PROMIJENJEN SISTEM VRIJEDNOSTI

Dječja slavlja repriza roditeljskih

Slavlja (polu)maturanata, zbog zastava, muzike i ikonografije, izazivaju oštre polemike i pokazuju duboku podiljeljenost društva i netoleranciju, uz nedostatak želje da se dokuče razlozi zbog kojih djeca biraju da svoje važne datume proslave uz nacionalna obilježja, koje poruke mladi time šalju, šta žele da pokažu i na šta je usmjeren njihov bunt...

29869 pregleda 72 komentar(a)
Bez zastave se ne može ni kraj osnovne škole zamisliti, Foto: Privatna arhiva
Bez zastave se ne može ni kraj osnovne škole zamisliti, Foto: Privatna arhiva

Način na koji mladi slave kraj osnovnog ili srednjeg obrazovanja, najčešće su reprize slavlja odraslih.

Ne možemo od tek punoljetnih ili maloljetnih osoba, kaže za “Vijesti” psihološkinja Ispitnog centra Zorica Minić, očekivati ono što im nijesmo ponudili kao model ponašanja.

Današnje proslave te vrste, kaže antropološkinja Vesna Delić, dosta su ekspresnije, u pogledu načina proslave ali i stavova koji učesnici slavlja šalju.

Slavlja maturanata i polumaturanta u nekoliko gradova Crne Gore, zbog zastava koje su nosili, muzike i ikonografije, izazvala su minule sedmice osudu dijela javnosti. Reagovale su i neke političke stranke, “zabrinute za put kojim mladi idu”.

Bilo je, međutim, i pohvala na račun takvih slavlja i odabranih simbola.

Sve te reakcije još jednom su pokazale duboku podiljeljenost društva i netolerancije, uz očigledan nedostatak želje da se dokuče razlozi zbog kojih djeca biraju da svoje važne datume proslave, između ostalog, i uz nacionalna obilježja, koje poruke mladi time šalju, šta žele da pokažu i na šta je usmjeren njihov bunt.

To nije tema na koju rado govori i struka. Svoj stav na temu sistema vrijednosti generacije koja ulazi u “svijet odraslih” i načina na koji obilježavaju jednu od “životnih prekretnica”, nijesu željeli da saopšte desetak sociologa, antrpologa i psihologa, koje su “Vijesti” kontaktirale...

Vesna Delić kaže da je za odgovor na pitanje zbog čega mladi nacionalno “boje” slavlja, potrebno prvo urediti kvalitativna istraživanja, koja bi obuhvatila širi kontekst i istražila taj društveni fenomen na pravi način.

”Ono šta se, pak, sa druge strane može reći je da sekularni rituali koje su konstruisale ove generacije šalju vrlo snažne poruke koje bi cjelokupno društvo trebalo što prije da protumači. Ovdje se ne radi samo o isticanju nacionalnih simbola bilo kog naroda ili manjine, već i o načinu na koji polumaturanti i maturanti obilježavaju posljednji dan škole i na kraju onoga šta oni time žele da nam kažu. Dakle, da bismo odgovorili na Vaše pitanje, moramo se na pravi način okrenuti ka mladosti, kako bismo shvatili ne samo koje nam oni poruke šalju, nego i od koga su takve poruke podstaknute”, objašnjava ona.

Vesna Delić
Vesna Delićfoto: Privatna arhiva

Prema njenim riječima, “bunt mladih mora da postoji, ali možda ne bi bio toliko izražen da sistem funkcioniše kako treba”.

Način proslavljanja, smatra Zorica Minić, “na brojne načine oslikava današnje društvo i položaj kulture, ali i odnos medija prema slavi i onima koji je zaslužuju”.

Nacionalne vođe, kao i partijski lideri, kaže ona, “mogu se okarakterisati kao idoli iz inata”. Objašnjava da se mladi često stavljaju “na stranu žrtve”. To su, kaže ona, idoli po inerciji, “suštinski rečeno, nametnuti, jer ih je nametnula atmosfera”.

”Po prirodi godina u kojima jesu, polumaturanti i maturanti moraju da se osjete moćno - da u nečemu budu jako važni. Slijedi kompenzacija, muzika za odrasle, koju nijesu učili u školi, najskuplje haljine, najbolja šminka… Kako su previše izloženi uticaju medija, koji promovišu djecu u ulozi odraslih, sa garderobom namijenjenom odraslima, pjesmama za odrasle, šminkom za odrasle, sasvim je za očekivati da na proslavama imamo reprizu zabava za odrasle. Jesmo li ih učili drugačijem? Zašto očekujemo od mladih nešto što im ne nudimo?”, kaže Zorica Minić.

Vesna Delić podsjeća da se za mladost vezuje traženje sebe, bunt, želja za revolucijom… Takođe i “ eksperimentisanje sa seksualnošću, sa drogama i alkoholom, prelaženje granica…”.

Specifičnost ovdašnjeg prostora i prilika, uslovili su i specifičnu ekspresiju mladih, ocijenila je.

”Nažalost, na ovim prostorima, usljed posebnih istorijskih, političkih, ekonomskih, kulturoloških i ostalih razloga, odrasli su svojim postupcima i stavovima pospješili i pojačali intenzitet emocija i način ekspresije mladih… Prije nekoliko godina, svršeni đaci su bacali i cijepali knjige i posipali se vodom. Danas, na ulicama imamo pirotehniku, baklje, ozvučenje, megafone, trube…”.

Model ponašanja se, kaže ona, “znatno promijenio i vrlo je važno saznati zašto je to tako”. Antropološkinja upozorava na opasnost medijskih tekstova koji se “površinski bave nekim fenomenom”. Takvi tekstovi, kaže ona, nijesu nikad ništa dobro donijeli.

Zorica Minić
Zorica Minićfoto: Privatna arhiva

”To je posebno opasno u današnjem vremenu gdje mi imamo praktično dvije stvarnosti u kojima živimo - realni i virtuelni svijet. U virtuelnom svijetu pogrešno napisana riječ se širi poput požara i teško ju je ugasiti. Poslije nje samo se ređaju nove ‘vatre’ koje nastaju sa svakim novim komentarom koji pospješuje senzacionalizam, mržnju i osudu. Time se na internetu stvaraju grupe istomišljenika i suparnika, to jest novi uslovi za sukobe koji iz virtuelnog mogu biti prenijeti u realni svijet”, zaključuje Vesna Delić.

Međutim, prema riječima psihološkinje Minić, “mladima je bitno da se osjećaju moćnim u pozitivnom ili negativnom smislu”. U tom uzrastu, kaže ona, vršnjaci su jako važni i prema njima se upravljaju i nadmeću.

”Uklapaju se u norme grupe. Generalizacije su, naravno, potpuno neopravdane. Za mlade je ovo još jedna prilika da iskažu svoju pripadnost generaciji, da se čuju komentari i evaluacija tih ideja. Sve praćeno jakim emocijama zbog rastanka”.

PROMIJENJEN SISTEM VRIJEDNOSTI

Istraživanja kod nas i u regionu pokazuju, podsjeća Zorica Minić, da su najčešći idoli mladima ličnosti sa estrade, zatim sportisti, pa slijede političari, umjetnici i na kraju naučnici. Komparacijom sa sličnim ranijim istraživanjima, kaže ona, uočena su značajna pomjeranja u biranju idola.

”Na lista uzora mladih iz sedamdesetih godina bili su Tito, Nikola Tesla, Branko Miljković… Kao idoli 90-ih prošlog vijeka javljaju se istorijske ličnosti - kralj Nikola, Marko Kraljević, Karađorđe… Početkom XXI vijeka među idolima se pojavljuje Bil Gejts. Danas biti slavna ličnost znači biti prisutan u medijima, imati ‘imidž’ i biti poznat. Ukratko, slavna ličnost je osoba poznata uglavnom samo po svojoj poznatosti”.

U savremeno doba potrošačke kulture, kaže psihološkinja, slavni postaju mnogi koji to ne zaslužuju ni sposobnošću, ni djelima, ni ljudskim i moralnim kvalitetima. Postaju slavni anonimni “netalentovani pojedinci upravo zato što su nečasni, sebični, bestidni, spremni na bezobzirnost da bi došli do popularnosti (kriminalci, pripadnici klanova, junaci rijaliti programa, starlete, dobitnici na kocki...)”.

”U vrijednosnom smislu promjene su evidentne. Prije četrdesetak godina glavni razlozi zbog kojih se moja generacija divila uzorima bili su snažne ličnosti, humanost i intelektualne sposobnosti, a mnogo manje je značajan prestiž (moć, slava, bogatstvo). Medijske zvijezde predstavljaju ikone savremenog doba. Sam naziv ‘zvijezde’ nam sugeriše da se radi o nekom dalekom, nedostižnom, ‘nebeskom’”, kaže ona.

Sagovornica “Vijesti” tvrdi da su “nekada mediji obrazovali ljude, danas im se udvaraju”. Mediji su, kaže Zorica Minić, velikim dijelom odgovorni za izbor uzora mladih.

”Kad ste i koliko puta vidjeli tekstove ili emisije o našim sjajnim talentima, naučnicima, muzičarima, slikarima… Od senzacionalističkog pisanja članaka i pravljenja trač TV emisija o zvijezdama može se dobro živjeti, u šta nas svakodnevno uvjerava produkcija tabloidne štampe i kreiranje brojnih TV kanala”.