odluka Ministarstva unutrašnjih poslova

Vraćeni u birački spisak, na čekanju pravo i na druge izbore

Iz UMHCG procjenjuju da je poslovne sposobnosti lišeno više od 1.000 građana, ukazuju da propisi ne prave jasnu razliku između intelektualnog i mentalnog invaliditeta, da koriste degradirajuću terminologiju Praksa, kažu, govori i da je poslovna sposobnost oduzimana i osobama s fizičkim invaliditetom ili oštećenjem vidaVujačić je kazala i da institucije porodicama osoba s invaliditetom često ne daju izbor i da je neophodna hitna promjena propisa

22768 pregleda 433 reakcija 6 komentar(a)
Foto: PR Centar
Foto: PR Centar

Najmanje oko hiljadu osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost, biće vraćene u birački spisak i one će na narednim izborima imati pravo glasa. Takva odluka Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) uslijedila je nakon inicijative Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) i pošto je Ustavni sud u novembru 2020. proglasio neustavnim odredbe u Zakonu o izboru odbornika i poslanika, koje su kao uslov za ostvarivanje biračkog prava predviđale poslovnu sposobnost.

Marina Vujačić iz UMHCG “Vijestima” je kazala da je odluka da ta lica budu vraćena u birački spisak značajna jer se na taj način stvara prvi preduslov za uživanje biračkih prava.

”Da ove osobe nisu vraćene u birački spisak, ne bi ispunjavale administrativne i formalne uslove za uživanje biračkog prava, bez obzira na to što je u novembru 2020. norma o poslovnoj sposobnosti kao preduslovu ostvarivanja biračkih prava proglašena neustavnom”, kazala je ona.

Iz UMHCG su, podsjeća ona, godinama upozoravali da je odredba neustavna i diskriminatorna, te da poslovna sposobnost ne smije da bude preduslov za uživanje biračkog prava.

”Ni aktivnog (prava da budu birani), a kamoli pasivnog (prava da biraju). Nažalost, poslanici nikada nisu izrazili volju, niti razumijevanje da navedenu odredbu izmijene, sve do višegodišnjeg ukazivanja OEBS-a, odnosno ODIHR misije, koja je i sama to problematizovala u svojim izvještajima, kada su u prethodnom sazivu parlamenta bili planirali navedeno izmjenama zakona, koji je ostao u formi nekog nacrta, jer nije postojao kvorum za njegovo razmatranje zbog bojkota tadašnje opozicije”, rekla je Vujačić.

Inicijativu Ustavnom sudu podnio je aktivista Demir Hodžić.

Vujačić je kazala da je “zanimljivo, a ustvari neprihvatljivo, da ni Vlada ni Skupština nisu dostavile svoje odgovore na navode inicijative”.

”Što nije prvi put kada je riječ o neustavnim odredbama, pa i onima koje direktno pogađaju osobe s invaliditetom. Bilo je prosto i nezamislivo da se poslovna sposobnost postavlja kao preduslov uživanja biračkog prava, kada je ovo pravo, može se reći, subjektivno, a što i većina političkih teorija glasanja potvrđuje, dok istraživanja pokazuju da u Crnoj Gori najmanji procenat birača svoju izbornu odluku donosi na osnovu programa partija, već dominantno na osnovu identitetskog poistovjećivanja i pripadnosti partijama ili liderima. Na ovaj način vršena je sistemska diskriminacija osoba s invaliditetom zbog pretpostavke da jedino oni ne mogu donijeti ispravnu, racionalnu i korisnu odluku za sebe”, kazala je ona.

Šta znači biti lišen poslovne sposobnosti

Institut lišavanja ili oduzimanja poslovne sposobnosti propisan je Porodičnim zakonom, dok procedure i postupak oduzimanja reguliše Zakon o vanparničnom postupku, pojašnjava Vujačić.

Oba ta propisa u nadležnosti su Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava i oba, kaže ona, zahtijevaju ozbiljnu reformu. “Prvo, ovi zakoni poistovjećuju stanje zdravlja i stanje invaliditeta, odnosno invalidnosti (oštećenja osobe), dok, takođe, pretpostavljaju da je prisustvo pretpostavljene ili stvarne invalidnosti preduslov za ‘nesposobnost rasuđivanja’, odnosno nemogućnost brige o svojim pravima i interesima. S druge strane, Konvencija ne predviđa ‘interese’ kao osnov uživanja poslovne sposobnosti, već volju i želje osobe, ukazuje na obavezu osiguranja pristupa podršci i proporcionalnost mjera”, kazala je Vujačić.

Dodatno, kako je dodala, crnogorski propisi ne prave jasnu razliku između intelektualnog i psihosocijalnog (mentalnog) invaliditeta.

”I koriste jako degradirajuću terminologiju kao što je duševno obolio, i duševno zaostao, ali između ostalog navode i ‘druge uzroke’, zbog kojih neka osoba nije u stanju da brine o svojim pravima i interesima, čime ostavljaju jako široko polje tumačenja i zloupotreba. Podaci iz prakse govore da je poslovna sposobnost oduzimana i osobama s fizičkim invaliditetom, ili oštećenjem vida”.

U Porodičnom zakonu, dodaje ona, navodi se da ‘punoljetno lice koje zbog duševne bolesti, duševne zaostalosti ili kojeg drugog uzroka nije sposobno da se samo brine o svojim pravima i interesima potpuno se lišava poslovne sposobnosti. Punoljetno lice koje svojim postupcima ugrožava svoja prava i interese ili prava i interese drugih lica zbog duševne bolesti, duševne zaostalosti, prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih sredstava, senilnosti ili drugih sličnih razloga djelimično se lišava poslovne sposobnosti”.

”Odluku o oduzimanju poslovne sposobnosti donosi sud, uz mišljenje vještaka medicinske struke, a organ starateljstva, odnosno centar za socijalni rad, nakon toga donosi rješenje o starateljstvu. Na ovaj način, takođe, centri za socijalni rad imaju spornu ulogu, i potpuno suprotnu svojoj svrsi da osiguraju samostalan život. U praksi, osim što donose rješenje o starateljstvu, a pritom ne garantuju usluge socijalne i dječje zaštite, što im je jedna od osnovnih obaveza, oni se pojavljuju i u ulozi predlagača i sami iniciraju postupke za oduzimanje poslovne sposobnosti, a njihovi zaposleni se pojavljuju u ulozi staratelja”, kaže Vujačić i dodaje da sva ta praksa ne samo da je diskriminatorna, nego i opasna.

”Jer sistem nije predvidio podršku za odlučivanje, i ne tretira invaliditet kao odgovornost društva, već problem vidi u pojedincima, odnosno sve osobe s invaliditetom potencijalno vidi kao homogenu skupinu, jer jedno svojstvo vidi kao dominantno odlučujuće za sposobnost donošenja ‘ispravnih’ odluka, čime ih dodatno marginalizuje, isključuje i zanemaruje. Tako većina njih i jeste za društvo nevidljiva i jednostavno ograničena za bilo koje mogućnosti”, kazala je ona.

Prema njenim riječima, tek od 2020. postoji obaveza da se ta rješenja preispituju i reviduju pred sudom - i to u slučaju potpunog oduzimanja poslovne sposobnosti u periodu od pet godina.

”U slučaju djelimičnog oduzimanja poslovne sposobnosti, odluka se preispituje u roku od tri godine, a rješenje se mijenja ukoliko se ‘stanje mentalnog zdravlja popravilo ili pogoršalo’, što potvrđuje jednu od teza da pravni sistem u ovom segmentu ne razlikuje zdravlje od invaliditeta, niti oštećenja kao ličnog svojstva”, kaže ona.

Iako sudovi imaju zakonski rok da ranija rješenja preispitaju u roku od 24 mjeseca, dodaje Vujačić, jako mali broj takvih postupaka su pokrenuli do kraja decembra 2020. godine, 152, po službenoj dužnosti. To, kaže Vujačić, potvrđuju odgovori koje je su u UMHCG dobili na zahtjev za slobodan pristup informaciji.

Statistika na nivou pretpostavki

Ne postoje evidencije i javno dostupni podaci o tome za koliko osoba su sudovi donosili rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti - djelimične ili potpuno.

U UMHCG procjenjuju da je poslovne spobnosti lišeno više od 1.000 građana. Vujačić je kazala da su podaci dostupni isključivo zahtjevom za slobodan pristup informacijama.

”Ranije su sudovi, a i drugi organi odbijali zahtjev navodeći da nijesu u posjedu informacija. U 2017. smo tako dobili neki podatak da je oko 720 osoba potpuno lišeno poslovne sposobnosti, dok podatke o broju osoba koje su djelimično lišene poslovne sposobnosti nismo imali. U međuvremenu, od septembra 2017. zaključno sa 2020, sudovi su donijeli rješenje za oduzimanje poslovne sposobnosti za 335 osoba. Pritom, ovdje nisu uračunati podaci za Berane jer, nažalost, nismo dobili informaciju o ishodima za 24 pokrenuta postupka pred ovim sudom, što znači da brojka od 335 može biti veća za ovih 24 predmeta”, kazala je ona.

Takva praksa je, prema njenim riječima, izuzetno sporna.

”Jer je Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom prilikom razmatranja crnogorskog Inicijalnog izvještaja o sprovođenju Konvencije konstatovao zabrinutost zbog rastućeg broja osoba kojima se oduzima poslovna sposobnost i to dominantno zbog pretpostavljene ili stvarne invalidnosti i ukazao Crnoj Gori da mora preći s instituta zamjenskog odlučivanja, na institut podržanog donošenja odluka, što Crna Gora nažalost ni dalje ne radi, iako je Konvenciju ratifikovala 2009. i uprkos tome što konstantno dobija upozorenja da je ovako uređen pravni sistem kod nas jako diskriminatoran i nepravedan”, rekla je Vujačić.

Prema riječima Vujačić, jednako priznanje pred zakonom, koje podrazumijeva pravnu i poslovnu sposobnost, preduslov je svih ostalih ljudskih prava.

”Tako, nažalost, osobe lišene poslovne sposobnosti ni dalje u Crnoj Gori ne mogu ostvariti brojna prava, odnosno ne mogu biti nosioci prava, već postaju ‘objekti zaštite’ jer im se postavlja staratelj koji odlučuje o njihovim pravima i interesima. S druge strane, ove osobe zbog toga ne uživaju pravo na rad i zaposlenje, samostalni život, ne mogu biti korisnici usluga podrške za život u zajednici, već isključlivo onih koje podrazumijevaju smještaj i boravak u institucijama, a upravo im se često prethodno i oduzme poslovna sposobnost kao preduslov smještaja, ne mogu ostvariti pravo braka, niti zasnovati porodicu, ne mogu biti donori organa, ne mogu uz svoju volju i svojom saglasnošću primiti organ, imati nasljedstvo, nekretnine, kredit, stan ili drugu imovinu, a takođe mogu biti prisilno smještene u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu, i mogu biti i liječene bez informisanog pristanka”, ukazuje Vujačić.

Dodaje i da institucije nikada ne informišu porodice osoba s invaliditetom o posljedicama takvih odluka i često im i ne daju izbor.

Stoga je, kaže, neophodna hitna promjena propisa.

”Što, nažalost, Crna Gora i njeni resori odbijaju učiniti već godinama”.

Komentarišući vijest da će lica lišena poslovne sposobnosti biti vraćena u birački spisak, Vujačić je toga dana na Fejsbuku napisala i da neće odustati dok Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava “potpuno ne reformiše odredbe o poslovnoj sposobnosti”.

”Na način što pretpostavljena ili stvarna invalidnost neće biti dominantan razlog oduzimanja poslovne sposobnosti i postavljanja staratelja. Hoćemo odlučivanje uz podršku, a ne građansku smrt”, poručila je ona.

Zbog ograničenja u propisima, osobe lišene poslovne sposobnosti ne uživaju pravo na rad i zaposlenje, samostalni život, ne mogu ostvariti pravo braka, zasnovati porodicu, ne mogu biti donori organa, ni uz svoju volju i saglasnost primiti organ, imati nasljedstvo, nekretnine, kredit, stan ili drugu imovinu. Mogu biti prisilno smještene u zdravstvenu ili socijalnu ustanovu i biti i liječene bez informisanog pristanka, kaže Vujačić

Preporučujemo za Vas