"davanje krvi ušlo u krv“

Čanovići dijele hljeb, ali i ljubav prema dobrovoljnom davalaštvu krvi

„Nijesam ubijedio samo ženu da postane dobrovoljni davalac, već sam učlanio mnogo rodbine i prijatelja. Klub broji 1157 članova, a od njih je stotinjak aktivnih davalaca krvi koje sam ja ubijedio da to postanu"

11041 pregleda 9 komentar(a)
Čanović, Foto: Svetlana Mandić
Čanović, Foto: Svetlana Mandić

Kada se u novembru 2007. godine oženio, Nikšićanin Miro Čanović odlučio je da suprugu Milenku „časti“ knjižicom Kluba dobrovoljnih davalaca krvi (KDDK) „Sveti Sava“ koji je osnovan tih dana. Od tada njih dvoje dijele hljeb, ali i ljubav prema dobrovoljnom davalaštvu krvi.

„Prije braka krv sam dao četiri puta, prvi put 1996. godine kada sam služio vojsku u Prištini. Od kada sam u braku, krv sam dao još 39 puta. Nas dvoje zajedno smo prvi put krv dali 2009. godine, mada je ona i prije toga dala krv po pozivu. Moram reći da mi nijesmo jedini par u sklopu kluba koji dobrovoljno daje krv. Tu su i Svetlana i Radenko Čvorović“, priča Miro, dok supruga sluša sa strane.

Nije željela da se ni fotografiše, niti da daje izjave. Kako je rekla, dovoljno je da Miro priča za njih oboje.

„Nijesam ubijedio samo ženu da postane dobrovoljni davalac, već sam učlanio mnogo rodbine i prijatelja. Klub broji 1157 članova, a od njih je stotinjak aktivnih davalaca krvi koje sam ja ubijedio da to postanu. Supruga i ja smo se odazvali na svaki poziv sugrađana, bez obzira ko je zvao. Nijesmo dijelili ljude po političkoj, vjerskoj ili bilo kojoj osnovi, već se pomagalo ljudima u nevolji“, kaže Miro koji je član Upravnog odbora KDDK „Sveti Sava“.

Kaže da mu je davanje krvi „ušlo u krv“ i da se nada da će njihova trinaestogodišnja kćerka Jana, kada za to dođe vrijeme, krenuti stopama roditelja.

„Širom regiona sam išao i davao krv. Dao sam krv u 15 opština bivše Jugoslavije. Iako nije lako otići za vikend, prevaliti put od 500 kilometara do tamo i isto toliko ovamo, dati krv, opet ništa nije teško kada znate da ste nekome pomogli i bar malo mu ublažili muku“.

Čanovići priznaju da se svaki put osjećaju lijepo kada daju krv jer znaju da je to njihovo „malo“, nekome zaista mnogo, a nijesu rijetki slučajevi da Miro posjeti one kojima je darivao dragocjenu tečnost kako bi se uvjerio da je njihovo zdravstveno stanje dobro.

„Čovjek koji je mlad i zdrav treba i da radi svog zdravlja da krv. Apelujem na sve mlade i na sve bračne parove da budu humani, jer nema napretka ove države i društva bez pomaganja jednih drugima, ne samo zdravstveno već svakako“, poručio je Miro.

Njih dvoje namjeravaju da dobrovoljni davaoci krvi budu sve do 65.godine, do „granice koju je medicina odredila“.