Svi veliki fudbaleri ljubav prema ovom sportu pokazali su veoma rano.
Sa devet i po godina Maksim Novaković mašta da bude jedan od njih, a rezultati koje trenutno postiže ohrabruju ga u tome.
Tek što je prohodao, trčao za loptom jer su mu ljubav prema fudbalu prenijela starija braća Vladan i Slaven čije je treninge i utakmice redovno pratio. I sam je počeo da trenira fudbal sa četiri godine, a teren je mjesto gdje skoro svakodnevno pokazuje svoj talenat.
Danas, se Maksim može pohvaliti velikim brojem utakmica, kao i nagrada, ali i činjenicom da su ga nedavno skauti Partizana na turniru u Beogradu primijetili i pozvali da igra za taj klub. No, mama i tata su odlučili da ima vremena za karijeru, pa će Maksim još nekoliko godina igrati za klubove u Podgorici, jer škola je preča.
Novaković je do sada tri puta bio proglašen najboljim igračem turnira, osvojio je i prvo mjesto turnira Futura u decembru 2018. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, tačnije u martu 2019. na Work kupu Podgorica sa svojom ekipom opet je bio prvi, dok mu je ujedno pripala i medalja za igrača takmičenja.
Brojna priznanja koja je ovaj devetogodišnjak osvojio teško je nabrojiti, a neka od njih su titulu za najboljeg strijelca turnira Datex, dok je na međunarodnom turniru Josip Katalinski koji je prošle godine održan u Sarajevu takođe bio najbolji strijelac sa 18 golova za godište 2011/2012.
Maksim je zvanično u 2020. postigao preko 200 golova, dok je godinu dana prije imao bolji rezultat jer je uspio da “zabije u mrežu” preko 250 golova na nacionalnim i međunarodnim utakmicama.
”Imao sam dvije i po godine kada sam išao na utakmice i gledao stariju braću, ali sam volio da gledam i njihove treninge. Pratio sam ih i uživao da gledam fudbal”, kaže Maksim koji je prve fudbalske korake napravio je u klubu Arena, a zatim je prešao je u FK Porto gdje danas igra.
”Mogao sam da odem u drugi klub, ali sa mojim drugovima iz kluba Porto uvijek pobjeđujem. Zato volim moju ekipu”, kaže Maksim.
Treninge i utakmice voli ne samo zbog rezultata, već i druženja sa vršnjacima i putovanja. Veliku podršku imaju i od trenera Siniše Jelića koji kroz pedagoški rad sa budućim zvijezdama nađe vremena za druženje i šalu, a u tehničkom smislu mu je najviše pomogao Janko Miročević na individualnim treninzima.
Ljubav prema fudbalu najbolje pokazuje kroz to da izostajanja nema, ni sa treninga, a kamo li sa utakmica.
”Ne volim da izostajem. Svaki dan odradim trening i sa svojim drugarima, ali i sa malo starijima od mene”, priča Maksim kome čak teško ne pada da uskladi obaveze prema školi sa treninzima.
”Turniri su u toku školske godine, pa se trudim sve da stignem. U tome mi pomaže mama, a podršku imam od učiteljice i drugara iz odjeljenja”, ističe Maksim.
Ono što mu olakšava usklađivanje obaveza je što su utakmice vikendom, a iako se obraduje svakoj petici, golovi su mu kaže miliji, jer se tada sa njim raduju i njegovi drugovi iz kluba, ali i navijači.
To što su ga na turniru Dragan Mance koji je održan u Beogradu ove godine primijetili skauti Partizana mu znači, najviše što bi jednog dana volio da igra za taj klub.
”Meni je bitno da igram i da dajem golove”, kaže on i ne krije da bi volio da ima karijeru kao Kristijano Ronaldo.
”On je najbolji fudbaler. Volio bih da igram kao on. Zbog njega navijam za Manchester United i volio bih da igram jednog dana za taj klub. Takodje bih volio da igram i za Reprezentaciju Crne Gore, kao Jovetić”, ne krije svoja očekivanja Maksim.
Najveća podrška su mu roditelji i braća.
”Majka i tata idu sa mnom na sve turnire. Majka navija, a tata me bodri sa klupe i daje mi savjete”, otkriva Maksim kojeg takmičarski duh tjera da nekad snage odmjeri sa braćom.
”Ne volim da gubim. Uvijek se trudim da budem najbolji i na terenu i u školi. I kad igram sa braćom dajem maksimum, kao kad igram pravu utakmicu”, tvrdi Maksim.
Pored fudbala, privlače ga zimski, ali i vodeni sportovi.
”Volim da skijam i da plivam, ali fudbal ipak volim najviše”, zaključuje on.
250
golova Maksim je postigao tokom 2019. godine na nacionalnim i međunarodnim utakmicama.
Bonus video:
