SVJETSKI DAN BORBE PROTIV DIJABETESA

Svaka treća osoba ne zna da ima šećernu bolest

Dijabetičari u povećanom riziku tokom pandemije. Zbog faktora rizika u evropskom vrhu po broju oboljelih

35048 pregleda 58 reakcija 12 komentar(a)
U stanju dijabetesa u Crnoj Gori više od 50.000 ljudi (ilustracija), Foto: Shutterstock
U stanju dijabetesa u Crnoj Gori više od 50.000 ljudi (ilustracija), Foto: Shutterstock

Svake godine u Crnoj Gori od dijabetesa oboli između 2.000 i 3.000 osoba, a među njima je i od 20 do 30 djece mlađe od 14 godina.

Institut za javno zdravlje Crne Gore sprovodi implementaciju i razvija Registar šećerne bolesti u saradnji sa zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.

Povodom Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa, koji se obilježava danas, rukovodilac Registra šećerne bolesti u Crnoj Gori dr Dragan Likić za “Vijesti” je kazao da danas dijabetes shvatamo kao poremećaj zdravlja, koji je hronično i progresivno stanje. Likić je objasnio da dijabetes može trajati godinama prije nego se pojave simptomi bolesti i otkrije bolest.

“Svakoj trećoj oboljeloj osobi u Crnoj Gori dijabetes nije otkriven. Zbog takve prirode oboljenja pažnju građana treba usmjeriti na preventivne mjere i skrining dijabetesa”, kazao je on.

foto: IJZCG

Na pitanje zašto je Crna Gora u evropskom vrhu po broju oboljelih od šećerne bolesti, Likić je kazao da se odgovor nalazi vjerovatno u činjenici na koju ukazuju podaci Registra šećerne bolesti, a to je da 75 odsto odraslih oboljelih od dijabetesa tipa 2 ima prisutne faktore rizika koji direktno doprinose pojavi ove bolesti i njenih komplikacija.

foto: IJZCG

“Podsjetimo se da su 98 odsto oboljelih osoba odrasle osobe od kojih do 93 odsto boluje od dijabetesa tipa 2. Vjerovatno je široka zastupljenost fizičke neaktivnosti, neadekvatne ishrane uz naše biološke osobenosti, doprinijela kroz tri posljednje generacije, unazad 60 godina, ovolikom porastu oboljelih od šećerne bolesti”, istakao je Likić.

foto: IJZCG

Razlike između dijabetesa 1 i 2

Doktor je objasnio da je razlika između dijabetesa tipa 1 i 2 u zastupljenosti među oboljelim stanovništvom.

“Između 92 i 93 odsto oboljelih odraslih osoba boluje od dijabetesa tipa 2 u Crnoj Gori, a u svijetu se taj procenat kreće i do 95 odsto. Osoba može imati dijabetes tipa 2 godinama prije nego se pojave simptomi bolesti i bolest otkrije, što je druga osobenost ovog oboljenja. Ključna razlika između ova dva tipa dijabetesa je u načinu nastanka i mogućnosti prevencije. Pojavu dijabetesa tipa 2 opredjeljuje prisustvo faktora rizika koji dovode do nasljednih promjena u funkcionisanju našeg metabolizma i insulinske rezistencije. Stoga je moguće da djelovanjem na faktore rizika preveniramo pojavu dijabetesa tipa 2, ali i postignemo uspješniju regulaciju poremećaja metabolizma glukoze”, pojasnio je Likić.

Likić: Naše ponašanje osnovni uzrok pojave i porasta oboljelih od dijabetesa tipa 2
Likić: Naše ponašanje osnovni uzrok pojave i porasta oboljelih od dijabetesa tipa 2foto: Luka Zeković

On je istakao da dijabetes nastaje bilo usljed izostanka ili nedovoljne sekrecije insulina ili nedovoljnog iskorištavanja insulina u organizmu, tako da glukoza ostaje u krvi van domašaja ćelija organizma.

“Tip 1 šećerne bolesti nastaje usljed destrukcije beta ćelija gušterače (pankreasa) i obično vodi ka potpunoj nestašici insulina. Tip 2 šećerne bolesti nastaje usljed progresivnog gubitka sekrecije insulina zbog insulinske rezistencije-nedovoljnog iskorištavanja insulina”, kazao je Likić.

Faktori rizika visoko kalorijska hrana, neaktivnost...

Likić je rekao da su faktori rizika značajniji za nastanak dijabetesa 2 i da je naše ponašanje osnovni uzrok pojave i porasta oboljelih od ovog tipa šećerne bolesti.

“Nasljedna predispozicija udružena sa navikom konzumiranja visoko kalorijske hrane bogate mastima I fizičkom neaktivnošću su vodeći faktori rizika za pojavu gojaznosti i dijabetesa tipa 2”, kazao je.

Dr Likić je istakao da u modernom svijetu, neuravnoteženo prisustvo faktora stresa dovodi do široke društvene zastupljenosti nezdrave ishrane, fizičke neaktivnosti, gojaznosti, povišenog holesterola, hipertenzije, zagađenja životne sredine, upotrebe duvana i alkohola, koji su prepoznati kao faktori rizika za širenje hroničnih nezaraznih bolesti među kojima i dijabetesa tipa 2.

Likić
Likićfoto: Luka Zeković

Govoreći o preventivnim zdravstvenim mjerama protiv dijabetesa, Likić je objasnio da se one odnose na cjelokupnu crnogorsku populaciju jer tako primijenjene donijeće željene benefite u budućnosti.

“Shodno uzrastu, odnosno starosti jedinke, opšte mjere prevencije dijabetesa su zdrava ishrana, fizička aktivnost, dnevni odmor, okrepljuju i san, kao i redovan skrining na dijabetes i predijabetes.Predijabetes može biti reverzibilan ukoliko se primijene mjere prevencije i ljekovi”, istakao je.

Simptomi dijabetesa i kako ga otkriti

Likić je objasnio da su klasični simptomi dijabetesa prekomjerno mokrenje, prekomjerna žeđ, gubitak u težini čak i uz povećan unos hrane, umor, mučnina, povraćanje i sklonost infekcijama.

“Takođe, pažnju treba usmjeriti i na način ispoljavanja oboljenja. Početak dijabetesa tipa 1 je obično nagao i može biti životno veoma ugrožavajući, dok je početak dijabetesa tipa 2 spor, ali nažalost često se prvo otkriju njegove komplikacije, kao što je akutni infarkt miokarda, moždani udar i mnogi drugi poremećaji zdravlja”, pojasnio je on.

On je kazao da su vrijednosti testa glikemije našte (mjerena ujutru nakon osam do 12 sati gladovanja), vrijednosti našte oralnog testa opterećenja glukozom (OGTT) i vrijednosti testa glikoliziranog hemoglobina (HbA1c) koji ne zahtijeva gladovanje potpuno i podjednako pouzdane u dijagnostikovanju poremećaja metabolizma glukoze bilo da se radi o predijabetesu ili dijabetesu.

Dijabetičari u posebnom riziku tokom pandemije

Upitan na šta bi trebalo da obrate pažnju dok traje pandemija kovida-19, Likić je kazao da je postizanje i održavanje dobro regulisane glikemije cilj liječenja dijabetesa i odlaganja pojave komplikacija.

“Ovaj cilj je rezultat: navika zdrave ishrane, odgovarajuće fizičke aktivnosti, odsustva povišenog arterijskog pritiska, odsustva povišenog holesterola i pravilnog uzimanja ljekova. Higijena: čiste ruke, nošenje maske i održavanje odgovarajuće socijalne i fizičke distance uz optimalno regulisanu glikemiju su smjernice za očuvanje zdravlja oboljelih od dijabetesa tokom ove pandemije”, poručio je on.

Likić je naglasio da osobe sa dijabetesom pripadaju populaciji stanovnika sa zdravstvenim rizikom kod koje svako drugo oboljenje može da poprimi teži tok i da dovede do fatalnog ishoda.

“Pogledajmo koji su razlozi za to. Prvo, podsjetimo se da je više od 50.000 crnogorskih građana u stanju dijabetesa, odnosno da žive sa poremećajem metabolizma glukoze. Drugo, trećina oboljelih je starosne dobi između 55. i 64. godine života i treće, možda najvažnije, je da svaki deseti oboljeli ove starosne dobi ima već razvijene komplikacije u trenutku otkrivanja oboljenja.

Komplikacije dijabetesa su teške i često same po sebi smrtonosne, kao akutni infarkt srčanog mišića, moždani udar, hronična bubrežna insuficijencija i mnoge druge”, istakao je on.

Likić je kazao da, sa druge strane, sve ovo dodatno otežava izmijenjen odgovor organizma osoba oboljelih od dijabetesa na infekcije i povrede. Oboljeli od šećerne bolesti su skloni ponavljanim gljivičnim infekcijama kože i usporenom zarastanju rana/ozljeda. Sve navedeno ukazuje da osobe sa dijabetesom imaju prisutan dodatno povećani zdravsteni rizik u aktuelnoj pandemiji.

Roditelji u strahu, problemi djece dijabetičara isti

Obilježavanje Svetskog dana borbe protiv dijabetesa ove godine ograničeno je globalnom pademijom korona virusa. Ipak, problemi sa kojima žive djeca sa ovom hroničnom bolešću ostaju isti, a trenutno postoji i strah od toga kako će njihov organizam reagovati ukoliko se zaraze koronom. To su kazali iz Udruženja roditelja djece s dijabetesom Beta - Crna Gora.

"Iako znamo da su hronični bolesnici u najvećoj opasnosti od korone, odnosno da postoji velika mogućnost da se njihovo stanje iskomplikuje, sa djecom oboljelom od dijabetesa tip 1 zasad nemamo takva negativna iskustva. Nekoliko djece iz našeg udruženja preležalo je korona virus bez komplikacija, što može da donekle umiri ostale roditelje. Naravno, preventivne mjere treba strogo da se sprovode, kao i da se održava dobro regulisan šećer u krvi u kontinuitetu. To je kod male djece, kao i kod djece u pubertetu malo teže, ali je neophodno. Olakšanje svima nama predstavlja što nam Fond za zdravstevno osiguranje pokriva trošak senzora za kontinuirano mjerenje šećera u krvi, što je od neprocijenjive vrijednosti za nas", kaže dr Nebojša Gulić iz Udruženja.

Dodaje da se nada da će što prije Fond odobriti senzore i za starije od 18 godina. Taj potez bi, kako je kazao, na duže staze, bio veoma isplativ i za njih jer bi bolja kontrola bolesti, koju ovaj uređaj omogućava, za posljedicu imao smanjenje broja zdravstvenih komplikacija izazvanih dijabetesom.

Gulić napominje da su mnogi roditelji uznemireni zbog toga što je posljednjih nekoliko nedjelja u apotekama u Crnoj Gori otežano snabdijevanje trakicama za mjerenje šećera. Od nadležnih je, ipak, stigla informacija da će za koji dan taj problem biti riješen i da nema razloga za paniku.

"Korona ne smije biti opravdanje da dođemo u situaciju da djeci nedostaju trakice, lancete ili bilo koji drugo sredstvo i lijek neophodnan za život i normalno funkcionisanje, Uvjerili su nas da nema razloga za strah", rekao je dr Gulić.

Prema podacima Udruženja, u Crnoj Gori je od dijabetesa tip 1 oboljelo više od 200 mališana. "Njihovo djetinjstvo obilježava stroga disciplina, velika odgovornost i dosta odricanja, a problermi sa kojima se susreću okolini su uglavnom nevidljivi ili slabo primjetni. Zbog toga je udruženje roditelja odlučilo da posebnu pažnju posveti bezbjednosti i boljem položaju djece sa dijabetesom u školskim i predškolskim ustanovama, ali su edukativna predavanja za vaspitače i nastavnike trenutno pauzirana zbog epidemije kovida 19", navode u saopštenju.

"Borba protiv dijabetesa za nas traje 365 dana godišnje 24 sata dnevno. Svaki roditelj koji ima dijete sa dijabetesom zna da u nadzoru njegovog stanja nema pauze, stalno mora da se prati nivo šećera u krvi i adekvatno reaguje da bi se korigovao. Šećer se kontroliše desetak puta u toku 24 sata, obavezno noću zbog straha od kome izazvane preniskim šećerom. Inzulin se daje bar četiri puta dnevno. To je za dijabetičare rutina, ali jako zahtjevan i stresan način života. Zato i od države i od Fonda za zdravstveno osiguranje uvijek očekujemo da sa razumijevanjem odgovore na potrebe onih koji su prinuđeni da žive sa hroničnom bolešću", rekao je dr Gulić i istakao da očekuju da i u Crnoj Gori, kao i u razvijenim zemljama, jedan roditelj oboljelog djeteta ima pravo na četvorosatno radno vrijeme, kao i da se odobri socijalna naknada oboljeloj djeci. "Ona je u potpunosti opravdana jer se radi o osobama na posebnom režimu ishrane i sa većim troškovima za tu vrstu hrane, a mnogi sa DM1 imaju i dijagnozu celijakije koja dodatno opterećuje budžet njihovih roditelja zbog kupovine bezglutenskih namirnica", ističe on.