Kamenoloma u Veljoj Gorani biti neće, kažu mještani tog naselja u barskoj opštini, koji su nedavno tužili Vladu i građevinsku firmu “Trojan”, odnosno Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma zbog investicije koja je planirana u tom zaseoku u Mjesnoj zajednici Mrkojevići.
Tužbom protiv Vlade i investitora, koja je podnijeta Osnovnom sudu u Podgorici, traže poništenje ugovora o koncesiji. Drugom, koja je protiv resora ekologije podnijeta Upravnom sudu, traži se poništenje rješenja na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu.
Koncesija za kamenolom u Veljoj Gorani dodijeljena je u tehničkom mandatu bivše Vlade Demokratske partije socijalista čiji je premijer bio Duško Marković. Ugovor je potpisan mjesec prije formiranja nove Vlade u decembru 2020, a mještani Velje Gorane, kako tvrde, saznali su za kamenolom tek kada su vidjeli građevinske mašine u selu.
Posao je, kazala je “Vijestima” mještanka Edina Osmanović, sada u fazi istraživanja i, dok postupak protiv tog posla traje, nema zakonskim smetnji da se nastavi.
”Koncesionar je već raskrčio sebi put do lokaliteta, posjekao drveće i već sada narušio izgled tog lokaliteta i u jednom dijelu čak zatvorio stari put koji su mještani koristili za prilaz svojim imanjima. Nažalost, koncesionar nema zakonskih smetnji da nastavi sa istraživanjima u ovom momentu. Mi smo podnjeli dvije tužbe povodom koncesije kamenoloma u Veljoj Gorani. Jedna je tužba povodom saglasnosti na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu i tužbom tvrdimo da je ona nezakonita, a druga tužba je protiv ugovora o koncesiji, a tuženi su i koncesionar i Vlada. Tražili smo ništavost ugovora, jer je zaključen suprotno prinudnim propisima. Obje strane su radile nezakonito i zaključile ništav ugovor. Ugovor koji je suprotan zakonu i Ustavu Crne Gore. Dokazi koji su priloženi u tužbama, ukazuju da se vodilo računa jedino o interesu koncesionara, a da su interesi zaštite životne sredine i prava mještana na ovom području potpuno ignorisani”, ispričala je ona.
Barska firma “Trojan” jedina se prijavila na konkurs za davanje koncesije. Njenu ponudu, tenderska komisija ocijenila je sa maksimalnih 100 bodova. Pravni zastupnik mještana Veselin Radulović u tužbi navodi da koncesija nije data u skladu sa zakonom propisanom procedurom, da su prekoračena zakonska ovlašćenja i da je ugovor zaključen protivno i Ustavu Crne Gore, Evropskoj Konvencijiji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Zakonu o obligacionim odnosima, kao i protivno stavovima Evropskog suda za ljudska prava iskazanim kroz praksu tog suda.
Dodaje i da je odluka o dodjeli koncesije donijeta “iako Vlada nikada nije održala sjednicu sa dnevnim redom donošenja ove odluke, niti je takvu odluku Vlada donijela ili kasnije verifikovala na način propisan Uredbom o Vladi Crne Gore”.
Ukazujući da se donošenje odluka bez održavanja sjednice primjenjuje isključivo kada postoje razlozi za hitno postupanje ili drugi naročito opravdani razlozi i da se takva odluka mora verifikovati na prvoj narednoj sjednici, Radulović pojašnjava da se u konkretnom slučaju nije radilo o takvom slučaju. Osim toga, dodaje, radilo se o odluci Vlade u tzv. tehničkom mandatu.
Radulović ukazuje i da Vlada nema ovlašćenja da investitoru unaprijed garantuje obezbjeđenje javnog interesa, “bez ikakve procjene da li je taj interes pretežniji od navedenih osnovnih ljudskih prava tužioca i mještana”.
”Utvrđenje javnog interesa ne smije zavisiti od nečije volje, niti se prvotužena može unaprijed obavezati da će utvrditi javni interes... Ugovor o koncesiji je dvostrani pravni posao i njime se ne može propisivati buduća obaveza Vlade da će obezbijediti proglašenje javnog interesa”, navodi se u tužbi protiv Vlade i firme “Trojan”.
Radulović u tužbi, pored ostalog, navodi i da je u slučaju koncesije u Veljoj Gorani izostala i detaljna studija o prednostima i manama štetnih uticaja i na interes investitora za sticanjem profita, i interesa meštana.
”Obrađivač elaborata procjene uticaja na životnu sredinu više puta je pretpostavljao da će rezultati istraživanja biti dobri, a nijednom rečenicom nije pretpostavljeno kakav će uticaj biti na lokalno stanovništvo, vazduh i poljoprivredne površine. To ukazuje da se vodilo računa jedino o interesu investitora, a da su interesi zaštite životne sredine i prava mještana na ovom području potpuno ignorisani”, piše u tužbi.
U onoj koja je Upravnom sudu podnijeta protiv resora ekologije i rješenja Agencije za zaštitu životne sredine od sredine novembra 2021, Radulović navodi da je donijeto povredom pravila postupka koje propisuje Zakon o upravnom postupku, da obrazloženje rješenja ne sadrži izlaganje stranke - tužioca, činjenično stanje na osnovu koga je doneseno, propise na osnovu kojih je donijeto...
Podsjeća da je u žalbi na prvostepeno rješenje tužilac, pored ostalog, ukazao da se odluka ne može donijeti uvidom u projekat bez izlaska na lice mjesta, da se radi o bezvodnom kraju gdje se stanovništvo snabdijeva vodom kišnicom... Dodatno, kako je naveo, ukazano je da se stanovništvo Velje Gorane bavi poljoprivredom i da bi blizina kamenoloma ugrozila egzistenciju ljudi na tom lokalitetu, a da zahtjev sadrži netačne podatke u odnosu na lokalitet i očuvanje okoline.
”Da se u jednom dijelu pominje da će radovi biti izvedeni na teritoriji Opštine Ulcinj, a kat. parcela je na teritoriji Opštine Bar, da su navedene koordinate, ali nije prikazano gdje se nalaze tačke ispitivanja, ni ko je garant da će istraživanja biti vršena samo na tim tačkama, da bi kamenolom izazvao nesagledive posljedice za poljoprivredu i akumulaciju vode”, piše u tužbi.
Dodaje se i da je elaborat pisan na principu “prepisivanja”, da ne postoji slučaj da je kamenolom dozvoljen kod postojanja biodiverziteta, flore i faune, da nema odgovora na pitanja vode, voća i povrća i ljudi u blizini lokaliteta za iskop kamena, da se govori o neznatnom zagađenju od prašine, ali ne i o tačnom obimu...
U žalbi je takođe ukazano i da je jedini prosperitet tog kraja proizvodnja organskih poljoprivrednih proizvoda, da se u elaboratu navodi da se očekuje da će ispitivanja dati zadovoljavajuće rezultate i parametre i da će onda eksploatacijom cjelokupne površine žitelji ovog kraja ostati bez zdrave životne sredine i organske poljoprivredne proizvodnje.
Nepravilnim i nepotpunim utvrđenjem činjenica, kako se navodi, tuženi je povrijedio i jedno od osnovnih načela upravnog postupka - načelo istine iz člana 11 Zakona o upravnom postupku, “koji obavezuje da se u postupku moraju utvrditi pravilno i potpuno sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog rješenja”.
”Tuženi je bio dužan da pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje i da cijeni navode tužioca, a ne da odluku zasniva na proizvoljnim i nerazumljivim navodima. Pobijanim rješenjem tužiocu i mještanima krše se osnovna ljudska prava - pravo na poštovanje doma, privatnog i porodičnog života i pravo na mirno uživanje imovine, jer davanjem saglasnosti na elaborat omogućava investitoru da se istraživanjem i kasnije ekspolatacijom miješa u mirno uživanje navedenih prava”, piše u tužbi.
Edina Osmanović bitku za Velju Goranu vodi od prvog dana kako su mašine ušle u selo.
”Velja Gorana je prelijepo selo između Bara i Ulcinja, ima veliki potencijal za ruralni razvoj, za razvoj poljoprivrede, organske proizvodnje, eko i etno turizma. I žalosno je da se na ovaj način narušava sve ono što nam je bogom dano. Mještani Velje Gorane se pretežno bave poljoprivredom i stočarstvom i ovo mjesto je prepoznato po jako zdravim i kvalitetnim organskim proizvodima. Pitanje je, kome može da odgovara da od ovakvog mjesta načini pustoš, da razori brda, da uništi prirodu i naše pravo na dostojan, miran i zdrav život i da nas u krajnjem primori na napuštanje naših ognjišta”.
Kaže da vjeruje da će Velja Gorana pobijediti.
”Podrška dolazi sa svih strana i to nam daje nadu da ćemo se eventualno izboriti za pravdu, a sigurna sam da hoćemo. Da bi živjeli u modernom svijetu, jako je bitno da se shodno tome i orijentišemo i da naučimo da mislimo na moderan i zdrav način koji odgovara našem vremenu. Zar država i institucije ne postoje da bi služile i pomagale građanima? Kako to da niko iz institucija ne vidi rđavost u svom ovom slučaju? Dozvoliti kamenolom pred našim kućama je nepoštovanje ekološke deklaracije i kršenje naših osnovnih ljudskih prava”, poručuje ona.
I puteve sami krpe
Život u Veljoj Gorani je ionako sam po sebi otežan, investicije nikad nisu tekle u pravcu poboljšavanja životnog standarda mještana, već upravo suprotno, a deponija na Možuri, vjetrenjače i kamenolom na našem brdu potvrđuju sve to, kaže Osmanović.
U selu, infrastruktura i putevi su, dodaje, u jako lošem stanju.
”Primorani smo da iz sopstvenog budžeta doslovce ‘krpimo rupe’, jer nikoga izgleda ne zanima dobrobit ljudi ovog kraja. Vodu, koja je esencijalna za život, mi dan danas sakupljamo putem kišnice u našim cistijernama, i svako prodrmavanje tla ili miniranje, bušotine u blizini naših kuća bi direktno ugrozile našu egzistenciju”, kazala je ona.
Bonus video:
