Bolje upravljanje zajedničkim resursima i kvalitetnije javne politike, a ne praktični domaćinski savjeti - ukratko je ono što institucije države i njihovi predstavnici treba da promovišu, poručili su iz “administrata” stranice “Vala, Ljeposava” i psihološkinja i porodična savjetnica Dijana Milošević.
Milošević je ocijenila da svaka porodica, bez obzira koliko članova ima, treba da ima podršku države i institucija.
Da država o porodici treba da misli samo kao o prostoru za valjan servis, bude “suštinska pomoć ljudima”, kaže i književnik i kolumnista Balša Brković.
Predsjednici Skupštine i Vlade, Aleksa Bečić i Zdravko Krivokapić, posjetili su nedavno porodicu sa sedmoro maloljetne djece. Iz Skupštine je tada saopšteno da su državnici porodici “predstavili izmjene i dopune socijalnih zakona”. Bečić je “zahvalio porodici S. na njihovom doprinosu jačanju nataliteta”, te da su “ključni izazovi našeg društva... odlazak mladih ljudi iz Crne Gore, velike migracije mladih sa sjevera ka jugu i njihova rezervisanost ka stvaranju porodice”.
“Što dugoročno stvara veliku opasnost za budućnost Crne Gore”, saopštili su toga dana iz Skupštine.
Javnosti su još upečatljivije ostale riječi Krivokapića, koji je govorio o opredjeljenju Vlade “da osnov svega bude porodica”.
“A porodica je potpuna sa djecom. Mi živimo u vremenu koje je nametnulo da je porodica dovoljna da ima prostu reprodukciju. Znate da su nekad u Crnoj Gori porodice bile mnogobrojne, te mnogobrojne porodice su na kraju uvijek ispadale uspješne, jer vrlo često, to i psiholozi kažu, mala porodica je egoistična, a mnogobrojna porodica je naučila da cijeni svaki detalj, i da poštuje, da se međusobno ispomaže”...
Istog dana, uslijedile su brojne reakcije, a zajednična poruka bila je da u Crnoj Gori žive i oni koji ne mogu da imaju djecu, oni koji iz ekonomskih, zdravstvenih i drugih razloga imaju “malo” djece, ali i oni koji jednostavno ne žele da imaju djecu ili žele da do kraja života ostanu samci...
Važni su odnosi, ne broj
Milošević je kazala za “Vijesti” da su u priči o porodici mnogo važniji porodični procesi, u odnosu na to koliko članova ima.
“Pod procesima podrazumijevamo komunikaciju, bliskost, pružanje osjećaja sigurnosti i povjerenja, prihvatanje i način na koji se rješavaju konflikti. Za razvoj djeteta je vrlo važno da ono bude željeno, a ne da bi nastavilo ‘lozu’, da bi se održao brak ili da bi se zadovoljila sredina i šira porodica. Kao društvo moramo da prihvatimo da svaka osoba ima pravo na sopstveni izbor i ne smijemo uticati na druge na to koliko djece treba da imaju. Djeca jesu najveće čovjekovo bogatstvo, ali i najteži zadatak svakog roditelja je da izvede dijete na pravi put. Zato je važno da se poštuje odluka osobe kada je spremna da uđe u ulogu roditelja i koliko je spremna da djece ima, a ne da podržavamo da se vodi očekivanjima sredine”.
Bez obzira na broj članova, kako je rekla, svaka porodica treba da ima podršku države i institucija.
“Prije svega da podstaknu kvalitet života i da ima što više aktivnosti koje podstiču zajedništvo, razumijevanje i prihvatanje različitosti. Naročito posebnu pomoć treba pružiti porodicama koje se bore za potomstvo, kako finansijski tako i psihološki, jer je ovim porodicama itekako potrebna podrška jer prolaze jedan veoma stresan period”.
Male, velike, patrijarhalne, savremene...
Govoreći o pojmu porodice uopšte, Milošević kaže da se porodica prvenstveno posmatra kao primarno okruženje pojedinca, u kojem se razvija, formira prvu sliku svijeta oko sebe kojem pripada i iz kojeg jednom izlazi da bi formirao novu porodicu.
“Najčešće se porodica definiše kao univerzalna ljudska zajednica koju sačinjavaju odrasli reproduktivno sposobni partneri i njihovo potomstvo. Postoji više definicija porodice i one se razlikuju po tome da li se posmatraju sa pravnog, sociološkog ili psihološkog aspekta”.
Dodaje i da se najčešće, porodice dijele na patrijarhalne i savremene.
“Patrijarhalna porodica je zasnovana na moći muškarca i najčešće u takvim porodicama žene su podređene muškarcima, a mlađi članovi starijima. Savremena porodica teži jednakosti i ravnopravnosti među članovima. Patrijarhalna i savremena porodica imaju svoje prednosti, ali i nedostatke”. Ističe da je, kada se govori o porodicama, značajno uočiti koliko je porodica funkcionalna.
“A šta to znači? Pa to, koliko je razvijena bliskost, jasna i otvorena komunikacija, fleksibilna raspodjela moći, okrenutost više emotivnoj, a manje materijalnoj funkciji. Ono što svaka porodica treba da njeguje, bez obzira da li je ona malobrojna ili mnogobrojna, jeste podsticanje rasta i razvoja svakog člana”.
Milošević kaže da struka prepoznaje termine kao što su tradicionalna, savremena, velika, mala porodica, individualna, nuklearna, biološka, egalitarna, bračna.
“Ali, ne i egoistična porodica. Termin egoistična porodica je veoma težak naročito za porodice bez djece i porodice koje nisu u mogućnosti da imaju više od jednog djeteta. Kod takvih porodica pored emocija tuge, razočarenja i bijesa, može da se javi i osjećaj krivice usljed neispunjenja društvenih očekivanja”.
U kolumni u subotnjem izdanju “Vijesti” Brković navodi da drži do toga “da bi porodica više morala biti lična stvar emocionalno uključenih ljudskih bića nego li poligon za ovakva ili onakva politička i ideološka nadgornjavanja”.
“Država o porodici treba da misli samo kao o prostoru za valjan servis, ona tu treba da bude suštinska pomoć ljudima. Jer porodica su prije svega ljudi, upućeni jedni na druge (koliko god ih bilo), a ne nekakvi politički fantazmi”.
”Satriješe nas, i žene i muškarce”
Izjava premijera o porodici nije i prva koja je izazvala burnije reakcije javnosti. Sredinom januara, Krivokapić je sa ministarkom odbrane Oliverom Injac i potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem posjetio kasarnu “Milovan Šaranović” u Danilovgradu i govorio, pored ostalog, o vraćanju “u tradicionalne okvire”.
“Naša Vojska se uobličila iz crnogorske porodice i, iako mi dame, nadam se, neće zamjeriti, moram da kažem onako kako je Njegoš rekao - ‘muž je branič žene i djeteta’. Iz odnosa prema životu, rodio se i odnos prema vojsci u kojoj je svaki muži i svaka majka vaspitavala sinove za buduće vojnike, a kćeri, da budu brižne prema najbližim, prema braći, i da ubuduće kao majke na isti način vaspitavaju svoju djecu”.
I tada, i nedavno kad je govorio o maloj egoističnoj porodici, riječi premijera bile su inspiracija za brojne objave i za autore stranice “Vala, Ljeposava”.
U jednoj od objava, “direktorica matrijarhata” piše da je “reproduktivni izbor - ličan”, a “odgovornost za podršku razvoju svih porodica - društvena”.
“Zdravko, plaćamo te da se pozabaviš kvalitetom vrtića, plaćenim roditeljskim odsustvom, jačanjem ekonomije, a ne definisanjem pojma ‘potpuna porodica’”, piše u jednoj od objava, uz poruku premijeru da se ne bavi i matericama žena. Komentarišući retoriku premijera, “Vijestima” su iz adminata “direktorice matrijarhata” kazale da Krivokapić, “prosto rečeno, šalje poruke koje su u skladu sa njegovim viđenjem društva”.
“A on društvo gleda iz povlašćene pozicije i odbija da prihvati mogućnost da njegovo iskustvo nije univerzalno”.
Dodaju i da su opasni stavovi koje premijer iznosi o ženama.
“Stavovi da je žena prije svega majka, da o ženi i đetetu treba da se stara muškarac i da je žena slabija u odnosu muškarca ne samo što su odavno opovrgnuti, nego mogu biti veoma opasni po izgradnju pravednog društva u kojem su šanse za sve jednake. Na primjer, ako premijer čvrsto vjeruje da muškarci uvijek viteški brinu o svojim porodicama, kako može ozbiljno shvatiti sistemski problem nasilja u porodici? Ako je premijer potpuno siguran da je najvažnija uloga žene da bude majka, njegovo insistiranje na tome signalizira da drugi oblici privređivanja i vidovi učešća u društvenom životu i nijesu toliko važni za žene”, poručuju “Ljeposave”.
Podsjetile su i na nedavne navode poslanika i predsjednika Radničke partije Maksima Vučinića, koji je na Odboru za rodnu ravnopravnost, pored ostalog, pitao “da li majka može biti dovoljno dobro majka, ako je tokom dana zauzeta samo biznisom, razmišljanjem o biznisu, ili politikom”.
“Mislimo da nije slučajno da se mladi političar, kao što je Maksim iz Radničke partije, osmjelio da procijeni kako žene, zbog posvećenosti porodici, ne mogu da obavljaju svoje poslove u biznisu i politici podjednako dobro kao muškarci. Poruke koje premijer šalje na najdirektniji mogući način ohrabruju ovakvo razmišljanje i ponašanje i opasne su zato što daju legitimitet partijarhalnim strukturama koje nas satriješe - i žene i muškarce”.
Vučinić je nakon sastanka rekao da su njegove formulacije nespretne, da je svjestan koliko je mladima, njemu, neophodna edukacija, ali i da se i žene i muškarci “bave pomenutim zanimanjima, samo je pitanje zbog čijeg angažmana porodica više trpi”.
Povezani članci
U julu 2020, kad je usvojen Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola, Vučinić je kazao i da je usvajanje tog zakona “nastavak puta pakla i stradanja”, da je “Crna Gora kao ostrvo patrijarhalnog vaspitanja u današnjoj Evropi pa čak i na Balkanu”.
”Jednako za sve”
“Ljeposave” navode da to što javni službenici radije govore o važnosti tradicionalnih ženskih uloga u domaćinstvu, nego o razvoju jednakih šansi i novih mehanizama za omogućavanje aktivnog učešća oba roditelja u brizi o porodici, govori da “nijesmo na dobrom putu”.
“Izgleda da je našim predstavnicima potrebno podsjećanje da od njih očekujemo bolje upravljanje zajedničkim resursima i kvalitetnije javne politike, a ne praktične domaćinske savjete. Zato reagujemo i zato ćemo nastaviti da reagujemo: želimo da doprinesemo kritičkom pogledu na to kako se određene društvene uloge žena i muškaraca normalizuju kroz ovu retoriku i da insistiramo na jednakim pravima i jednakim šansama za sve. Želimo da pomognemo u izgradnji društvene zajednice koja će podržati sve građanke i građane kroz kvalitetne javne politike, bez obzira na njihov pol, njihove lične životne izbore i veličinu njihovih porodica”.
Bonus video:
