Povodom teksta objavljenog u “Vijestina” prije dva dana, sa naslovom „Država aminovala sječu preko 5.000 kubika zaštićene vrste”, reagovali su iz Uprave za šume.
Reagovanje objavljujemo integralno:
Predmetni tekst je još jedan u nizu zlonamjernih i iskonstruisanih pokušaja da se okrive nadležni organi za nedomaćinski odnos prema šumskim resursima. Da je autorka teksta imala namjeru da predmetnu temu obradi na tačan, objektivan i profesionalan način, u skladu sa načelima novinarske profesije, zatražila bi mišljenje i od Uprave za šume kao nadležnog organa, ali i od kolega iz biološke struke, kao i korisnika šuma tj. koncesionara koje optužuje da su u saradnji sa nadležnim organima učestvovali u uništavanju zaštićenih drvenastih vrsta.
Radi objektivnog informisanja javnosti, ističemo da je na osnovu Zakona o zaštiti prirode Republički zavod za zaštitu prirode donio pomenuto Rješenje 7. decembra 2006. godine.
Po tadašnjem Zakonu o zaštiti prirode - koji je datirao od davne 1977.godine, kao i njegovim izmjenama iz 1989.godine, ta institucija (kao jedina iz oblasti zaštite prirode) po Zakonu je samostalno (bez učešća Uprave za šume) donosila navedene propise. Ni u vrijeme donošenja predmetnog Rješenja, Uprava za šume nije konsultovana, ali Ii da jeste, imali bi našu punu podršku da se staništa munike i molike u potpunosti zaštite.
Da su prilikom pisanja teksta konsultovane, kolege iz bioloških nauka bi potvrdile da pomenute vrste nijesu ugrožene nekontrolisanom sječom, već širenjem drugih drvenastih vrsta (prije svega smrče, jele i bukve) na njihova staništa.
Ističemo da od II svjetskog rata do danas drvna industrija u Crnoj Gori pomenute vrste gotovo nije koristila (moliku nikada, a munika se koristila u manjem obimu kao plod saradnje ŠG iz Danilovgrada i Krivaje iz Zavidovića sredinom sedamdesetih i početkom 80-ih godina prošlog vijeka). Zbog specifičnosti i zahtjevnosti termičke obrade, munika je rijetko i zanemarljivo kod nas korišćena u zanatstvu.
Podsjećamo da se kod svih planova rađenih u šumarstvu izuzetna pažnja vodi o zaštiti staništa. Tako je bilo i u pomenutom planu iz 2008., gdje su zbog postojećeg stanja navedenih vrsta i potrebe sprovođenja sanitarno uzgojnih mjera planirane da se sa toga područja uklone određene količine drvne mase tih vrsta.
Donošenjem zakona o Zaštiti prirode u 2008. Crna Gora je posle 29 godina prvi put donijela pravni akt u toj oblasti kao izraz procesa harmonizacije sa EU, u čemu je aktivno učestvovala i šumarska struka kroz brojne projekte i davala značajan doprinos kroz definisanje Emerald zona kao inicijalnu aktivnost za uspostavljanje Natura staništa.
Nakon toga postupka definisani su svi budući planovi, uključujući i one na koje je saglasnost davala Vlada u pravcu zaštite ugroženih vrsta tako da u godišnjim programima gazdovanja nisu planirane za sječu vrste koje su ptredmetnim Rješenjem bile pod zaštitom.
Kao što je novinarka navela u tekstu na osnovu Zakona o zaštiti prirode i drugih obavezujućih akata, Uprava za šume je redovno podnosila Ministarstvu održivog razvoja zahtjeve za izdavanje akta o uslovima zaštite prirode, odnosno kod donošenja Odluke o (ne)preduzimanju izrade strateške procjene uticaja na životnu sredinu. Prilikom izrade svih planova, uključujući i pomenuti posebna pažnja se poklanja planiranu u okviru Emerald područja. Tako je urađeno i u procesu izrade i donošenja Programa gazdovanja za GJ “Čakor-Visitor” za period 2019-2028. godine.
Na strani 28 pomenutog Programa to je jasno i istaknuto, tako da svaki pokušaj manipulacije i senzacionalizma na tu temu odbacujemo sa indignacijom, zaključuje se u reagovanju koje potpisuje direktor Nusret Kalač.
Bonus video:
