nakon tri rješenja Upravnog suda

Pasoš Crne Gore dobio nakon godina suđenja

Ministarstvo unutrašnjih poslova upisalo je B. B. (23) u knjigu državljana tek nakon što je Upravni sud poništio tri odbijenice tog resora. Njegovog brata čeka isti postupak. Iz CEGAS-a ukazuju na Zakon o upravnom postupku, prema kojem institucije treba da vode računa o svojim ranijim odlukama koje su donijele u istovjetnim upravnim stvarima

25040 pregleda 17 komentar(a)
Zakon predviđa četiri načina sticanja državljanstva, Foto: Shutterstock
Zakon predviđa četiri načina sticanja državljanstva, Foto: Shutterstock

Dvadesetrogodišnji B. B. iz Podgorice državljanstvo Crne Gore dobio je tek nakon što je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), nakon tri rješenja Upravnog suda na štetu tog resora, bilo prinuđeno da ga upiše u knjigu državljana.

Brat ima potpuno isti status, ali MUP mu državljanstvo neće dodijeliti na osnovu rješenja B. B, već će i on čekati sudski epilog. Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) “Vijestima” su kazali da Zakon o upravnom postupku obavezuje da “javnopravni organ vodi računa o ranijim odlukama koje je donio o bitno istovjetnim upravnim stvarima”.

”Za građanke i građane je najpreče uspostavljati pravnu izvjesnost jasnom primjenom zakona”, rekla je Marija Popović Kalezić, izvršna direktorica te NVO, komentarišući činjenicu da su MUP i Upravni sud različito tumačili isti slučaj.

Upravni sud tri puta je poništavao rješenje resora unutrašnjih poslova, cijeneći da je neosnovano odbijanje zahtjeva B. B. da bude upisan u knjigu državljana Crne Gore. Prema posljednjoj presudi iz januara, MUP je u obavezi i da tužiocu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 400 eura.

B. B. iz Sjeverne Makedonije podnio je MUP-u zahtjev za prijem u crnogorsko državljanstvo u novembru 2017. godine. U rješenju, u koje su “Vijesti” imale uvid, pored ostalog, navodi se da ne ispunjava uslove za sticanje državljanstva prijemom, “jer nije crnogorski iseljenik i član njegove porodice do trećeg stepena srodstva u pravoj liniji”.

U rješenju se konstatuje i da je ispunio uslove koje propisuje član 8 Zakona o crnogorskom državljanstvu, te da je B. B, u pisanoj izjavi, naveo da je njegov pokojni djed, rođen u Crnoj Gori, u Makedoniji boravio od 1963. godine, da se u Crnu Goru vratio 2008, da se njegov otac, rođen u Makedoniji, s porodicom, uključujući i podnosioca zahtjeva, u Crnu Goru vratio sredinom oktobra 2007. Navedeno je i da je B. B. osam godina kasnije odobreno stalno nastanjenje u Crnoj Gori, te da je 2017. postao punoljetan.

Upravni sud u odnosu na rješenje MUP-a, na treću tužbu, pored ostalog, navodi da je očigledno da prvostepeni organ - MUP, “prevaljuje donošenje odluke za prijem u crnogorsko državljanstvo s tužioca na sud”.

”Tuženi u sva tri obrazloženja o odbijanju zahtjeva tužioca utvrđuje da je djed tužioca crnogorski državljanin i da je živio u Republici Makedoniji od proglašenja njene samostalnosti 1993. godine do dana povratka u Crnu Goru 2008. godine, ali izvodi zaključak da isti nije imao status iseljenika u Republici Makedoniji”, piše u presudi Upravnog suda i dodaje se da je takav zaključak suprotan odredbama Zakona o saradnji Crne Gore s iseljenicima, na osnovu kojeg je B. B, kako se navodi, dostavio dokaz MUP-u da je njegov pokojni djed zapravo imao status iseljenika.

Pokojni djed B. B, kako se navodi, u Republiku Makedoniju otišao je 1963. godine kako bi pomogao u obnovi zemljotresom porušenog Skoplja. Ostao je da tu živi, a Makedonija je u to vrijeme, kako se konstatuje u presudi Upravnog suda, bila jedna od republika tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). To, kako navode, ne znači i da je pokojni djed iselio iz SFRJ u inostranstvo i stekao status iseljenika, pa tako ni članovi njegove porodice do trećeg stepena srodstva u prvoj liniji - B. B. i njegov otac, nisu mogli steći status iseljenika, kako to u odbijajućim rješenjima kontatuje MUP.

”Odredbom člana 10 Zakona o crnogorskom državljanstvu propisano je da crnogorski iseljenik i član njegove porodice do trećeg stepena srodstva u prvoj liniji može steći crnogorsko državljanstvo prijemom ako zakonito i neprekidno boravi u Crnoj Gori najmanje dvije godine i ispunjava uslove iz člana 8 stav 1 tač. 1, 4, 5, 7 i 8 ovog zakona, a da se zakoniti i neprekidni boravak lica utvrđuje prema kriterijumima propisanim aktom iz člana 17 ovog zakona”, piše u presudi Upravnog suda.

U nastavku pojašnjavaju koji su uslovi za sticanje državljanstva definisani članom 8 stav 1, navode i odredbu člana 2 Zakona o saradnji Crne Gore s dijasporom - iseljenicima, prema kojoj se iseljenicima smatraju crnogorski državljani i druga lica porijeklom iz Crne Gore, koji žive u inostranstvu i koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju matičnu državu ili državu porijekla...

Upravni sud konstatovao je da je B. B. ispunio sve uslove, da je dostavio sve relevantne dokaze, a da je sporno pitanje da li je njegov pokojni djed imao status iseljenika u Republici Makedoniji u periodu od osamostaljenja iz sastava bivše SFRJ do povratka u Crnu Goru 2008. godine.

”Po nalaženju ovog suda, ne može se prihvatiti zaključak tuženog organa da u postupku pred tim organima nije dokazan status iseljenika tužioca D. B. ... u navedenom periodu, imajući u vidu da iz priloženih dokaza nesumnjivo proizilazi da je D. B. imao stalno prebivalište u Republici Makedoniji, da je u navedenoj državi bio stalno zaposlen, ostvario pravo na starosnu penziju”, piše, pored ostalog u presudi. Dodaje se i da je D. B. 1993. godine dobio državljanstvo Makedonije, ali i da je, prema podacima iz matične knjige rođenih, zemlja porijekla D. B. Crna Gora, da je u Crnoj Gori rođen 1939. godine, da je u Crnoj Gori bilo i prebivalište njegovih roditelja.”Nejasno je na osnovu čega tuženi izvodi zaključak da djed tužioca nije prepoznat kao lice u smislu člana 2 Zakona o saradnji Crne Gore s dijasporom - iseljenicima, koji pojam iseljenika definiše kao crnogorske državljane u inostranstvu... Ovo posebno imajući u vidu da se djed tužioca 2008. godine vratio u Crnu Goru, gdje je i ostao do kraja svog života, odnosno 2013. godine”, piše u presudi.

Zakon o crnogorskom državljanstvu donijet je 2008. godine. Predviđa četiri načina sticanja - porijeklom, rođenjem na teritoriji Crne Gore, po međunarodnim ugovorima i sporazumima i prijemom.

Uslovi za sticanje državljanstva prijemom uređeni su posebno odlukama Vlade - 2020, 2018, 2016, 2012, 2010, te dva puta 2008. godine.

Posljednju takvu odluku usvojila je Vlada Zdravka Krivokapića neposredno prije nego joj je izglasano nepovjerenje u Skupštini, 4. februara.

Iz CEGAS-a su ranije kazali da se zbog čestih izmjena “stiče utisak da se radi isključivo o političkom uticaju, a ne želji da se polje dobijanja crnogorskog državljanstva nepristrasno i krajnje, s najboljom pravnom namjerom, uredi”.

CEGAS: Različita tumačenja pravnih normi unose pravnu nesigurnost

B. B. jedini je koji je državljanstvo Crne Gore prijemom dobio na osnovu sudske odluke, kazali su “Vijestima” iz Centra za građanske slobode (CEGAS), dodajući da su taj podatak dobili zahtjevom za slobodan pristup informacijama koji su uputili Direktoratu za upravne poslove, državljanstvo i strance MUP-a. Zahtjevom su tražili broj donesenih rješenja o dodjeljivanju crnogorskog državljanstva prijemom, na osnovu sudskih odluka, za period od 2016. do sredine aprila 2022.

Kazali su i da bez obzira na to što je u pitanju jedinstven slučaj, neujednačenost u tumačenju pravne norme MUP-a i Upravnog suda, “budi pravnu nesigurnost kod jasno postavljene norme u Članu 10 Zakona o crnogorskom državljanstvu”.

”Nejasna je situacija u kojoj MUP ostaje pri stavu tumačenja te norme u konkretnom slučaju, sve do treće presude Upravnog suda, kada sud ulazi u meritum, pa nadležno Ministarstvo u konačnome dodjeljuje Rješenje kojim se odobrava crnogorsko državljanstvo. S obzirom na to da ovaj slučaj nije jedini, pa se na apsolutno isti način očekuje pravo na dobijanje crnogorskog državljanstva drugog člana porodice iz istog slučaja, ne smije se očekivati drugačije pravno rješenje, kao ni čekanje epiloga tri sudska postupka pred drugostepenim organom”, kazala je “Vijestima” izvršna direktorica CEGAS-a Marija Popović-Kalezić, ukazujući na član 5 Zakona o upravnom postupku, prema kojem “javnopravni organ vodi računa o ranijim odlukama koje je donio o bitno istovjetnim upravnim stvarima”.

”Vodeći računa o pravnoj tačnosti, a onda i ekonomičnosti postupaka, državni službenici i donosioci rješenja, moraju biti svjesni troškova samih postupaka pred drugostepenim organima”, rekla je ona.