tihih knjiga - ručno rađene knjige gdje je sve na čičak

Tiha knjiga podstiče intelektualne i motoričke sposobnosti djece, razvija njihovu kreativnost, ali i pomaže im da savladaju slova i brojeve, kao i da se igraju, kaže direktorica Udruženja za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju, Miluša Cica Žugić

5870 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Svetlana Mandić
Foto: Svetlana Mandić

Nikšićko Udruženje za pomoć licima ometenim u psihofizičkom razvoju počelo je sa izradom neobičnih knjiga.

Riječ je o tihim knjigama koje su namijenjene djeci predškolskog uzrasta nižih razreda i djeci sa teškoćama i smetnjama u razvoju. Tihe interaktivne knjige već su osvojile kako korisnike, tako i zaposlene u pomenutom Udruženju, a svi se nadaju da će polako krenuti i sa “osvajanjem” djece širom Crne Gore.

“Djeci predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, kao i djeci sa smetnjama i teškoćama u razvoju, tihe knjige pomažu da izraze svoju kreativnost, savladaju slova i brojeve, prostorne odnose i još mnogo toga. Tiha knjiga se ne bez razloga tako zove, jer znanje neosjetno ulazi u glavu. Ona je istovremeno knjiga, igračka i pokazni materijal koji služi vaspitačima, učiteljima, logopodima i psiholozima, a posebno djeci”, objašnjava direktorica Udruženja, Miluša Cica Žugić.

Prema njenim riječima tiha knjiga podstiče intelektualne i motoričke sposobnosti djece, razvija njihovu kreativnost, ali i pomaže im da savladaju slova i brojeve, kao i da se igraju.

Miluša Cica Žugić
Miluša Cica Žugićfoto: Svetlana Mandić

“Tiha knjiga je ručno rađena, a sve na stranicama je na čičak. Djeca sama kreiraju kako će stranice da izgledaju. Svaka stranica je višenamjenska i ima džepove gdje se nalazi pomoćni materijal. Knjiga je jako šarena da bi djeci bila primamljiva, mekana, ne možete je pocijepati. Ona je didaktička knjiga koja služi i za učenje, ali i za igru. Pomaže djeci da shvate i prihvate znanje kroz igru”, kaže Žugić.

Tihu knjigu timski izrađuju personalni asistenti i osobe sa invaliditetom, članovi Udruženja, logopedi i psiholozi daju sugestije koji bi to sadržaju bili potrebni da se u njoj nađu, a čitavim poslom koordinira Bojana Durutović.

“Uradili smo osam knjiga i trenutno je u izradi deveta koja je posvećena Covid-19, pošto je trenutno aktuelna ta tema. Uz pomoć ostalih personalnih asistenata i korisnika trudimo se da što više dočaramo i ukažemo na problem sa kojim se trenutno suočava cijeli svijet”, kaže Durutović.

Objašnjava da knjige rade od filca, da su bogato opremljene različitim pojmovima, kao i da je za izradu jedne knjige potrebno desetak dana.

foto: Svetlana Mandić

Direktorica Udruženja ističe da je ideja potekla od njene sestre Rade, vaspitačice u vrtiću, koja je unucima napravila tihu knjigu.

“Oduševila sam se sa tom knjigom i rekla sam da bi to i nama trebalo. Tako smo počeli da izrađujemo tihe knjige. One imaju lijepo pakovanje i divne su za poklon. Broj stranica se kreće od 15 do 20 i svaka stranica je drugačije boje i bogata je pojmovima. Ovo je sam početak, ali se nadamo da ćemo uspjeti da naše knjige promovišemo, jer mislim da je ovo nešto što malo ko radi. Specifičnost je što, pored personalnih asistenata i mladih ljudi koje pripremamo za samostalan rada, i djeca i mladi sa smetnjama u razvoju učestvuju u izradi tihih knjiga. Svi se trude da pokažu svoju kreativnost”, kaže Žugić.

Ističe da knjige moraju, pored svih pobrojanih karakteristika, da zadovolje i u ekološkom i u estetskom smislu.

Tihe knjige i za učenje o saobraćaju

Pošto Udruženje trenutno realizuje projekat “Saobraćajnom kulturom sprečavamo diskriminaciju”, koji je finansiran od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva, odlučili su i da urade dvije tihe knjige vezane za saobraćaj.

“Riješili smo da uradimo knjige o saobraćaju i da naše korisnike, ali i sve mališane koji budu koristili ove knjige, naučimo da se što bolje snalaze kao učesnici u saobraćaju”, kaže Durutović.

U sklopu pomenutog projekta korisnici su uz pomoć stručnog osoblja napravili maketu saobraćajne raskrsnice, održane su pedagoške radionice na kojima su lica sa invaliditetom upoznata sa saobraćajnim pravilima, kulturom i načinima kako da se ponašaju u saobraćaju, a odrađene su i fokus grupe za korisnike Udruženja, njihove roditelje, prosvjetne radnike i prevoznike.

foto: Svetlana Mandić

“Tema fokus grupa je bila položaj osoba sa invaliditetom u saobraćaju, problemi sa kojima se susreću, načinima na koje je moguće obezbijediti njihov ravnopravan položaj sa drugim učesnicima u saobraćaju. Uradili smo i obimno istraživanje u koje su bili uključeni građani Nikšića, prosvjetni radnici, OSI, njihovi roditelji, prevoznici, predstavnici auto-škola, taksisti, kako bi dobili podatke da li osobe sa invaliditetom imaju probleme u saobraćaju i da li ostali činioci društva imaju problema u saobraćaju ili nezgodnih situacija kada su u pitanju OSI”, kaže Žugić i dodaje da će rezultati istraživanja biti predstavljeni u brošuri.

Od marta imali pauzu svega mjesec i po

Udruženje će naredne godine obilježiti tri decenije rada i do danas je kroz njega prošlo više od 300 osoba sa invaliditetom, dok je njih pedesetak imalo mogućnost i da radi. Ono po čemu je Udruženje specifično je i to što su prije četiri godine osnovali frizerski salon, koji je prerastao u frizersko-kozmetički salon i registrovan je kao DOO, a godinu kasnije i prvu teretanu za OSI u Crnoj Gori.

“U salonu imamo jednu osobu sa invaliditetom za stalno zaposlenu, a na projektnoj osnovi radi još jedna ili dvije. U teretani, osobe sa invaliditetom dolaze tri puta nedjeljno, naravno besplatno, a otvorena je i za druge građane koji plaćaju. Naši članovi svakog ponedjeljka idu na bazen Sportskog centra zajedno sa fizioterapeutom”, kaže Žugić.

foto: Svetlana Mandić

U Udruženju je, kako ističe, trenutno zaposleno 20 osoba, među kojima je i pet sa Zavoda za zapošljavanje koje osposobljavanju da budu saradnici za podršku OSI. Udruženje ima psihologa, logopeda, fizioterapeuta, personalne asistente…

“Od marta smo imali pauzu svega mjesec i po i onda nastavili sa radom, poštujući sve propisane mjere. Srećom, vrijeme je lijepo, pa je jedan dio učesnika vani, drugi unutra, i onda se smjenjuju. Kod logopeda, psihologa i fizioterapeuta redovno dolaze djeca na individualne tretmane”, objašnjava Žugić i dodaje da su od marta do danas rijetko od koga imali pomoć, kako njihovi članovi, tako i Udruženje.

Preporučujemo za Vas