Marko Delić živi u Americi, studira psihologiju i radi tri posla, a sve to se desilo slučajno, nakon što je završio Gimnaziju "Stojan Cerović" u Nikšiću. Završio je bečelor i upisao magistarske studije za koje je dobio stipendiju, ali i posao asistenta na fakultetu.
Marko je trenutno na Eastern Michigan University, odselio se od američke host porodice i "samostalno započeo studentski život kao iz filmova". Na tom univerzitetu je pronašao svoja interesovanja. Njegovo zanimanje je, osim asistenta u nastavi i posao akademskog trenera, radi i kao pripravnik u sklopu angažovanja studenata i volontira u lokalnoj kancelariji za poboljšanje zajednice i života ljudi sa nedostatkom resursa za život. Obrazovni sistem mu je omogućio da se pronađe i da osim učenja radi više poslova.
"Studenti kako bi ostvarili svoju samostalnost rade, ponekad i dva ili tri posla. To doprinosi onome što se na fakultetu uči. Tokom pripremanja ispita i kolokvijuma nije cilj položiti predmet već ostvariti bolji performans na poslu, pa su obrazovanje i posao povezani”, priča Delić.
"Posao akademskog trenera je jedna od najboljih kancelarija sa najplemenitijom svrhom. Studenti koji nijesu uspjeli da se upišu na fakultet tu dobijaju šansu za napredovanje. Kroz godinu rada sa mnom i mojim kolegama i uz sopstvena razvijanja, imaju šansu da dokažu da mogu uspjeti kao novi lideri i ambiciozni istraživači”, govori Marko koji je promijenio dosta poslova.
Prethodno je radio i u kancelariji za studente sa posebnim potrebama nastojeći da, kako je objasnio, riješi probleme koji usporavaju obrazovni razvoj i život studenta, bez obzira da li su fizičke ili psihičke prirode. U toj kancelariji se specijalizovao za pronalaženje alternativnih formata za učenje. Tokom nepune četiri godine studija bio je predsjednik organizacije za međunarodne studente. Radio je sa više od 50 aktivnih studenata iz raznih zemalja, a uz to je pokušavao da “poboljša način na koji američki sistem razumije proces kroz koji prolaze crnogorski studenti i da naš obrazovni sistem nije “toliko” loš”.
U kancelariji za liderski razvoj studenata, osmišljavao je i sopstveni seminar “Expanding Potentials” i radeći sa drugima razvijao i sebe. Cilj njegovog seminara je spoznati da prednost treba da imaju strasti koje gajimo u sebi, “stvari koje volimo da radimo i dobro ih radimo”, kao što je to za njega ples.
"Nakon svog rada i truda da se razvijam na drugim poljima, odlučio sam da zaplešem nakon dvije godine. Kroz ples se može o svemu govoriti, tome me je naučila plesna škola “Matrix” čiji sam član bio i osjećam da još uvijek jesam”, govori Marko, ističući da su brojne prednosti američkog sistema studiranja.
Iako je studije započeo na državnom, manje cijenjenom Washtenaw Community College, znanje koje je tamo dobio je jednako dobro kao na nekom privatnom, jer su često angažovani isti profesori.
"Završio sam psihologiju na mičigenskom univerzitetu, a osim toga imam i dvije koncentracije, što znači da osim predmeta koje pohađam iz psihologije, vladam i znanjem iz oblasti sociologije i nauke o liderstvu. Ne znam tačno kako, ali tokom prve godine student je izložen osnovnom obrazovanju iz raznih oblasti, tako da kasnije može da izabere čemu da se posveti i koliki opseg predmeta da uzme. Naravno, to znači i da se više vremena provodi na fakultetu”, objašnjava Marko.
On kao prednost takve fleksibilnosti obrazovanja vidi prostor koji studenti imaju u kome sami oblikuju svoj put i karijeru, ali mana takvog školovanja je nedostatak zajedničkog vremena sa kolegama pa i onemogućenost sklapanja prijateljstava. Njemu to, ipak, nije smetalo, pa tvrdi da od tamošnjih prijatelja, kojih je malo, ima iskrenu podršku za sve. Na pitanje da li bi svoju karijeru nastavio da gradi u Crnoj Gori, odgovorio je da nema ništa protiv toga.
Volio bi da doprinese promjenama u obrazovnom sistemu, što bi za njega “možda bio posao iz snova”.
Još u srednjoj dobio ideju da studira u SAD
Njegov američki život započeo je još u srednjoj školi i baš kada je razmišljao o svojoj budućnosti dobio je ponudu da se vrati u Ameriku.
"Tokom srednje škole sam proveo deset mjeseci u Americi, 2011/2012. godine, radeći na svom obrazovanju, a kroz socijalizaciju sam ovladao i španskim jezikom. Ipak, završio sam Gimnaziju u N i kšiću i tek tada je došlo veliko pitanje - gdje nastaviti obrazovanje? Dobio sam “ponudu” od porodice kod koje sam prethodno bio smješten da se vratim i studiram tamo, a život nastavim kod njih”, priča Marko o tome kako je počelo njegovo univerzitetsko obrazovanje “preko okeana”.
Uprkos uspjehu koji je postigao u karijeri, kaže da nije sve tako lako i da je uz sve aktivnosti kojima se bavi najteže sačuvati suštinu onoga što čovjek jeste, ali i pronaći vremena za kvalitetnu hranu.
"Bilo je tu uspona i padova, naglog gubitka kilaže (a i inače sam mršav!), kao i trenutaka kada mi je nedostajala blizina porodice, prijatelja i svakidašnjice u Crnoj Gori. Imam konstantnu podršku nastavnice engleskog jezika iz moje osnovne škole, to je Tanja Đonlaga , kao i članova “Matrixa”, a kada ste ovako daleko i obični pozdrav u komentaru na društvenim mrežama znači mnogo. Naravno, da nemam podršku i uže i šire porodice ništa od ovoga ne bi bilo potpuno”, kaže Marko koji je svima njima zahvalan.
Bonus video:
