Softverska kompanija iz Mostara otvorila praksu za penzionisane inženjere:

Uz iskustvo starijih i nova znanja i energiju mladih do novih vrijednosti

”Radeći zajedno, sve generacije mogu maksimalno iskoristiti svoje vještine i sposobnosti zahvaljujući mogućnosti da uče jedni od drugih”, poručuju autori rada “Multigeneracijska radna snaga”

10852 pregleda 0 komentar(a)
Foto: NSoft
Foto: NSoft

I jes, bilo je davno. Ali s vama i vašim rukama koje su nahranile generacije iza, mozgovima koji su su gurali stvari na više i bolje kao i s radnom etikom gdje se znalo kad je petak i svetac, idemo dalje. Prvi je korak da se prijavite na ovaj oglas i kroz vrijeme od dva tjedna budete konsultanti. Jole Musa svojih godišta...”.

Tako se mostarska softverska kompanija “NSoft” prošlog mjeseca oglasila u potrazi za inženjerima u penziji. Ovih dana, Ljiljana, Ibrahim, Jozo, Mirko i Nedjeljko počeli su dvonedjeljnu plaćenu praksu tokom koje će mlađim kolegama biti i đaci i mentori.

”Mostar je u bivšoj državi bio poznat po industrijskim gigantima kao što su Aluminij i Soko, koji su iz relativno malog grada proizvodili i izvozili u čitav svijet. Danas tih industrijskih šampiona nema, ali oni i dalje žive u pričama svojih bivših radnika”, kaže za “Vijesti” Ivana Perković, koja u “NSoftu” vodi ljudske resurse.

A upravo su ti ljudi - bivše poslovođe i inženjeri, bili inspiracija da softverska kuća, koju čine mladi starosti do 30 godina, oglasi potrebu za angažovanjem starijih kolega.

”Jer znamo da oni imaju znanja i iskustva koja naša tvornica zasigurno može iskoristiti u trenutnom poslovanju”, pojašnjava Ivana.

U objavi na društvennim mrežama, na dan kad je počela praksa za penzionisane inženjere, iz “NSofta” objavili su da izbor kandidata nimalo nije bio lak, da su i tokom samog procesa selekcije naučili puno, a da su bili u prilici da razgovaraju sa “gigantima koji su pravili avione, školovali se po cijelom svijetu (u ono doba!), pisali knjige za fakultet mašinstva i ISO standarde, bili inspektori, sudski vještaci”...

U mostarskom scenariju, mlada firma u potrazi je za znanjem starijih kolega. U firmi “Sky Sat” iz Herceg Novog stariji inženjeri rade već dvadesetak godina. Oni mlađi, kaže za “Vijesti” osnivač i izvršni direktor Ranko Boca, doprinose dobrim softverom, novim funkcionalnostima i korisničkim idejama.

U radu “Multigeneracijska radna snaga - prednost ili nedostatak za savremene organizacije”, autori dr Nevena Krasulja, Msc Ivana Radojević, dr Dragan Janjušić i dr Nenad Vujić, pored ostalog, pišu da “multigeneracijska radna snaga može biti odličan potencijal i kreirati konkurentsku prednost svakoj organizaciji koja uspije pomiriti generacijske razlike”.

”Radeći zajedno, sve generacije mogu maksimalno iskoristiti svoje vještine i sposobnosti zahvaljujući mogućnosti

da uče jedni od drugih”, navode autori u radu iz 2015.

Povezivanje generacija je moguće i neophodno

Ranko Boca firmu “Sky Sat” osnovao je prije 30 godina. U početku su se bavili prodajom i proizvodnjom satelitskih antena i prijemnika, a potom i proizvodnjom radio i TV infrastrukture. Danas, firma se primarno i skoro ekskluzivno bavi dizajnom, razvojem i proizvodnjom originalnih, visokovalitetnih radio amaterskih uređaja i ima na desetine originalnih proizvoda.

Njihova radioamaterska linija poznata je pod brendom “4O3A Signature”, oznakom koju osnivač “Sky Sata” koristi u svijetu radio amatera. Pod pozivnim znakom “4O3A”, Ranko Boca osvojio je i velik broj svjetskih radioamaterskih takmičenja, a iza njega je i više oborenih evropskih i svjetskih rekorda. Krajem februara, Patentna organizacija Sjedinjenih Američkih Država odobrila je dva rješenja, koja je Boca osmislio.

Ranije je u razgovoru za “Vijesti” kazao da podrške u državi nema, jer u Crnoj Gori nema industrije. Rekao je i da se suočavaju sa problemom nabavke komponenti za proizvodnju, ali da je najveći problem - kadar.

”’Sky Sat’ ima stalno otvoren konkurs za tehničare i elektroinženjere sa iskustvom, te iskusne programere”, kazao je tada, dodajući da je firma otvorena i za studente i učenike kojima treba specifična laboratorija.

Odnedavno, “Sky Sat” je član ICT Cortex klastera koji okuplja renomirane ICT kompanije i zajednice u Crnoj Gori.

Na pitanje da li je moguće povezivanje različitih generacija u stvaranju novih vrijednosti i inovacija, Boca kaže da povezivanje različitih generacija ne samo da je moguće, već je neophodnost.

”ICT industrija je fokusirana uglavnom na aplikativne softvere i to je osnovni proizvod. Tako je i kod nas. Aplikativni softver je interfejs između gotovog hardvera i korisnika. Ta vrsta inženjeringa je limitirana iz razloga što IT inženjeri ne poznaju hardver. Kod nas je školski sistem prilično urušen i imamo, osim sniženih kriterijuma, i činjenicu da studenti koji završavaju hardverski orjentisane smjerove (elektronika, telekomunikacije i slično), na fakultetu nisu imali adekvatnu praksu, nisu se susretali sa neophodnim instrumentima i, osim teoretskih znanja, nemaju nikakvo iskustvo”, kaže Boca.

I država može da se PRIDRUŽI i u razvoj uključi penzionisane stručnjake

Dobar inženjer, prema riječima Ranka Boce, mora da prođe sve faze proizvodnje i da dobije dovoljno praktičnih znanja.

”Ta praktična znanja mogu jedino steći u okruženjima koja se praktično bave razvojem ili proizvodnjom. Kod nas je to skoro nepostojeće. Zanatski dio i iskustvo se stiče decenijama i to je komponenta koja od dobrog studenta gradi i dobrog inženjera. To iskustvo imaju stariji inženjeri iz proizvodnje, i oni su uvijek, u svim privrednim sistemima temelj, a novi inženjeri su nosioci ideja i novih energija. Sinergija ta dva faktora je neophodna za dobar razvoj tehnoloških firmi, koji uvijek moraju imati u pozadini nove vizije i nove proizvode koji će ih održati na današnjem tržištu”, pojašnjava osnivač “Sky Sata”.

Starije generacije, dodaje on, imaju iskustvo i znanja koja se ne mogu naučiti na fakultetu, a zanatska iskustva, kako je rekao, neophodna su u procesima proizvodnje i bez njih taj proces je skoro nemoguć.

”U ‘Sky Satu’ postoji tim koji se bavi razvojem i koji čine inženjeri koji u firmi rade preko 20 godina. Oni su ti koji dizajniraju nove hardvere, i u kojem procesu znaju mnogo detalja važnih za razvoj i kasnije za proizvodnju. Mlađi inženjeri uglavnom obogaćuju prizvode dobrim softverom, novim funkcionalnostima i korisničkim idejama. To je jedan proces u kome svi koji učestvuju imaju važan dio i u kome je iskustvo neophodno. Nažalost, kod nas je industrija u pravom smislu te riječi potpuno nestala, i to je veliki problem za njenu obimniju revitalizaciju. Bez adekvatnih kadrova to je nemoguća misija, ili proces koji će predugo trajati”, kaže Boca.

Kaže da i treba dati priliku iskusnim i inženjerima koji su i u penziji.

”Iskoristiti njihova radna iskustva i obavezno ih uključiti u započete procese. Ad hoc, možda bi država mogla pomoći da ih kroz neki program pozove, sufinansira i uključi u ICT zajednicu. Oni treba da se uključe u konkretne programe, a cio ovaj proces kroz klaster treba da je sinhronizovan”, kaže on.

”Sigurno ćemo naučiti puno jedni od drugih”

U mostarskom “NSoftu” nisu čekali da država osmisli program povezivanja inženjer današnjice i one koji su stvarali u vrijeme kad neki od njih nisu bili ni rođeni. “Vijestima” su kazali da je praksa koju organizuju ujedno i najzanimljivija, ali i najodgovornija.

”Zašto najodgovorniju? Pa koliko god nam je zanimljivo, pomalo imamo i strah hoćemo li ispuniti očekivanja dobrog domaćina četvorici seniora u poslu i u životu. Posebnu odgovornost nosi i to što znamo da će to biti ljudi koje su radili u nekim od ogromnih industrijskih pogona i izgradili mostarske i svjetske industrijske šampione. Svjesni smo da takvi veliki ljudi, širokog znanja i iskustva žive u našem gradu, no ovaj put poželjeli smo i da rade s nama makar dvije sedmice, ne iz razloga jer današnji inženjeri ne znaju ništa, upravo suprotno, jer naši današnji inženjeri poštuju ono što je nekad bilo, žele slušati i čuti što ‘stara škola’ ima za reći, te imati posebno iskustvo i čast biti u isto vrijeme i učenik i mentor jednom praktikantu”, kazala je Ivana Perković.

Ljiljana, Ibrahim, Jozo, Mirko i Nedjeljko koji su ovih dana započeli praksu u “NSoftu” imaće zadatak da tokom dvije sedmice naprave izvještaj za kompanije u kojem će navesti sve potencijalne predloge za unapređenje proizvodnih procesa “NSofta”, organizacije rada u njihovim pogonima i ostalog što smatraju važnim.

”Pored toga, želimo čuti i njihove ideje u vezi nekih novih proizvoda koje planiramo razviti... Slušaćemo priče i popiti koju kafu više. Radićemo i ručati zajedno i vratiti ih kući do popodne, a što je najvažnije sigurno ćemo naučiti puno jedni od drugih i mnogo se zabavljati u procesu. Na kraju nije isključeno da ćemo ih povremeno nekad u budućnosti angažovati i proširiti inicijalnu ideju te sklopiti neke trajnije saradnje. Ukoliko cijeli projekat nadmaši naša očekivanja, a već dobrim dijelom jeste, planiramo ovakve prakse nastaviti raditi i dalje, samo s drugom vrstom stručnjaka i u drugim segmentima našeg poslovanja”, kaže Ivana.

Stvorili uspješan startap, iako je između njihovih diploma skoro pola vijeka

I Dilon Majers i Alan Gibson pohađali su Washington and Lee univerzitet u Virdžiniji, u Sjedinjenim Američkim Državama, ali je Dilon diplomirao 2014, a Alan 44 godine prije - 1970. godine.

Povezali su se 2016. kada je Univerzitet organizovao susrete alumnista. Stariji Gibson tada je mladom Majersu ispričao o poslovnoj ideji o kojoj je razmišljao godinama - putem video chata okupiti ljude na večeri. Majersu se ideja dopala i do kraja večeri on, Gibson i Džim Metjuz, Gibsonov stari prijatelj, koji je na istom univerzitetu diplomirao 1973, ozbiljno su razgovarali o osnivanju kompanije.

Njihov originalni proizvod, PotLuck, bio je fokusiran na grupu ljudi koji su vezani za kuću ili žive sami, ili ne mogu da redovno izlaze i lično se susrijeću sa ljudima. PotLuck se dopadao starijim korisnicima, ali su autori shvatili i da je, kao Zoom i Skype, za njih suviše kompleksan.

Majers, Gibson i Metjuz kreirali su novu platfomu - OneClick. OneClick nastao je u saradnji sa starijim osobama, čiji su komentari i iskustva bili jako važni.

”Stvarno dizajniramo na osnovu iskustva i radnji korisnika”, rekao je u jednom intervjuu Majers, dodajući i da su imali fokus grupe, zahvaljujući kojima su ciljni korisnici bili uključeni u proces dizajniranja.

Tako su došli do nekoliko ključnih inovacija - OneClick u potpunosti se bazira na veb pregledniku, pa korisnici ne moraju da bilo šta preuzimaju na svoje uređaje. Servis koristi koncept koji se naziva “sobe” i svaki korisnik dobija kratku, jedinstvenu vezu - npr. OneClick.chat/JohnDoe - za slanje osobama sa kojima želi da razgovara. Svako ko klikne vezu, može da se pridruži i za to nije potrebna registracija ili kreiranje naloga.

Platforma je dostupna i za računare, tablete, pametne telefone, u chat sobama omogućava ćaskanje do 20 osoba. Osim toga, za starije od 55 godina širom zemlje, putem platforme, organizuju se i različiti događaji - joga, druženja, kursevi...

Penzioneri: Ko bi okupio našu stranu?

Vesna Lakuš iz “Našeg doba”, nevladinog udruženja koje okuplja penzionere, uvjerena je da je zajedničko stvaranje novih vrijednosti starijih i mladih sigurno moguće.

”Bilo bi idealno da se umreže. Pitam se ko bi okupio našu stranu. Udruženje penzionera nije ni za kakve nove aktivnosti pored onih uhodanih. Zavod za zapošljavanje? Prema mojem iskustvu, istina od prije desetak godina, kad čovjek stekne uslove za penziju, za njih više ne postoji”, kaže ona.

NVU “Naše doba” realizovalo je i više obuka za penzionere za rad na računaru, mobilnim uređajima, za korišćenje interneta...

Vesna kaže da kad je u pitanju IT, većina penzionera sigurno ne razmišlja i o razvoju u toj oblasti.

”Nego nam ona može samo poslužiti kao sredstvo za ostvarenje neke ideje.... Mogu vam reći o mojoj ideji, kojoj se već godinama periodično vraćam i još ne znam u kojoj formi bi mogla da bude. Reagovala bih na pojave u jeziku, posebno u govoru, sa primjerima i rješenjima ili prijedlozima za poboljšanje. Da li da to bude blog, objave na Fejsbuku, nešto treće...? Svakako, bez informatičara to ne mogu realizovati”.

Ako ste i u godinama aktivna i osoba sa idejama - pišite

U više neformalnih razgovora o povezivanju različitih generacija u cilju kreiranja novih rješenja, sagovornici “Vijesti” navode sličan zaključak - da društvo starije uglavnom tretira kad treba da se urade neka rješenja za njih, a da ih rijetko ko pita da li i sami imaju neke ideje.

”Vijesti” vas pozivaju da sa redakcijom podijelite vaša razmišljanja i iskustva na ovu temu. Javite se ako ste i u godinama aktivna i osoba sa idejama, ili neka to u vaše ime putem elektronske pošte, učine članovi vaše porodice, prijatelji... Adresa na koju se možete javiti je damira.kalac@vijesti.me

Ovaj tekst napravljen je uz finansijsku podršku Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Izraženi stavovi isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Projekat “Povećanje učešća građana na polju Digitalne agende - ICEDA” sprovode Fondacija Metamorfosis (Severna Makedonija), Open data Kosovo (Kosovo), Akademija za eUpravu (Estonija), CRTA - Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Srbija), NVO 35mm (Crna Gora) i Levizja Mjaft! (Albanija)