Rizvanbegova čaršija i vijek i po istorije

Glavna ulica, kako se podsjeća, bila je i centar kulturnog života koji je, posebno u periodu između dva svjetska rata, doživio puni procvat. Naročito je bio bogat muzički život. To je bio period kada nastaju tamburaški zborovi i muzička društva, uvode se novi instrumenti i rađaju gradske pjesme..

12254 pregleda 124 reakcija 6 komentar(a)
Glavna ulica nekad, Foto: Privatna arhiva
Glavna ulica nekad, Foto: Privatna arhiva

Priča o glavnoj gradskoj ulici u Beranama mogla bi početi na razne načine, ali je možda najbolji onaj koji stoji na turističkoj tabli koja kaže da sve priče o životu i istoriji tog grada počinju i završavaju se u njoj.

“I njeno ime mijenjalo se u zavisnosti od istorijskih zbivanja i okolnosti. Tokom godina bila je Glavna čaršija, Ulica kralja Nikole, ulica kralja Petra Oslobodioca, ulica kralja Aleksandra Ujedinitelja, Via Viktoria Emanuela, Glavna ulica, Ulica maršala Tita, da bi od 1994. do današnjih dana nosila ime Mojsija Zečevića“, piše na tabli.

Podsjeća se i na to da je potpuno neuobičajeno za osmanlijsko gradsko uređenje, glavna ulica u Beranama prava i široka.

“Projektovao ju je (1862. godine), po ugledu na evropske metropole, Rizvan beg, čuveni arhitekta i parjski đak. Berane je tako dobilo najprostraniju i najširu ulicu među tadašnjim turskim gradskim naseobinama na ovom dijelu Balkana“, piše na turističkoj tabli.

Glavna ulica bila je i ostala centar svih dešavanja. Svako popodne, pretvarala bi se u najljepše i najveće gradsko šetalište - čuveni beranski korzo.

“Sredinom korza šetali bi polagano stariji i ozbiljniji Beranci, razmatrajući kako najnovija svjetska dešavanja, tako i ‘povjerljive’ grdske priče. Sa strane su išli oni mlađi, koji bi se šetajući korzom i po prvi put zaljubljivali“, kaže priča.

Svako je imao svoje utvrđeno mjesto i niko nije htio da propusti da napravi par krugova - “vidi i bude viđen“.

“Čak i kada je glavna ulica bila otvorena za saobraćaj, ona bi se u popodnevnim časovima zatvarala i korzo bi neometano nastavljao da živi“, piše na tabli.

Više hotela no danas

Glavna ulica, kako se podsjeća, bila je i centar kulturnog života koji je, posebno u periodu između dva svjetska rata, doživio puni procvat. Naročito je bio bogat muzički život. To je bio period kada nastaju tamburaški zborovi i muzička društva, uvode se novi instrumenti i rađaju gradske pjesme...

Na tabli je zapisano i podsjećanje da je čuven bio beranski bleh orkestar i njegovo rivalstvo sa bleh orkestrom iz Bijelog Polja. Takmičenja su se održaval u Hotelu Evropa, a uspješniji su najčešće bili Beranci.

Bleh orkestar
Bleh orkestarfoto: Privatna arhiva

Novi kulturni sadržaji pojavili su se sa otvaranjem Doma trezvenosti. Zaživjela je pozorišna scena na kojoj su amaterski ansambli izvodili djela Branislava Nušića i Koste Trifkovića. Tada su prvi put u pozorištu zaigrale i djevojke...

Značajnu ulogu u kulturnom životu imali su čuveni beranski hoteli u kojima su održavane mnoge zabavne i kulturne večeri.

“Pred Drugi svjetski rat Berane je imalo više hotela nego što ih ima danas. U samom centru postojala su četiri hotela i dva hana. Prvo je podignut hotel Danilović, na mjestu sadašnje zgrade Osnovnog suda, i tu je, kažu, uvijek bila najbiolja muzika. Odmah preko puta njega sagrađen je hotel Imperijal, koji je tokom Drugog svjetskog rata bio pretvoren u oficirsku menzu italijanske vojske“, podsjeća tekst na tabli.

Tabla u glavnoj gradskoj ulici
Tabla u glavnoj gradskoj ulicifoto: Tufik Softić

Tada je, priča se, u Beranama bilo više italijasnkih vojnika, nego stanovnika.

“Prva tombola u gradu organizovana je u hotelu Amerika, podignutom u samoj glavnoj ulici. Na najboljem glasu bio je hotel Evropa, koji se nalazio odmah pored Amerike. Tu je tradicionalno bila najbolja kuhinja, i svako od Beranaca imao je svoj sto. Vlasnici hotela Evropa svakom gostu koji tu prespava, poklanjali su po flašu domaće rakije koju su sami pravili“, kaže priča. Na dnu glavne ulice, ostalo je zabilježeno na tabli, nalazila su se i dva hana, u kojima su putnici mogli prespavati i odmoriti konje.

“U hanovima se, osim kafe i čaja, mogao popiti i salep, nadaleko poznat orijentalni afrodizijak“.

I danas se u glavnoj ulici u Beranama nalaze brojni restorani, kafići i poslastičarnice.

 Živo i juče
Živo i jučefoto: Tufik Softić

“Dok šetate ovim čuvenim korzom, zastanite i probajte neki od čuvenih beranskih specijaliteta - slatki kačamak, pastrmku sa roštilja, ili burek iz čuvenih beranskih buregdžinica“, zapisano je na tabli.

Sve je manje Beranaca koji priče i detalje zapisane na turističkoj tabli u glavnoj ulici znaju i pamte. Sve je više mladih Beranaca kojima niko te priče nije prenio sa koljena na koljeno. Zato ova turistička tabla ima značaj - da i na tom mjestu ostane zabilježeno kakav je značaj za grad oduvijek imala glavna ulica.

Za podsjećanje mladima i turistima koji o Beranama ne znaju mnogo.

Bonus video: