pedijatri odavno upozoravaju na opasnost

Mihailović: Problemom gojaznosti djece trebalo se baviti mnogo ranije

“Bilo bi lijepo ako bismo i sada počeli, ali se bojim da nećemo jer ovu, kao i mnoge druge teme koje se tiču djece, samo konstatujemo i ništa specijalno se ne desi”, kazala je direktorica udruženja “Roditelji”

6104 pregleda 0 komentar(a)
Mihailović, Foto: Printscreen YouTube
Mihailović, Foto: Printscreen YouTube

Podaci o gojaznosti djece godinama su alarmantni i društvo je tim problemom moralo da se bavi mnogo ranije, ocijenila je izvršna direktorica udruženja “Roditelji” Kristina Mihailović.

“Bilo bi lijepo ako bismo i sada počeli, ali se bojim da nećemo jer ovu, kao i mnoge druge teme koje se tiču djece, samo konstatujemo i ništa specijalno se ne desi”, kazala je Mihailović agenciji MINA.

Preliminarni rezultati višegodišnjeg monitoringa tjelesne kompozicije djece, koji sprovodi Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore, pokazali su da u Crnoj Gori postoji visok stepen prekomjerno uhranjene i gojazne djece.

Mihailović je poručila da se ti podaci podudaraju sa mnogim istraživanjima koja su rađena u prethodnim godinama, kao i da pedijatri odavno upozoravaju na veliku zastupljenost te pojave.

“Mi kao društvo malo što tu radimo. Ja praktično ne vidim da smo bilo šta uradili ili da se bilo što tu mijenja”, rekla je Mihailović.

Ona je ocijenila da su podaci Univerziteta o neuhranjenosti djece takođe “potpuno očekivani”, budući da 45 hiljada djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.

“Izuzetno se veliki broj porodica suočava sa siromaštvom, što utiče i na uhranjenost djece. Ta brojka će se sigurno uvećavati, jer živimo u prilično problematičnom periodu, gdje su finansijski izazovi pred porodicama sve veći”, smatra Mihailović.

Ona je istakla da je i taj problem prepoznat, ali da se ni na njegovom rješavanju nije radilo.

Kako je navela, kreirane su brojne preporuke, poput smjernica Instituta za javno zdravlje (IJZ) u pogledu ishrane djece.

“Međutim, mislim da to malo ko primjenjuje, posebno kada pričamo o institucijama sistema, predškolskim ustanovama, pošto postoje i preporuke kako da se djeca hrane u vrtićima”, rekla je Mihailović.

Ona je dodala da nije poznato da li se radi provjera primjene svega onoga što ljekari kažu i savjetuju, kao i da sistem ne pruža adekvatnu podršku roditeljima.

“Tu postoje problemi od samog starta. Svega 20 odsto djece je dojeno u prvih šest mjeseci, a nakon toga nemate jedinstvene stavove ljekara o tome kako dijete hraniti”, kazala je Mihailović.

Ona je navela da se tu otvara dosta prostora za uvođenje nezdravih namirnica koje se, kako je istakla, evidentno koriste čak i u prvoj godini života djeteta.

“Roditeljima u tom pogledu stvarno treba edukacija. Kroz našu svakodnevnu komunikaciju sa njima pokazalo se da ta tema izaziva ogromne rasprave”, rekla je Mihailović.

Ona je dodala da se, na osnovu tih rasprava, shvata da roditelji nemaju svijest o tome koliko se njihova djeca nezdravo hrane.

“Potpuno je, na primjer, normalno da djeca za užinu jedu grickalice”, navela je Mihailović.

Ona je ocijenila da se ishrana djece ne prepoznaje kao važna tema u društvu.

“Na to se nadovezuju neke druge stvari koje doprinose gojaznosti. Na primjer, ni u vrtićima ni u ranom školskom uzrastu nemate zastupljeno fizičko vaspitanje”, kazala je Mihailović.

Fizička aktivnost djece, kako je navela, zavisi od finansijskih mogućnosti roditelja, budući da škole nemaju dovoljno kapaciteta.

“Život kojim živimo svi, pa i naša djeca, uključuje ogromni period sjedenja u toku dana. Sve to pokazuje da smo time morali da se bavimo mnogo ranije”, smatra Mihailović.

Udruženje “Roditelji”, kako je kazala, bilo je uključeno u više istraživanja i radnih grupa nakon čega su uvijek ukazivali na tu problematiku.

“Ukazivali smo i na dio koji se tiče roditelja, gdje smo prepoznali da je problem u nama. Sve je nakon toga lijepo napisano, definisani su koraci, koji bi trebalo da postoje ali malo toga se radi”, istakla je Mihailović.

Ona je ocijenila i da bilo kakva peropruka nadležnima nema smisla, dok se ne shvati značaj bavljenja tom problematikom.

“Sve teme koje se tiču djece dovode do istog ishoda. Svi ukazuju na njihovu važnost, ali se onda ne desi apsolutno ništa. Na tome sve počne i sve se završi”, zaključila je Mihailović.