prethodna VLAST SE RETORIČKI KLELA U ANTIFAŠIZAM, ALI JE BITKU NA SUTJESCI GOTOVO SKLONILA IZ ŠKOLA

Epopeja na pola strane

Đaci 9. razreda iz udžbenika mogu naučiti tek mrvice o Sutjesci - najvećoj grobnici crnogorskih partizana. Na Tjentištu juče obilježeno 78 godina od bitke u kojoj je poginulo 7.500 boraca, među kojima i oko 2.000 iz Crne Gore. Istorija je svedena na slikovnicu, kaže profesor Slobodan Savović

40058 pregleda 245 reakcija 75 komentar(a)
Monumentalni spomenik na Tjentištu, Foto: Svetlana Mandić
Monumentalni spomenik na Tjentištu, Foto: Svetlana Mandić

Na pola udžbeničke stranice spala je Bitka na Sutjesci - najveća grobnica crnogorskih partizana, za vrijeme višedecenijske vlasti koja se deklarativno zaklinjala u tekovine Narodno-oslobodilačke borbe.

Na dan kada se na Tjentištu obilježava 78 godina bitke u kojoj je poginulo gotovo 7.500 partizana, među kojima i oko 2.000 iz Crne Gore, u Istoriji za 9. razred je svega nekoliko pasusa o epopeji koja je presudno uticala na sudbinu partizanskog pokreta, a samim tim i na poslijeratnu SFRJ i Crnu Goru.

Za razliku od osnovaca koji su nekada detaljno izučavali Petu neprijateljsku ofanzivu i junaštvo proletera, znali sve važnije toponime za ishod bitke i njene heroje - od Krekova, Donjih i Gornjih bara, Ljubinog groba, Vučeva i Balinovca... - crnogorski polumaturanti danas znaju tek sitnice.

Jer je, kako kaže profesor istorije Slobodan Savović, istorija svedena na slikovnicu.

Ni strana za Bitku na Sutjesci
Ni strana za Bitku na Sutjescifoto: Borko Ždero

“Ne može se istorija tretirati kao slikovnica, kao Ivica i Marica. To je priča koja mora da pošalje snažne poruke, na kojima ćeš da vaspitavaš te učenike. Sutjeska je bila jedna od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata, ne samo kod nas, nego i na širem planu. Njemci su željeli, jer su već vidjeli da gube rat, da jednim udarcem unište partizanski pokret i šta god ko misli četnički. Da riješe problem Balkana i da probaju da ga smire, jer su se plašili savezničkog iskrcavanja na Jadran”, priča Savović za “Vijesti”.

Da istorija nije “svedena na slikovnicu”, đaci bi imali štošta da nauče o podvigu predaka. Znali bi za legendarne komandante Savu Kovačevića i Vasilija Vaka Đurovića, narodne heroje koji su poginuli tokom bitke u kojoj se dvadesetak hiljada partizana, sa oko tri hiljade teških ranjenika, od 15. maja do 15. juna 1943. “klalo” sa 120 hiljada Njemaca, Italijana, Bugara i domaćih izdajnika, i uspjelo da probije obruč...

Znali bi i za legendarnu poruku branioca Ljubinog groba - boraca Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade: “Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”.

O tom podvigu i danas svjedoči posljednji branitelj Ljubinog groba - Podgoričanin Zarija Vukašinović, borac Druge čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade, koja je teško stardala štiteći ostupnicu glavnini partizanskih snaga.

Vukašinović je u januaru napunio 98 godina, a “Vijestima” je prije dva dana kazao da je slabijeg zdravstvenog stanja, ali i da se i dalje sjeća jasno okršaja na prevoju na Zelengori koji je ostao zapamćen i po poruci koju su borci poslali Vrhovnom štabu i Titu.

Posljednji junak s Ljubinog groba: Zarija Vukašinović
Posljednji junak s Ljubinog groba: Zarija Vukašinovićfoto: Luka Zeković

Vitalni starac jasno se sjeća pojedinosti slavne bitke o kojoj su učile generacije đaka u bivšoj Jugoslaviji, jer kota koju su branili nije smjela pasti.

“Vijesti” su prije dvije i po godine objavile priču o Vukašinoviću, koji je tada znao svako ime, svaki toponim, živo objašnjavajući kako je bitka tekla:

“Njemci su napadali minobacačima, pješadijom, pa kad odbijemo te napade, povučeno se sa samog vrha prevoja, jer onda napadnu avioni - ‘štuke’. Bilans dvodnevnih borbi je da je od pedesetak partizanskih boraca, svi iz Crne Gore, preživjelo njih trinaest. Mislim da smo bili žrtvovani, naša četa, Tito nam je poručio da se Ljubin grob mora braniti po cijenu života. Većina u našoj četi bili su iz Bjelopavlića, nas trojica iz Zete i jedan borac iz Bugojna (BiH). Radisav Raspopović, bio je komandir čete”, ispričao je tada Vukašinović za “Vijesti”.

I tada i sada, želja mu je da vidi kako danas izgleda Ljubin grob, iako se kreće uz pomoć štapa...

Savović kaže da bi đake trebalo da naučiti da je Bitka na Sutjesci primjer žrtvovanja, vjere u ideju...

“Tjentište je samo završna operacija, počela je nekoliko mjeseci ranije. Od partizanske Durmitorske republike do Sandžačke operacije... Njemci su sve vrijeme bacali letke, toga nema nigdje tu u udžbeniku. Pozivali su na predaju, veoma mali broj partizana se predao, oni su vjerovali. Borci Treće divizije pod Savom Kovačevićem su do kraja ostali sa ranjenicima... Tu poruku ja treba da pošaljem mojim učenicima, da se i danas, u sličnim situacijama, moramo žrtvovati jedni za druge. To su poruke, a mi toga nemamo, imamo Bitku na Sutjesci na tri teze, od kojih je jedna uvodna, malu razradu i završnicu.... Sada đaci gledaju slike u udžbeniku, nema pomena o Ljubinom grobu, o herojstvu Save Kovačevića, koji je znao da se ne može probiti. Imao je dvije opcije kao komandant - da ostavi ranjenika i spasava borce ili da ostane uz ranjenike. To je istorija, on neće da ih ostavi, čak ni tifusare. To treba da se uči, da oni nisu htjeli da ostave nekoga po cijenu smrti...”

Savović
Savovićfoto: Vijesti/Savo Prelević

On ističe da je prije devedesetih godina prošlog vijeka istorija bila zastupljena sa više časova, a da je danas samo jedan sedmično.

“Sa ovakvim brojem časova i bezidejnim društvom, ne možeš imati ni bolje udžbenike od ovoga. Pa sve da dovedeš sa Oksforda i Lomonosova bilo kojeg istoričara - ne možeš napraviti ništa. Još gora situacija je u srednjim školama. Istorija je ukinuta manje-više u svim srednjim stručnim školama, svedena je na nivo izborne nastave. To je zločin nad našom djecom...”

Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta “Vijestima” je saopšteno da se Drugi svjetski rat obrađuje u devetom razredu, a zastupljen je sa dvije teme:

“Drugi svjetski rat i savremeni svijet i Crna Gora i Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu. Bitka na Sutjesci se dva puta pominje u udžbeniku i to u uvodu teme Crna Gora i Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu i nešto duže u okviru iste teme u tekstu sa podnaslovom - Četnički pokret u Crnoj Gori”.

Iz resora Vesne Bratić nijesu odgovorili na pitanje da li smatraju da je Petoj neprijateljskoj ofanzivi, ali i Drugom svjetskom ratu, posvećeno dovoljno prostora u udžbeniku istorije.

Naveli su da je organizacija posjeta spomenicima iz Drugog svjetskog rata u domenu škola, ali da moraju da budu predviđene planom i programom, uz njihovu i saglasnost roditelja.

Prema istorijskim izvorima, obruč je probijen 10. juna ujutro, kod Balinovca, kada je Prva proleterska u jurišu razbila njemačke snage. U sljedećih nekoliko dana, tim pravcem prošle su i preostale partizanske snage, uključujući i Vrhovni štab i komandanta Tita, koji je ranjen nekoliko dana ranije.

Najtežu partizansku bitku životom su platila 7.454 borca, među kojima i gotovo 600 žena. Praktično sve brigade imale su trećinu poginulih od ukupnog broja ljudstva. Poginuli su mnogi partizanski komandanti i istaknuti revolucionari: Sava Kovačević, Vasilije Vako Đurović, Nikola Nino Marković, Veselin Masleša, dr Simo Milošević, Nurija Pozderac, Ivan Goran Kovačić, Olga Popović Dedijer, Pero Ćetković...

Ordenom narodnog heroja odlikovano je 258 boraca sa Sutjeske, među kojima i 45 poginulih, ali i 16 brigada.

Jezive slike i dvije godine nakon bitke

Savović je istakao da je njegov pokojni otac 1945. godine, kao pripadnik KNOJ-a, prošao preko Sutjeske, s ciljem da spriječe povlačenje četnika prema Sloveniji.

“Dvije godine poslije bitke, prema njegovom svjedočenju, slika je bila stravična - sa iskopanim kostima, ostacima leševa... Kada su prešli preko Tjentišta, svjedočio je da su sve vrijeme imali osjećaj takve tjeskobe kao da nisu sami”.

Savović kaže da toliku pogibiju danas izučavamo “na tri pasusa”.

“Jer smo društvo bez ideologije, to je poenta”.

Nekoliko rečenica o boju nad bojevima

U udžbeniku za 9. razred, na 102. strani, nakon kratkih pasusa za Bitku na Kozari i Bitku na Neretvi, piše da je “sredinom maja 1943. godine uslijedila nova ofanziva, poznata kao Bitka na Sutjesci”.

“Njemci su osim uništenja Vrhovnog štaba i glavnine partizanskih snaga, namjeravali da razoružaju i četnike. Smatrali su ih nepouzdanim saveznicima, koji bi mogli preći na stranu angloameričkih trupa u slučaju iskrcavanja na Balkanu. Na području Sandžaka i sjeverne Crne Gore nalazilo se 19.000 boraca i četiri hiljade ranjenika i od tifusa oboljelih partizana. Oko njih se stezao obruč 120 hiljada okupatorskih vojnika i kvinslinga. Ova operacija je predstavljala najveće iskušenje za NOP. Partizanski gubici bili su ogromni (sedam hiljada ljudi), ali je Vrhovni štab sa dijelom jedinica uspio sredinom jula da se probije iz obruča. Ni uz angažovanje brojnih snaga okupator nije uspijevao da uništi NOP. Dok su se odvijale ovakve ofanzive u nekom dijelu zemlje, borbe su se rasplamsavale u drugim krajevima. U vrijeme Bitke na Sutjesci pri Vrhovnom štabu je boravila britanska a u septembru 1943. britansko-američka misija. Prva sovjetska misija stigla je 1944. godine”.

To je sve što osnovci mogu da nauče iz udžbenika o najkrvavijoj partizanskoj bici.

Istorije nema bez sistema vrijednosti

Savović navodi da je devedesetih srušen jedan sistem, a da do danas nemamo novi sistem vrijednosti.

“Imamo Crnu Goru u slobodnom padu. To je tako svuda u regionu. Kod nas antifašizam baštine, ali ne znaju šta je antifašizam... Prići građanskom društvu, to je samo ljuštura, ambalaža, mora da to učini neka ideologija. Građansko društvo svuda u Evropi ima svoju jaku buržoasku ideologiju, sistem srednjeg kapitalizma, slobodnog društva, slobodnog tržišta... I oni baštine tu ideologiju i njima istorija služi da tu djecu vaspitavaju i uče primjerima. To je moj cilj časa, da djecu učim pozitivnim primjerima... Mi smo svi rasli na primjerima pozitivnim. Nije mogao proći čas a da ne govoriš o pismu proletera sa Ljubinog groba... Kada nemaš novi sistem vrijednosti, ne možeš imati ni istoriju kao učiteljicu života”.

Preporučujemo za Vas