Statua oživjela izblijedjela sjećanja

Bronzani kip Šabetaja Cvija odnedavno krasi ulcinjski Stari grad i predstavlja trijumf osiromašenog grada koji vapi za turističkom valorizacijom i promocijom kulturološkog i vjerskog turizma...

14812 pregleda 22 reakcija 0 komentar(a)
Skulptura u Starom gradu, Foto: Samir Adrović
Skulptura u Starom gradu, Foto: Samir Adrović

Da je Šabetaj kojim slučajem posljednje dane proživio u Dubrovniku, dosad bi svako mjesto koje bi moglo biti dovedeno u vezu s njim bilo obilježeno višejezičnim bronzanim tablama i o tome bi znao cijeli svijet, kaže za “Vijesti” prof. dr Eliezer Papo, profesor književnosti u Izraelu, vrsni poznavalac lika i djela Šabetaja Cvija, jednog od najpoznatijih Jevreja u istoriji, koji je svoj trag u drugoj polovini 17. vijeka snažno ostavio i u Ulcinju.

Ipak, u najjužnijoj opštini i nakon toliko vjekova, istorijske činjenice i sjećanja blijede okovana na posljednjem spratu Kule Balšića u Starom gradu. Tu je Šabetaj, nakon što je prihvatio islam i bio izgnan, proveo posljednjih deset godina života. U ulcinjskom izgnanstvu je, kao Mehmed efendija, vodio dvostruki život - javno kao musliman, kapidžbaša i sultanov čuvar kapija, i tajno, odan jevrejskoj vjeri i Davidovim zvijezdama...

Zato bronzani kip Cvija, koji odnedavno krasi terasu Palate Venecija u Starom gradu, osim što svjedoči o superiornom biću samoproglašenog Mesije, predstavlja i trijumf osiromašenog grada, koji vapi za turističkom valorizacijom i promocijom kulturološkog i vjerskog turizma i budi nadu da genije iz Smirne, današnjeg Izmira, svijetu, a posebno ljudima željnim novih i neotkrivenih destinacija, ovog puta zablista iz Ulcinja.

Unutrašnjost na posljednjem spratu kule
Unutrašnjost na posljednjem spratu kulefoto: Samir Adrović

Grandiozna skulptura crnogorskog vajara Zlatka Glamočaka visoka 2,23 metra i ktitora, uglednog ulcinjskog ugostitelja i hotelijera Ganija Resulbegovića, udaljena je svega stotinjak metara od Kule Balšića, podsjeća i na misteriju o tome gdje počivaju posmrtni ostaci čovjeka koji je obilježio jednu cijelu epohu i neustrašivo krenuo da mijenja svijet...

U Jevrejskoj zajednici Crne Gore nemaju dilemu - promocija Cvijevog lika i djela za vrijeme boravka u Ulcinju, može samo da doprinese razvoju ulcinjskog i crnogorskog turizma.

“Ulcinj je prelijep turistički grad, ali je za veće interesovanje turista i van sezone potrebno uključiti i dodatne elemente... Postavljanjem ploča sa natpisima na nekoliko jezika, tj. mapiranjem mjesta koja je obilježio svojim životom, prije svega gradskih zidina gdje dočekuje Šabat, pogleda sa prozora na more i ‘stijenu’, dobila bi se zaokružena priča koja bi jako privukla turiste”, kaže za “Vijesti” predsjednica Jevrejske zajednice u Crnoj Gori Nina Ofner Bokan i ističe da bi se na taj način lako predstavio i približio desetogodišnji život Šabetaja u Ulcinju.

Smatra i da bi identifikacija njegovog groba trebalo da bude propraćena podizanjem memorijala.

“Time bi se svakako privukla pažnja svjetskog turizma, sa posebnim akcentom na Jevreje, koji posljednjih godina dolaze u sve većem broju u našu zemlju”, kaže ona i dodaje da tome u prilog ide i nedavno podignuti spomenik u Starom gradu.

Ističe da je i vrlo značajan roman “Davidova zvijezda“ Zuvdije Hodžića, u kojem je Šabetaj glavni lik.

Davidove zvijezde u kuli
Davidove zvijezde u kulifoto: Samir Adrović

“U njemu se prikazuje kako ga je veliki vezir, Albanac Ćuprili (Qyprilliu) zarobio i zatvorio ga u Dardanelski zatvor. Pristalice su vjerovale da je njihov Mesija besmrtan, da se on može izgubiti devet mjeseci i da će se vratiti jašući lavicu, držeći u rukama uzde zmije sa sedam glava, u društvu jevrejske braće sa one strane rijeke Sabation. No, nažalast, bilo je drugačije...“, kaže Ofner Bokan. Čovjek vođen magičnom harizmom, impresivnim oratorskim sposobnostima i besprekornom inteligencijom, osvojio je Jevreje širom planete i u takvoj euforiji, i sam vjerujući u svoje božanske moći, sebe proglasio novim mesijom, završio je kao izgnanik na zapadnoj granici Otomanskog carstva - u Ulcinju.

Neslavnu sudbinu Šabetaja, odredio je Sultan Mehmed IV, koga je nesuđeni mesija javno pozvao da se odrekne Kurana i prihvati Talmud. Sultan mu nije oprostio nepristojnu ponudu, ali mu je poklonio život nakon što ga je prethodno primorao da primi islam. Tako je Cvi, sa turbanom na glavi, sa suprugom, bratom i još 29 familija, prema predanju u Ulcinj stigao 1666, kada je imao 40 godina.

Glamočak ističe da njegova ličnost svojom ikonom natkriljuje Servantesa i druge znamenite istorijske ličnosti Ulcinja.

“Sa Abrahamom Abulafiom, Moizim Majmonidesom, Davidom Riveniem, Solomonom Molkhom, Jakobom Frankom, Isakom Luria i Jakobom Kordoverom, predstavlja ključ razumijevanja tokom vjekova. Ove ličnosti od uticaja, međusobno isprepletene iako iz različitih epoha, usmjerile su tok istorije“, kaže Glamočak za “Vijesti”.

Ističe da je siguran da, pošto je sahranjen u Ulcinju, životni put i djelo Šabetaja pobuđuju pažnju i interesovanje i da mogu da gradu obezbijede jednu vrstu naučnog, vjerskog i kulturološkog turizma.

“Baš onako kako ljudi željni znanja putuju u Kordobu da se poklone spomeniku Mosi Maimonidesu i upiju duh saraćenske Španije. Samim tim, umjetnička djela, poput skulpture, prisiljavaju nas da putujemo da bismo ih vidijeli i divili im se, kako je to rekao Kosta Mavrakis, nekadašnji profesor filozofije na pariskom univerzitetu“, kaže Glamočak, koji živi i stvara u Parizu i koji je, pored ostalog, autor skulpture Ljuba Čupića u Nikšiću.

Prof. dr Papo ocijenio je da bi gornju sobu Kule Balšića, a možda i cijeli objekat, trebalo pretvoriti u muzej, koji bi pričao priču o Šabetaju, Ulcinju i šabetijanizmu.

“Tu bi uz slike glavih protagonista pokreta, naslovnice njihovih glavnih djela, kratku priču o pokretu i njegovoj ideologiji mogle biti izložene i slike pisama koja je slao iz Ulcinja... Kao i naslovnica knjige koju je tobože napisao u Ulcinju, ali uz napomenu da se radi o falsifikatu koji je jedan... (sljedbenik) svjesno i namjerno pripisao Učitelju“, ističe Papo.

Navodi da je o Šabetaju poznati filozof Geršom Šolem napisao monografiju na skoro hiljadu strana.

Papo smatra da je osim odaje u kojoj su ugravirane Davidove zvijezde vrlo važna i niša sa čempresom i zvijezdama, široki gradski zid uz Kulu Balšića, kao i stijena u moru preko puta, koju je Šabetaj pokazao svojim posljednjim jevrejskim musafirima.

“Sve bi to trebalo obilježiti bronzanim višejezičnim pločama“.

Za razliku od nekih savremenijh interpretacija koje vezuju Davidovu zvijezdu za jerusalimski hram, Papo kaže da na osmanskom Balkanu ona nije bila doživljavana kao ekskluzivno jevrejski simbol.

“Nego kao magijski ili dekorativni ornament za kojim su posezale sve tri tradicionalne religije na Balkanu, pa ga, osim po sinagogama, imate i na polijeleju Pivskog manastira, na zidu Hadži-Sinanove tekije u Sarajevu, na prozorima sarajevske Careve džamije...”.

Ističe da je iz perspektive Šabetajevog boravka u Ulcinju daleko interesantnija niša koja se nalazi preko puta sobe sa Davidovim zvijezdama. Niša je, pojašnjava, sa ilan/jilan simbolima - Ilan je na aramejskom drvo (drvo života i slično), a jilan na turskom zmija (sabetijanski mesija)...

Papo tvrdi da ne postoje bilo kakvi vjerodostojni dokazi o Šabetajevom napuštanju Ulcinja.

“Postoji samo autentično pismo koje je uputio Jevrejima u Beratu, koncem ljeta 1676, da mu pošalju molitvenik za nastupajuće jevrejske praznike. Uostalom, postoji izvještaj iz Ulcinja o njegovoj smrti. Haham Sevi, sarajevski a potom amsterdamski rabin, je iskoristio poznavanje informacije o pismu Jevrejima Berata da iznjedri priču o njegovom putu u Berat, i smrti na putu, a sve s ciljem da se zamagli stvarno mjesto sahrane i na taj način izbjegnu zijarot“, kaže Papo.

Naveo je da je, prema izvještajima, Šabetaj sahranjen na mjestu sa koga se vidi more, na ledini.

“Samim tim, turbe koje drži jedna ulcinjska familija, ne odgovara ovom opisu, i ne može biti primarni njegov grob. Istini za volju, posmrtni ostaci su mogli biti preneseni na to mjesto, ali isto tako su mogli biti preneseni i bilo gdje drugo“. Da li su Jevreji oprostili Cviju prelazak u islam, pitanje je o kome se i danas spore istoričari.

Papo kaže da iz perspektive tradicionalnog sefardskog judaizma, a to je upravo unutarjevrejska etno-konfesionalna skupina u kojoj se rodio, islam nije idolopoklonstvo.

“Samim tim, prividni prelazak na islam, pod prijetnjom smrtne kazne, nije problematičan dok god je privremen. Cijela ta stvar je regulisana čuvenom Majmonidesovom Poslanicom Jemenićanima. Dužnost takvog prisiljenika na prevjeravanje je da prvom zgodom napusti prostor na kome ga prisiljavaju i vrati se u okrilje vlastite vjere na teritoriji na kojoj nema prisile“. Daleko veći problem, kako tvrdi, bio je taj što iz perspektive osmanskog jevrejstva u datom momentu, predstavljala činjenica da je Šabetaj nakon prevjeravanja propagirao među drugim Jevrejima formalni prelazak na islam, uz tajno održavanje šabetijanske verzije jevrejskog mesijanizma...

“Što se tiče sunarodnjačkog oprosta - jevrejstvo nema papu niti pojedinca koji bi mogao u ime sistema da nekog razriješi odgovornosti. Simbolički, to bi mogao da napravi izraelski Parlament, ali ne mislim da će se to ikada desiti. Prvenstveno zbog toga što Šabetaju nije napravljena nikakva nepravda, nije krivo optužen, prevjeravanje se desilo i on se nikada nije zvanično vratio tradicionalnom judaizmu. Osim toga, još je problematičniji, kao što sam već rekao, njegov misionarski rad na propagiranju jednog reformisanog judaizma, neojudaizma svoje vrste“.

U Jevrejskoj zajednici ističu da Davidove zvijezde, ugravirane na bijelom mermeru Kule Balšića, mogu potvrditi tezu da je duboko u duši ostao Jevrej. Tome, kako navode, u prilog idu brojne knjige i zapisi, među kojima i prvo izdanje kabalističkog djela “Zohar“ iz 1559.

“Ali, treba imati u vidu činjenici da na Balkanu u to vrijeme Davidova zvijezda nije smatrana isključivo jevrejskim simbolom“, kaže Ofner Bokan. Navodi da je Jevrejska zajednica Crne Gore relativno mlada i da mora da vodi računa o svom kulturnom nasljeđu, u koju spada i Šabetaj.

“Njegova veza sa gradom Ulcinjem, kao i sa Jevrejima je neraskidiva. Pozdravljamo sve one koji rade na proučavanju i rasvjetljavanju njegovog misterioznog života i djela. Naša dužnost je da budemo dio toga. Stoga se obavezujemo da ćemo učestvovati u promociji i valorizaciji ovog kulturnog nasljeđa za dobrobit Jevrejske zajednice, grada Ulcinja i Crne Gore“.

Pogled ka Izmiru i simbolika broja sedam

Glamočak kaže da je bio pravi izazov raditi skulpturu i da je kroz visinu - 223 cm, provučen život i ezoterizam junaka.

“Naime, zbirom brojeva 223 dobijamo ezoterični broj 7 koji, između ostalog, simbolizuje život posvećen traganju za istinom. Isto toliko, 7 centimetara, visoka je i bronzana baza izvučena od odlivaka drvenih dasaka, kao teatar na kojima još igra svoju ulogu i koja će kao eshatološki fenomen trajati isto onoliko dugo koliko bude trajalo čovječanstvo“.

U šaci lijeve ruke, značajnoj za mistični kabalistički ezoterizam, nalazi se brojanica i jedna od dvije rolne Tore, tj. polovina jer je Šabetaj religijski preobraćenik, pojašnjava on. Njegova desna ruka u ezoteriji utjelovljuje dušu i pozitivnost i odmara se na mesijanskom štapu. Glamočak ističe da je spomenik pokrenuo novo interesovanje za Šabetaja na internacionalnom nivou, ali da je korona osujetila najavljeni dolazak na inauguraciju interesantnih osoba.

“Poput Charles Novaka, pisca kultne knjige Jakob Frank, lažni mesija koji je već dolazio u Ulcinj i esejiste Henri de Grossouvre. Radio sam na tome da u Ulcinj dođe i poznati izraelski istoričar Slomo Sand i održi predavanje”. Skulptura je okrenuta tako da gleda u pravcu Smirne, grada gdje je rođena znamenita istorijska ličnost.

Resulbegović: Cilj je valorizacija svih kulturoloških i istorijskih vrijednosti

Vlasnik Palate Venecija Gani Resulbegović kaže da izrada i postavljanje skulpture ne znači da je primarni interes promocija čuvenog Jevreja.

“Moj cilj je valorizacija i promocija svih kulturoloških i istorijskih vrijednosti Ulcinja i Crne Gore. Moramo kao grad da turizam izdignemo na viši nivo, da goste imamo i u avgustu i u januaru. To je moj cilj“.

Osim skulpture, na donjoj terasi hotelskog kompleksa Palate Venecija već nekoliko godina blista i statua Miguela de Servantesa, koju je izradio Bujar Vani, jedan od najperspektivnijih mladih vajara Albanije.

Tu je i Bećir-begova kula, koja je ranije bila opštinska palata, vladarski i knjaževski dvor, a danas je impresivni porodični muzej porodice Resulbegović. “U sklopu kompleksa postoji i objekat - muzej posvećen čuvenim ulcinjskim gusarima, koji su takođe obilježili jednu epohu i koji su, osim Jadranom, gospodarili i Sredozemljem“, kazao je Resulbegović.

Bonus video: