Nova uz toplu vodu iz česme

Skender se probudi u stanu u koji se uselio u novembru i zapita se gdje je. Ne može da vjeruje šta je snašlo njega i porodicu
114 pregleda 5 komentar(a)
Ažurirano: 31.12.2017. 08:45h

Na Vrelima ribničkim neće nastupiti nijedna velika estradna zvijezda za doček Nove godine, ali veselijeg dočeka nego u 120 domova izbjeglica koji su se uselili u stanove, vjerovatno neće biti u Crnoj Gori.

Ritam tarabuke biće veliko iskušenje i za Djeda Mraza kada posjeti naselje koje su već nazvali Garavi siti kvart.

„Kad zatvorim oči mislim da sam negdje u gostima. Ne vjerujem da sam u svom domu, jer smo u kampu živjeli u katastrofalnim uslovima“, kaže za „Vijesti“ Skender Krasnići, koji se sa svojom sedmočlanom porodicom uselio u dvosoban stan. Skender kaže da se ponekad probudi u stanu, u koji se sa porodicom uselio prije skoro dva mjeseca, i zapita se gdje je. Ne može da vjeruje šta ih je snašlo.

Djeda Mraz je u porodici Krasnići, a i njihovim komšijama, stigao polovinom novembra kada su se uselili u domove koji imaju struju i kupatilo, toplu vodu. Ova radost koja će stići 1. januara, biće samo podsjećanje na novembarski dan i prvu noć prospavanu u sopstvenom toplom domu koji ne vlaži.

Krasnići su dobili stan u novom naselju u okviru Regionalnog stambenog programa Kamp Konik. Riječ je, uglavnom, o porodicama Roma, Aškalija i Egipćana. Naselju su već dali ime - Garavi siti kvart.

Skender je 1999. godine kao petnaestogodišnjak došao sa Kosova u Crnu Goru. Nakon 18 godina teškog života i nakon što je formirao porodicu, uspio je da riješi stambeno pitanje. Iz Kampa na Koniku preselio se u novi veliki stan koji je izgrađen u najvećoj mjeri iz donacija Evropske unije.

Nakon skoro dvije decenije provedene u šatorima, barakama, kontejnerima, biti u stanu predstavlja neizmjernu radost za čitavu porodicu.

„Možda se najviše radujemo kupatilu i toploj vodi. Ranije kada sam dolazio kući sa posla, osim što je moja žena morala da brine o djeci, meni je grijala vodu da bih se ja okupao u koritu, po starinski. Sad već imam drugi život i lakše je i meni i djeci. U školu mogu da pođu čisti, a kad dođu imaju gdje da ručaju“, priča Krasnići.

Nada se da njegova djeca, dva dječaka i tri djevojčice, neće morati da žive teškim životom kao on, zbog čega i insistira da se svi školuju. Želi ljepšu budućnost za Agnezu, Leontinu, Ljeontinu, Čendrima i Sezama.

„Želim da budu pismeni, da ne rade fizičke poslove i muče se kao ja. Da mogu da nađu pristojan posao. Svi idu u Osnovnu školu „ Marko Miljanov“ osim najmlađe ćerke koja ide u vrtić“, kazao je Krasnići.

Nije lako obezbijediti djeci sve što je potrebno, jer se izdržavaju od socijalne pomoći i povremnih dnevnica koje Skender uspije da zaradi. Zato će Novu godinu obilježiti skromno u krugu porodice. Njegovoj supruzi Cufa Nice neće biti teško da od malo napravi ukusna jela za novogodišnju trpezu. Veli, u novoj, velikoj kuhinji, lako je biti dobra kuvarica.

„Bog mi je ispunio sve želje, u 2018. godini bih poželio samo da budemo zdravi“, rekao je Skender.

Djeca se raduju Novoj godini, pored male jelke, koju je Skender sa zadovoljstvom pokazao, čekaju ih pokloni koje im je poslala baka sa Kosova, a od skromne ušteđevine djeci će i roditelji kupiti poklone. Iako je sa Kosova došao mlad i nije znao nikoga u Crnoj Gori, sada ne bi mogao da zamisli povratak na Kosovo.

„Da sad ja pođem na Kosovo osjećao bih se tamo kao izbjeglica. Htio bih da se zahvalim svima koji su nam pomogli. Ovakve uslove ja nisam imao ni na Kosovu. Želim da ostanem u Crnoj Gori, pošto mi se djeca ovdje školuju“, iskren je Krasnići.

Tašta došla u posjetu i donijela kuhinju

Nova kuhinja je novogodišnji poklon koji je porodici Škeljze Njetaja uručila njegova tašta sa Kosova.

Kuhinjski elementi se nalaze u novoj kuhinji i spremni su za montažu, a posebno je njima zadovoljna Škeljzina supruga.

„Naravno da će sada biti mnogo lakše i ljepše“, kazala je ona.

Njetaj se nada da će u narednoj godini uspjeti da obezbijedi za porodicu i hranu iz Narodne kuhinje, a želja mu je i da mu se sin zaposli.

„Ne možemo da uporedimo život sad i prije dva mjeseca. Najviše nam znači što sada imamo bolje uslove i higijenu. U kampu su bile po četiri porodice na jedan toalet. Sada počinjemo da živimo novi život“, kazao je Njetaj. Živi sa suprugom Ferdanom, ćerkama Arnesom, Arjanesom, Arjanitom i sinom Brahimom.

Kazao je da su pred novogodišnje praznike dobili jednokratnu novčanu pomoć.

„Izdržavamo se od socijalne pomoći, ja sam bolestan i ne mogu da radim, pa nam ova pomoć prije praznika mnogo znači. Imam četvoro djece i bolesnu sestru, koja živi sa nama, a moja žena je domaćica“, rekao je Njetaj.

Galerija

Bonus video: