"kvantitativna analiza ukazuje da nije bilo vještačkog citiranja"

Bjelica: Ne vidim problem, autori biraju koga će da citiraju

“Ovdje se vjerovatno radi o pokušaju da se naruši moj naučni kredibilitet preko osobe koja je od svojih naručilaca, iz njima znanih razloga, dobila ovakav nalog. Bilo je takvih pokušaja i ranije", ocijenio je Bjelica

12965 pregleda 94 reakcija 32 komentar(a)
Bjelica, Foto: Ucg.ac.me
Bjelica, Foto: Ucg.ac.me

Donedavni predsjednik Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore Duško Bjelica je u odgovorima na pitanja “Vijesti” poručio da ga objava istraživanja neće spriječiti da se i dalje bavi ozbiljnim i studioznim radom.

“Završiću stotine započetih mjerenja i testiranja po mnogim zemljama Evrope i nastojaću da dobijene podatke publikujem. Naravno, skupa sa svojim dragim i cijenjenim saradnicima u čaospisima koji to budu prihvatili. Timski rad je uvijek bio moj moto, iako sam se uvijek najviše oslanjao na samog sebe”, kazao je Bjelica.

Istakao je da ne vidi problem time što velika većina citata potiču iz časopisa koje uređuje, a koje objavljuje njegov matični Fakultet.

“Na to svako ima pravo. Citati su stvar autora i časopisa u kojem se objavljuje. Takođe, autori su u tome autonomni. Tvrdim da su današnji najozbiljniji naučnici iz oblasti sportskih nauka u Crnoj Gori moji bivši ili sadašnji studenti specijalističkih, magistarskih ili doktorskih studija. Oni su bili većinom i moji saradnici u nastavi, a mnogi od njih su danas međunarodno priznati naučnici i već afirmisani profesori. Prirodno je i da su oni citirali moje publikacije, da smo zajedno istraživali i objavljivali. To činimo i danas. Ponosan sam na sve njih i naš rad. A što takve ljude neostvarene osobe nazivaju kartelom, ponavljam, to može samo u ovakvoj našoj medijskoj stvarnosti”, navodi Bjelica.

Ocijenio je i da je siguran da namjere profesora Aleksandra Stevića nisu korektne.

“Ovdje se vjerovatno radi o pokušaju da se naruši moj naučni kredibilitet preko osobe koja je od svojih naručilaca, iz njima znanih razloga, dobila ovakav nalog. Bilo je takvih pokušaja i ranije. Biće ih i dalje, ne sumnjam, jer im to može biti na ovakvoj medijskoj sceni koja se generiše senzacionalizmom, zamjenom teza i izvrtanjem činjenica. S obzirom na to da najcjenjenija svjetska baza podataka „Web of Science“ (Clarivate Analitics) pruža odlične mogućnosti za kvantitativnu analizu citiranosti, upoznaću Vas sa sljedećim činjenicama. Prof. dr Duško Bjelica ima 51 članak objavljen u časopisima koji su indeksirani u gore navedenoj bazi podataka (a ne 7 kako se tvrdi u tekstu), dok je taj 51 članak citiran ukupno 2281 put (2197 puta bez autocitata). Interesantno je naglasiti da se krivulja, koja pokazuje citate po godinama, oštro podiže naviše od 2017. godine, dok su radovi profesora Bjelice, koji su objavljeni u časopisima koji su indeksirani u WOS-u, citirani preko 1.000 puta u 2020. godini. To dokazuje da podaci objavljeni u Vašem listu, nijesu tačno interpretirani. S obzirom na to da se sumnja da je profesor Bjelica vještački proizveo navedenu citiranost, u analizu su uzeti samo članci koji imaju oznaku „Highly Cited in Field“, odnosno dva najcitiranija članka u mojoj bibliografiji. To su članci objavljeni u časopisima „Lancet“ i „Nature“, koji spadaju u najkvalitetniju kategoriju časopisa u svijetu što je opštepoznato”, ističe Bjelica.

Dodao je da prema analitici urađenoj na zvaničnoj stranici „Web of Science“, članak koji je objavljen 2017. godine u časopisu „Lancet“ je citiran 1900 puta i autori koji su ga najviše citirali su Ezzati, M. (20 puta), Baur, L. A. (18), Bernabe Ortiz, A. (17), Moreno, L. A. (16), Vioqe, J. (15), Vrijheid, J. (15), Ma, J. (14) itd., dok je 86 puta citiran od strane autora koji su potpisali da dolaze sa Univerziteta u Londonu, 82 puta sa Ciber Centro de Investigacion Biomedika en Red, 79 puta sa Harvard univerziteta, 65 puta sa Univerziteta u Sidneju itd.

“Sa druge strane, drugi članak koji je objavljen 2019. godine u časopisu „Nature“ je citiran 124 puta i autori koji su ga najviše citirali su Carrillo-Larco, R. M. (7), Bernabe Ortiz, A. (6), Greg, E. W. (6), Banach, M. (5), Benett, J.E. (5) itd., dok je 11 puta citiran od strane autora koji su potpisali da dolaze sa Harvard univerziteta, 10 puta sa Harvard T H Chan škole za javno zdravlje, Imperial koledža u Londonu, kao i “Džons Hopkins” univerziteta. Iz svega navedenog je lako zaključiti da dva najcitiranija članka profesora Bjelice, niti su citirani od strane njegovih studenata ili saradnika, niti je bilo koji autor potpisao bilo koji univerzitet iz Crne Gore kao ustanovu sa koje dolazi”, ističe Bjelica.

Smatra da je iz toga jasno “da kvantitativna analiza ukazuje na činjenicu da nije bilo vještačkog citiranja, dok bi kvalitativna analiza, vjerujem dovela do istog zaključka, mada je za nju potrebno malo više vremena da bi se sa sigurnošću mogao napraviti objektivan zaključak”.

“Međutim, vodeći časopisi i institucije koje su visokorangirane na Šangajskoj listi čvrsto upućuju da ispred navedena pretpostavka ne bi bila oborena. Na kraju, dodao bih, da vjerujem da bi slični rezultati proizašli i analizom druge najcjenjenije baze podataka Scopus, u kojoj sam takođe citiran preko 2.500 puta, dok Google Scholar, saglasan sam, nije baza koja bi trebalo da bude analizirana, jer ne ukazuje na objektivne podatke, već je, isključivo subjektivnog karaktera, budući da se sakupljaju podaci bez bilo kakve evaluacije, odnosno u njoj se nalazi sve što se nalazi na internetu, nekad čak i što nije nauka (diplomski radovi i sl.), pa to i ne može biti predmet ozbiljne analize iz naučnog ugla percepcije što, iskreno vjerujem da jeste glavna intencija vašeg pitanja”, dodao je Bjelica.

Na pitanje da li je tačno da je bilo slučajeva u kojima je napominjao studente da su propustili da ga citiraju u nekom od radova, Bjelica odgovara da onaj ko se ozbiljno i činjenično bavi naukom, pored svojih istraživanja mora se uporedo baviti i dosadašnjim istraživanjima iz svoje i srodnih naučnih oblasti.

“Sportske nauke su multidisciplinarne, a naši studenti moraju ovladati, između ostalog, i poznavanjem dosadašnjih istraživanja, i naravno, učiti se pisanju naučnih tekstova. To je dugotrajan proces koji zahtijeva: istraživanja, testiranja, mjerenja, obradu podataka, pisanje radova, objave samih radova u časopisima. Tek nakon toga dolazi i citiranje”, ističe Bjelica.

Bjelica smatra da se danas u naučnoj zajednici pokušava sve relativizovati, “analizirati po ličnim kriterijumima i nahođenjima, preko naručivanja tekstova od problematičnih ličnosti bez naučnih referenci i montiranja slika o ljudima koji decenijama grade svoj naučni opus sa preko 75 objavljenih stručnih i naučnih knjiga, monografija i udžbenika”.

“Sa preko 350 naučnih i stručnih radova javno publikovanih u međunarodnim časopisima i na međunarodnim naučnim konferencijama, od čega 51 u WOSU, a ne kao što je objavljeno u tekstu: ‘Mašinom za proizvodnju citata do naučnika svjetskog glasa’”.

Preporučujemo za Vas