POVLAŠĆENI STANOVI I STAMBENI KREDITI ZA FUNKCIONERE

Vlada bila sigurna banka za tužioce i sudije

Specijalni tužilac Saša Čađenović tražio drugi stan jer je terasa bila prevelika, u Komisiji bio i svjedok u slučaju “Državni udar”. Medenica tražila 30.000, dobila 40.000 eura. Zbog raznih popusta, nema obavezu da vrati ni cent, navodi se u nalazu

26588 pregleda 381 reakcija 52 komentar(a)
Ćalović Marković i Abazović, Foto: Savo Prelević
Ćalović Marković i Abazović, Foto: Savo Prelević

Uništavanje dokumentacije nije spriječilo stručnjake Nacionalnog savjeta da dođu do dokaza o jakim vezama između bivše izvršne vlasti i pravosuđa, a radi se o povoljnim kvadratima i stambenim kreditima.

Vladina arhiva o dodjeli stanova i stambenih kredita pod povlaštenim uslovima je, saopšteno je juče, “u velikoj mjeri uništena”, ali je konačni bilans “bahaćenje” - u posljednjih desetak godina otišlo najmanje oko 25 miliona eura i dodijeljeno oko 20.000 metara kvadratnih.

Nacionalni savjet utvrdio je da je najmanje devet tužilaca i sudija, među kojima ima i predsjednika više sudova, dobilo stambenu pomoć suprotno propisima, koji utvrđuju da se stambene potrebe sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda regulišu aktima Sudskog i Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda.

“Ključni ljudi u pravosuđu su učestvovali i imali koristi od kršenja Zakona”, navodi se u zaključcima koje je predstavila rukovoditeljka stručnog tima Savjeta Vanja Ćalović Marković.

Osim toga, utvrdili su i da im je Vladina Komisija za stambena pitanja izlazila u susret i kada bi se žalili na, na primjer, veličinu terase, dodjeljivala im više novca nego što su tražili, ali i pomagala one koji su u tom trenutku imali u vlasništvu ili suvlasništvu i po šest stanova.

“Ovo je klasična korupcija i bahaćenje. Dakle, neko ima sedam stanova i dobio je stan, neko je tražio 30.000, a Vlada mu punom kapom daje 40.000, a budžet prazan. A ljude liječimo SMS porukama”, kazao je na konferenciji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.

“Nemam komentar”, kazala je sutkinja Ustavnog suda Mevlida Muratović, dok ostale sudije od kojih su novinari “Vijesti” tražili komentar nisu odgovarali na pozive ili poruke.

Muratović se preko predsjednice Ustavnog suda Desanke Lopičić obratila u septembru 2015. godine da joj se izađe u susret sa stambenim kreditom, jer njena četvoročlana porodica živi u stanu od 70 metara kvadratnih u centru Podgorice.

Ona dobija 40.000 eura kredita pod povoljnim uslovima, od kojih će morati da vrati samo 8.000 u periodu od 10 godina.

“Iako je dobila novac od Vlade, nikada nije kupila stan,” kazala je na konferenciji za novinare Ćalović Marković, dodajući da su tada osim stana od 70, imali još jedan od 30 metara kvadratnih.

Podijeljeni stambeni krediti i stanovi
Podijeljeni stambeni krediti i stanovi foto: gov.me

Tadašnjoj predsjednici Ustavnog suda dodijeljen je stan u Podgorici od 75 metara kvadratnih, zbog, kako se navodi, između ostalog, “nemogućnosti da na drugi način riješi ovo pitanje”. Taj stan koštaće je svega 12.915 eura. Kada je dobila stan od Vlade, već je, prema dokumentaciji Savjeta, imala jedan u Podgorici (69m2), a njen suprug kuću od 130 i tri poslovna prostora od 19, 41 i 78,8 metara kvadratnih. Samo je kuća stečena gradnjom, a ostale nekretnine kupovinom.

U dokumentaciji Savjeta se navodi da nakon što je dobila stan od države, onaj koji je već imala je poklonila sinu.

Predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković obratio se u maju 2017. godine Vladinoj Komisiji, navodeći da u Podgorici nema stan nego da putuje iz Nikšića i navodeći da mu prema kriterijumima “pripada četvorosoban ili veći stan“, iako u tom trenutku ima kuću od 110 i stan od 52 kvadrata u Nikšiću, od kojih drugu nekretninu ne pominje u zahtjevu.

Vladina Komisija mu dodjeljuje stan od 109 metara kvadratnih, koji će platiti malo više od 22.000 eura.

“Gdje na svijetu Vlada može da dodjeljuje stanove sudijama Ustavnog suda? Kako onda da očekujemo odluke Ustavnog suda? Koliko te odluke kasne? Koliko je predmeta Ustavnog suda u škafovima, koji nikada neće ugledati svjetlost dana dok ne dođu neke druge sudije“, upitao je Abazović.

Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić tražio je 2016. godine pomoć da proširi stan, pa mu Komisija samo dva mjeseca kasnije izlazi u susret sa 40.000, od kojeg treba da vrati 8.000 eura.

U tom trenutku, Jovaniću je bio nedovoljan stan od 118 metara kvadratnih, a prema izvještaju o imovini i prihodima, nije prijavljivano da je proširivana kvadratura.

Predsjednica Upravnog suda Branka Lakočević je molila da joj pomognu da renovira stan od 87 metara kvadratnih, za što je tražila od 45.000 do 50.000 eura. Stan je u tom trenutku bio star nepunih 12 godina, a stanje je bilo toliko loše da je trebalo da renovira i kuhinju i kupatila, keramiku i parkete, fasadu...

Vlada joj dodjeljuje 40.000 kredita, imajući u vidu “stambene i druge prilike, kao i nemogućnost da se na drugi način riješi ovo pitanje”, od kojih će vratiti 8.000 eura.

U trenutku traženja kredita osim toga stana, porodica je imala još jedan stan i bila suvlasnik još četiri.

Tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica u julu 2017. godine traži pomoć od Vladine Komisije, iako je za sudije ta procedura propisana 2014. godine pravilnikom Sudskog savjeta.

Ona je tada tražila 30.000 eura za rekonstrukciju kuće koju je naslijedila. U svom zahtjevu navodi da „nijesam do sada potraživala bilo kakva kreditna sredstva za ove namjene ili bilo koje druge“.

Vladina Komisija joj dodjeljuje 40.000 eura, treba da vrati 8.000, ali uz dodatni popust od 15 odsto za jednokratnu uplatu koju oduzimaju od odobrenog iznosa i uplaćuju joj 33.200 eura.

“Nema obavezu da vrati ni centa”, navodi se u nalazu koji je predstavila Ćalović Marković.

Ćalović Marković
Ćalović Markovićfoto: Savo Prelević

Ćalović Marković ističe da je Medenica svjesno, suprotno pravilniku, tražila pomoć.

Dvije godine prije nego što je tražila kredit od Vladine Komisije, Medenica je poklonila kćerki stan od 80 metara kvadratnih koji je ranije dobila od države. Specijalna tužiteljka Lidija Vukčević kratko je kazala “Vijestima” da je stan dobila “u skladu sa tada važećim propisima”.

U martu 2016. glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić traži od Vladine Komisije da joj se obezbijedi stan, jer je „znatno doprinijela ostvarenim rezultatima SDT-a“.

Vlada joj dodjeljuje stan od 75 metara kvadratnih, iako živi sama i ne bi imala pravo za više od jednosobnog. Stan će je, prema dokumentu, bez kamate ispasti 12.915 eura.

Preko Katnića je stigla i mobla da se izađe u susret specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću.

Nakon tri mjeseca, u aprilu 2016. godine, Vlada mu daje stan od 92 metra kvadratna. Čađenoviću se, međutim, ne dopada stan jer “ima preveliku terasu”, traži drugi i dobija od 89 kvadrata.

“Član te Komisije, Budimir Šegrt, bio je svjedok tužilaštva u slučaju ‘Državni udar’... U toku istrage za taj slučaj, Vlada mu (Čađenoviću) tajnom odlukom daje novi stan... Zaključuje ugovor o kupovini stana od države nakon podizanja optužnice za državni udar”, navodi se u nalazima koje je predstavila Ćalović Marković.

Tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT) Veselin Vučković tražio je, u skladu sa pravilima, od Tužilačkog savjeta veći stan ili kredit, ali i od Vlade. U januaru 2017. godine VDT Ivica Stanković tražio je od tadašnjeg premijera Duška Markovića da Vladina komisija Vučkoviću dodijeli kredit. U februaru o svom stambenom pitanju Vučković lično razgovara sa premijerom, a Vlada mu u septembru dodjeljuje 20.000 eura.

Čađenović i Vučković nisu odgovarali na poruke i pozive.

“Neki ljekari zaključivali su ugovore, ali u tim ugovorima jasno piše da ukoliko napuste državnu službu, da će morati te stanove da vrate po punim cijenama. Znači, kad su u pitanju bili ljekari, država se zaštitila. A kad su bili u pitanju funkcioneri, država im je dala sve da nose ako hoće odmah sjutra dan. I to je nešto što ova Vlada ne smije da dozvoli,” poručila je Ćalović Marković.

Predsjednik Crne Gore i bivši premijer Milo Đukanović kazao je juče, komentarišući nalaze Savjeta, da te informacije treba provjeriti.

Bivša Vlada je tokom tehničkog mandata, tokom septembra, podijelila 119 državnih stanova.

Kvadrat u Šavniku kao u boljem dijelu Podgorice

U slučaju razmjene manjeg stana za veći, stanovi koji su funkcioneri vraćali bez obzira na njihovu starost i lokaciju procjenjivani su jednako vrijedni kao novi stanovi koje su oni dobijali od države.

“Ovdje imate primjer gdje je kvadrat stana u Šavniku cijenjen 861 euro, jednako kao kvadrat stana u profesorskoj zgradi u Podgorici”, kazala je ona.

Prosječna cijena kvadrata u Podgorici je oko 1.100 eura, a u tom dijelu grada se prodaju i po nekoliko stotina eura više.

“...Pa mu se onda na to primijeni do 80 odsto smanjenja, pa ako onda to sitno što je ostalo plati odjednom, još 15 odsto smanjenja”, kazala je Ćalović Marković.

Ćalović Marković i Abazović
Ćalović Marković i Abazovićfoto: Savo Prelević

Ona je navela da je bivši potpredsjednik Vlade Zoran Pažin razmjenom došao do veće nekretnine, za stan koji je u tom trenutku bio star “najmanje 12 godina” se obračunata “isto kao novog stana u profesorskim zgradama”.

Tadašnji ministar prosvjete Damir Šehović dobija stan od 89 metara kvadratnih takođe u profesorskim zgradama, za koji osim umanjenja od 70 odsto, dobija i dodatno smanjuje za 15 odsto zbog jednokratne uplate, pa je konačna cijena 22.922 eura.

Ćalović Marković je kazala da on u tom trenutku nije imao prijavljenu štednju, pozajmicu ili kredit.

On, koji je I bio član Vladine komisije, nije odgovorio na pitanja novinara “Vijesti” o tome.

Stan od 75 kvadrata u profesorskim zgradama dat kao radni prostor za umjetničko stvaralaštvo Branislavu Mićnoviću dok je bio ministar kulture, u trenutku kada je već bio vlasnik stana od 187, a njegova supruga poslovnog prostora od 222 kvadrata.

Ćalović Marković je kazala da je prvi put prijavio u kartonu nekretninu pet godina nakon što je potpisao ugovor.

Ovo tužilaštvo ne može do pravde

Ćalović Marković je kazala juče da se pravda u ovom slučaju sastoji iz dvije komponente: “Prva je da neko vrati ili da plati pošteno ono što je dobio. Preporuka Vladi je da nađe pravne eksperte koji će da nađu koji je to način da se građanskim ili nekim drugim postupcima država obešteti. A drugo je pitanje krivičnog gonjenja onih lica koja su ovo radila nezakonito, koja su državni budžet koristila da licima kojima ne prepidaju određene beneficije im omogući. Što je definicija krivičnog djela zlouporeba službenog položaja”.

To je, dodala je ona, pitanje koje u ogromnoj mjeri zavisi od promjena u tužilaštvu.

“Jer je specijalni tužilac bio uključen u cijelu ovu priču i zato je normalno da je odbacio krivičnu prijavu u ovome slučaju. Ja sam sigurna da kada dođe sljedeći tužilac, da je neće odbaciti”.

Preporučujemo za Vas